Jedan od junaka Olmissuma donedavno igrao veliki nogomet: ‘Promjena je pun pogodak. I Hajduk je zaslužio...‘

Svaki od igrača Olmissuma je junak na svoj način. Kustura je kapetan, Juretić donosi iskustvo, Sušac je zabio posljednji šesterac za naslov, ali recimo, priča Ante Kovačevića (27) je posebno zanimljiva. Ove je sezone u 32 nastupa zabio 21 gol, a u finalnoj se seriji posebno istakao "hattrickom" u četvrtoj utakmici koja je i dovela do pete, odlučujuće. No, junak naše priče je svoje nogometne početke prošao na velikom nogometu i zelenim travnjacima. Bilo je tu zanimljivih epizoda, inozemstva i susjedstva, a posljednji je angažman Kovačević imao u Dugopolju. I onda - veliki preokret u njegovoj karijeri i potez koji se pokazao pravim. Kovačević se odlučio preseliti u dvoranu, na parket i okušati se u malom nogometu. Evo, tri godine kasnije je nakon epizode u Torcidi stigao naslov prvaka s Olmissumom. Nije li to sjajan povod da nazovemo junaka naše priče?

Jesu li se slegli dojmovi?

- Odmorili smo se, ali nisu se još slegli dojmovi. Tek ćemo naknadno biti svjesni što smo napravili.

Napravili ste čudo, povratak nakon zaostatka od 2:0 u seriji...

- Vjerovali smo i tada da se možemo vratiti. To smo radili postepeno i mislim da smo na kraju i zaslužili igrati tu petu utakmicu. I zaslužili smo ovakav ishod.

Je li bilo ikakvih sumnji uoči pete utakmice?

- Znali smo da možemo, dobili smo prethodne dvije, a prve dvije smo isto bili blizu. Nisu nam se poklopile tada neke stvari, nedostajalo je malo i sreće. Znali smo i da možemo biti jedina ekipa koja je na ovakav način okrenula 2:0 u seriji. Definitivno cijeli klub može biti ponosan.

Atmosfera je po Omišane u Trsatu bila "vruća", kako ste doživjeli trsatski ambijent?

- Ja, iskreno, volim igrati u takvoj atmosferi i za to živim. Kad sam se spuštao na futsal nisam znao da se takvo što može dogoditi, ali gledao sam godinama ranije kakvi su znali biti ambijenti. Volim igrati u tome i nemam ništa protiv toga. Vrijeđalo se, bacale su se pive, ali neka. Ja u tome uživam, a mislim da uživaju i svi ostali sudionici. Možda se moglo manje vrijeđati, ali ako će biti svaki put ovakva atmosfera - neka bude.

Igrali ste dugo veliki nogomet. Kako je došlo do prelaska na futsal, kako ste uopće prije doživljavali taj sport?

- Uvijek sam igrao malonogometne turnire i u njima uživao. Svi smo od toga počeli. Mijo Mišerda me zvao u Torcidu, a ja sam se dvoumio pola godine. Prvo sam dolazio samo na treninge, a u međuvremenu sam počeo u Dugopolju gubiti volju za velikim nogometom. U prvoj futsal utakmici sam se čak i ozlijedio nakon 20 sekundi, ali brzo sam se vratio i već protiv Pule zabio 2 gola. Tu je krenulo kako treba, zavolio sam taj sport i danas sam tu gdje jesam.

Koliko Vam je iskustvo s velikog nogometa pomoglo u prilagodbi na mali?

- Puno mi je pomoglo što sam u velikom nogometu stvarno bio fizički spreman, ali se s druge strane javio klasičan problem u futsalu, obrana. Tu sam u početku bio stvarno loš, ali sam napredovao nakon tri godine. Napad nekako dođe sam od sebe. Ove godine su krenuli i golovi, ali za moj je napredak najzaslužnija ekipa.

S Olmissumom Vas čeka Liga prvaka, ostajete li u Omišu?

- Ostajem, imam još godinu dana ugovora, a sto puta smo svi pričali da je ta Liga prvaka san. Hvala Bogu da smo osvojili jer samo prvak može ići.

Futsal scena baš rapidno raste, poglavito će dalmatinski obračuni biti vatreni sljedeće sezone...

- Zbog toga sam baš sretan. Drago mi je kad vidim da ljudi ulažu zdravlje i novce, a onda im se to vrati. Hajduk je baš zaslužio ući u prvu ligu, a i ostali će se sigurno pojačati. Mislim da možemo biti ponosni na kakav način predstavljamo ovaj sport. Mislim da smo daleko najgledaniji dvoranski sport. Pune se stalno dvorane. Bio je pun sada Trsat, prošle godine više puta Cibona, Torcida je punila velike Gripe... A što je najbolje, imamo svi skupa tendenciju rasta.

Može li se Ante Kovačević posvetiti samo futsalu, kako mu izgleda jedan dan?

- Na profesionalnoj smo razini. Dva puta ujutro imamo teretanu, a ja još radim individualno tri puta tjedno. Usto, svako poslijepodne imamo klupski trening. To vam dođe kao posao i ja sam tako i shvatio kad sam se spuštao u futsal. Uvjeti su sve bolji i bolji. Olmissum je u tom pogledu pravi klub, možda i prvi koji krenuo tim putem. Imaš tretman kao da si u Real Madridu i baš se osjećaš kao igrač i sportaš - zaključio je Ante Kovačević.