Afrika napada Europu i Južnu Ameriku: od deset afričkih predstavnika samo Tunis nije prošao dalje

Kad u sustavu natjecanja uvrstite opciju po kojoj od 12 početnih skupina, iz njih čak osam dalje mogu po tri najbolja, kad se za odrediti najbolje treće koristi opcija usporedbe s rezultatima onih protiv kojih niste igrali, onda je tu, u turnirskom načinu igranja, uvijek otvorena opcija po kojoj će neki rezultati posljednjih kola odgovarati, barem u nekoj mjeri, onima koji će tu utakmicu i igrati. Kad se na to doda pošast modernog doba, sumnja u sve i svakoga, onda se, naravno, produciraju teorije zavjere.

Bilo je jasno da će ih biti uoči posljednjeg kola, bilo je i jasno da neki koji su otvorili SP s dvije pobjede neće u vatru gurati najbolje igrače, a samim time će otvarati veću šansu onome protiv kojega će igrati treću utakmicu. I tih stvari smo se već nagledali.

Ali, sada smo tu. Prvi put u povijesti u nokaut-fazu ulaze 32 najbolje reprezentacije. Kakav je to skok možda je najbolje objasniti kroz povijest. Kad se posljednji SP igrao u SAD-u, 1994., na glavnom turniru zaigralo je 24 reprezentacije. Osam manje nego što je danas u nokaut-fazi, pa samim time ispada da se te 1994. teže bilo plasirati na SP nego danas proći uvodnu skupinu. Doduše, nemojte to govoriti naglas, mogao bi se netko naljutiti...

Od 1998. i našega velikog pojavljivanja na Mundialu igralo se u sustavu od 32 reprezentacije, zaključno s Katarom prije četiri godine. Od ovoga Mundijala imamo 48 reprezentacija u ždrijebu...

I njih 32 u eliminacijskoj fazi. Neki favoriti nisu lamentirali o cilju, prvom cilju, kako god već, prolaska skupine, jer pomalo je bizarno hvatati se takvih ciljeva, kad su te iste reprezentacije do prije samo četiri godine bile u 32 na svijetu već kad su se plasirale na SP. Prevedeno, da se tada nisu plasirale, bilo bi to ocijenjeno ogromnim debaklom. Prevedeno, tako bi vjerojatno trebalo tretirati i da netko od favorita nije prošao sada uvodnu skupinu.

I na kraju, doći ćemo do jednostavnog podatka prema kojemu su u prvom krugu SP-a, od onih za koje je bilo mjesta po snazi ili reputaciji, ali, očito i ne po formi i sreći u drugom krugu, ostali Turska i Urugvaj. Jer, Urugvaj je 16. reprezentacija svijeta po FIFA-inoj ljestvici, a Turska 22., pa su kao takvi morali biti u najboljih 32. Turci se, doduše, još imaju za što uhvatiti, jer doista nisu imali sreće, nakon što su više od šezdeset puta šutirali na gol, nakon što su uništili Australiju u prvoj utakmici, ali su izgubili. Urugvaj je, pak, ponudio gotovo ništa i s obzirom na ono što je odigrala reprezentacija koju je vodio Marcelo Bielsa, nije tu niti bilo prostora za otići dalje.

Možemo se još malo zadržati na FIFA-inoj ljestvici najboljih reprezentacija i kad se povede diskusija o tome tko je tu napravio pothvat, a tko je tamo gdje je trebao i biti, možda tu možemo pronaći neke odgovore. Naime, među 32 najbolja na svijetu nalazi se osam reprezentacija koje po FIFA-inom rankingu nisu u 32 najbolja na svijetu. Razumljivo, svaka od tih reprezentacija je napravila ogroman uspjeh i ako se može govoriti o nekom cilju, onda su ga te reprezentacije i ispunile.

I da, ako biste bili spremni okladiti se kako je plasman Zelenortskih Otoka u 32 najboljih najveća senzacija, to, prema FIFA-inom rankingu, baš i nije tako. Najveća je senzacija, ako ćemo po tom kriteriju, Gana. Da, upravo ona strašna i opasna Gana od koje je strepila cijela nacija, stigla je na SP kao 73. nogometna sila svijeta. Nitko s nižim rankingom od Gane nije prošao prvi krug. Osim Gane, po tom kriteriju, ispod 32. mjesta na svijetu, još je sedam reprezentacija. Naravno, tu su Zelenortski Otoci, 67. reprezentacija svijeta, onda BiH (64.), pa Južna Afrika (60.), zatim DR Kongo (46.), Paragvaj (41.), Švedska (38.) i Obala Bjelokosti (33.).

Ono što bode u oči jest veliki napredak afričkih reprezentacija. Jer, od njih deset do drugog kruga stiglo je čak devet reprezentacija iz Afrike. U sustavu od 32 reprezentacije, u sustavu kad se igrao nokaut od osmine finala, dakle kad je unutra bilo 16 najboljih, najviše su dvije afričke reprezentacije stizale do nokaut-faze. S obzirom na to da se play-off runda dvostruko povećala, Afrika je mogla participirati s četiri reprezentacije po tom modelu, no u sadašnjem play-offu bit će ih čak - devet! I 13 europskih reprezentacija, jer dalje nisu prošli nesretna Turska te Češka i Škotska, ali te su se dvije reprezentacije ionako dokoturale do SP-a, pa se tu nije pretjerano nešto niti moglo očekivati.

U prvoj rundi play-offa, od 16 utakmica pronaći će se već i te kako vrući, zanimljivi ogledi. Nekako najviše strše dvije utakmice. Jedna je ona u kojoj će zaigrati Portugal i Hrvatska, a bit će vruće i u ogledu Nizozemske i Maroka, jer će to biti jedini sudar u kojemu će zaigrati u ovoj rundi natjecanja dvije reprezentacije koje su u Top 10 po FIFA-inom rankingu, Maroko je sedmi, poziciju niže je Nizozemska. No, čitav je tu niz neizvjesnih ogleda koji nas čekaju, krenimo samo od toga da će jedan od domaćina, Meksiko, zaigrati s vrlo neugodnim Ekvadorom, ili da drugog domaćina, SAD, čeka euforična BiH.