Fenomen reprezentativaca iz dijaspore mijenja lice čitavog Mundijala, jedna je priča zaista posebna

U utakmici u kojoj je Švedska visokim rezultatom porazila Tunis, jedan od ključnih igrača pobjednika bio je Yasin Ayari. Taj 22-godišnjak je, između ostalog, izazvao pažnju time što nije htio slaviti svoj prvi gol na ovoj utakmici. Scena koju često viđamo u klupskom nogometu, gdje strijelac protiv bivšeg kluba iskazuje respekt time što ne skače od sreće zbog pogotka.

U reprezentacijama se to uglavnom nije viđalo, ali Ayari je otvorio zanimljivu priču svojim postupkom. Naime, Ayari je podrijetlom Tunižanin. Otac mu je tamo rođen i otišao je u potrazi za boljim životom u Švedsku. Majka mu je rođena u Maroku, pa je u jednom trenutku mladi igrač, koji je igrao za omladinske selekcije Švedske, mogao birati za koju će reprezentaciju nastupati. Mogao je za Tunis, mogao je za Maroko, ali na kraju je odabrao “ostati” Šveđanin.

LARS BARON Getty Images Via Afp

Objasnio je to jednostavnim osjećajem da mu je prirodno okruženje u švedskom nogometnom miljeu. U Maroku su ga pokušali nagovoriti, ali nisu uspjeli. No, upravo su Marokanci “prvaci” u regrutiranju igrača koji su rođeni izvan zemlje, a imaju marokanske korijene. Već na prvenstvu u Kataru Maroko je imao 14 od 26 igrača iz dijaspore, a na ovom SP-u ih je čak pet više, ukupno 19! Dakle, dvije trećine.

Na ovom svjetskom prvenstvu, od 1.248 igrača, čak 292 su rođeni izvan zemlje za koju nastupaju. To je 23,4 %. Među njima je najviše rođeno u Francuskoj, čak 98, Nizozemskoj (67) i Engleskoj (49). Pritom se bilježi trend povećanja, što pokazuje činjenica da je 2018. igrača iz francuske dijaspore bilo 58, dakle 40 manje u odnosu na danas. Poseban je pak slučaj Curaçaa, u čijoj reprezentaciji nastupa samo 1 igrač rođen u domovini, Chong, dok je ostalih 25 iz dijaspore.

FRANCOIS NEL Getty Images Via Afp

Među 48 reprezentacija na SP-u 2026. samo 9 nemaju nijednog igrača rođenog izvan zemlje za koju nastupaju!

Posljedica je to promjena koje je FIFA odobrila 2004., kada je dozvolila promjenu reprezentacije igračima koji su već igrali za neku državu u kategoriji U-21. Pet godina kasnije FIFA je dopustila, pod posebnim uvjetima, da neki igrač koji je i nakon 21. igrao već za jednu državu, promijeni selekciju. U tim posebnim uvjetima bilo je važno da nije nastupio u završnici nekog velikog turnira. Potaknuto je to inicijativom Alžira, koji sada u kadru ima 16 igrača (61,5 %) koji su rođeni izvan zemlje, a njih 13 je iz Francuske.

Sve navedeno je pokazatelj epohalnih promjena u svijetu nogometa, a simbolizira ih i Njemačka. Ona je na ovo prvenstvo stigla s čak 8 igrača afričkog podrijetla, a u selekcijskom procesu posljednjih godinu dana bilo ih je 17. Kad su bili domaćini prije 20 godina, Nijemci su tada imali jednog (Odonkor) koji je tretiran kao senzacija i izuzetak...