Kralj modrih strijelaca Igor Cvitanović: 'Zašto sam baš ja u Dinamu postao maksimirski 'bič Božji'?

Biti najbolji strijelac u povijesti kluba čiji su dres nosile čak dvije zlatne kopačke, svrstava Igora Cvitanovića u uski krug igrača koji s punim pravom zaslužuju nositi status legende Dinama.

Zabio je 304 službena gola u 508 utakmica za Dinamo. Uzeo je sedam trofeja, igrao Ligu prvaka. Ma da ništa od toga nije napravio, onaj gol Newcastleu u 93. minuti bio bi dovoljan da uđe među maksimirske velikane…

Često smo se družili posljednjih dana u La Mangi. Kada su igrači isključili svoje gadgete i razišli se po sobama, došao bi na "male noćne razgovore" na šanku hotela. No, rijetko priča o minulim vremenima. Cvita nije od onih koji će držati mitinge pod radnim naslovom "kako smo mi nekada španali". Znao je tu i tamo spomenuti neku anegdotu, ali Cvitanović se vodi onom "pomislim nekad na bivša jutra, na bivše dane i bivša mjesta, al' put me vodi samo u sutra jer…".

- Život je jednosmjerna cesta - dovršava stih maksimirski kralj strijelaca.

Cvitanović i Krznar prvi su asistenti Zorana Mamića. I neodoljivo nas podsjećaju na onu priču o dobrom i lošem policajcu. Krznar je tih, odmjeren i fokusiran isključivo na nogomet. Ima friendly pristup prema igračima i nema šanse da od njega čujete povišen ton. S druge strane, Cvitanović je 'bič Božji'. Nerijetko će raširiti ruke i zagalamiti, još češće ih pohvaliti za dobar potez.

- Samo im prenosim iskustvo iz igračkih dana. Znam kakve sam pogreške radio kao igrač i pokušavam utjecati na njih. Znate, bio sam ponekad težak na treningu i itekako sam koristio činjenicu da su treneri bili blagi prema meni. Jednostavno, pod njima sam igrao loše. Prvi koji mi je uskratio slobodu bio je Otto Barić pod kojim sam odigrao najbolju sezonu u karijeri. Kao i pod Vlakom, Cicom… Kad si mlad onda je teško razaznati dobro od lošeg. Vruć si, znatiželjan i svojeglav. Sada, nakon 37 godina u nogometu znam da su rad i disciplina na treningu sve. Kako radiš preko tjedna, tako ćeš za vikend odigrati utakmicu. I tu nema posebne mudrosti - tumači nam Cvitanović koji je posebno slab na generaciju '98. koja je pokucala na vrata seniorske svlačionice. Bio im je prvi trener u pionirima, oni su njemu bila prva generacija koju je samostalno vodio. Što bi se reklo, poznaju se u dušu…

- Dvije godine sam ih trenirao, sudjelovao sam u njihovoj selekciji i pratio ih sve ove godine. Znate, svaki trener za sebe će reći da je uspješan ako mu dvoje, troje igrača dođe do prve momčadi. Mi ih ovdje imamo desetak te još tri ili četiri koji su ostali u Zagrebu. Rad s njima me ispunjava. Imamo specifičan odnos i povjerenje i uvjeren sam kako će brzo isplivati na površinu.

Cvitanović će uskoro zaokružiti desetljeće u trenerskom poslu. Krenuo je kao asistent profesoru Kobešćaku u individualnom radu. Potom je samostalno radio s maksimirskim talentima prije nego je dobio priliku voditi pionire dvije godine, potom je dvije godine bio na klupi juniora da bi već treću godinu bio uključen u stručni stožer seniorskog pogona.

- Razlika između igračkih dana i ovih sada je ogromna. Iskustvo je olakšavajući faktor, ali još uvijek učim. Svaki dan je novo dokazivanje, svaki trening prilika da naučiš nešto novo. Kao igrač sam bio individua, a sada kao trener imam 30 igrača o kojima moram razmišljati i što bezbolnije ih uklopiti u cjelinu.

Dinamo na ovim pripremama igra 'toplo-hladno', ali to je nešto što stručni stožer smatra sasvim normalnim u ovoj fazi.

- Svake pripreme su iste. Ima malo uspona pa malo padova. Ima i nervoze jer su igrači dugo odsutni i to se mora negdje odraziti. Osim toga, puno nas je, igrali smo dosta utakmica i bilo je manje prostora za trening, a ni ozljede nas nisu mazile. Pravi odraz našeg rada vidjet ćemo na proljeće. Želja je vidjeti ozbiljan, rastrčan i efikasan Dinamo koji se priprema za iskušenja u Europi - podvlači Cvitanović i tvrdi da je problem slabog ulaska u utakmicu nešto što prati ovaj klub već desetljećima i da je puno faktora koji utječu na takvo stanje. Od slabe lige koja djeluje nemotivirajuće za igrače, do karaktera.

- Pa zamislite da na svakoj utakmici imamo 20 tisuća navijača? Istina, kao igrač nisam to shvaćao tako, ali kao trener pokušavam im dati do znanja da protiv svakog protivnika ulazak u igru mora biti na visini. Jako dobro smo plaćeni svi skupa i nemamo pravo birati. Pa zamislite da doktor jedan dan operira sa svim svojim znanjem i iskustvom, a drugi dan kaže 'ne da mi se i nisam motiviran'. Ne može to tako. I čim prije to ovi momci shvate, svima će nam biti lakše - završio je Igor Cvitanović.