"Vidjet ćemo", suzdržano se nasmijao Dominik Livaković novinarskom odboru za dobrodošlicu na aerodromu u Barceloni upitan što mu donosi budućnost. U srijedu je hrvatski vratar napokon povukao važan potez, stigao je na potpis ugovora s aktualnim španjolskim prvakom, ali sljedećih nekoliko dana budit će se s knedlom u grlu jer priča o nastavku karijere nikako da dobije jasne obrise.
Utjecajni agent Andy Bara, višegodišnji pouzdan saveznik Barcina predsjednika Joana Laporte i sportskog direktora Deca, za svojeg je klijenta izborio najzvučniji mogući transfer. Za odštetu od četiri milijuna eura (dva fiksno plus dva u bonusima) pobrinuo se da vratara izvede iz sužanjstva u Fenerbahçeu i dovede ga u svijet nogometnog glamoura, u susjedstvo čak sedmorice svjetskih prvaka iz Amerike 2026. Dalje od Barcelone ili Reala Madrida profesionalni nogometaš ne može dobaciti, ali ni Bara nije svemoguć i njegov dobačaj kopni pred svlačionicom Camp Nou stadiona ili na pragu maksimirskog ureda Zvonimira Bobana. Od još jedne Livakovićeve posudbe u Dinamo očito neće biti ništa, jer plavi inzistiraju na dvogodišnjoj posudbi, a Barcelona na jednogodišnjem aranžmanu. Livakovića njegov agent pogotovo ne može promovirati u prvog vratara ‘blaugrane‘, jer je mjesto među vratnicama rezervirano za Joana Garciju. Ušulja li se ipak u službeni protokol utakmica, golman hrvatske reprezentacije to će učiniti jedino na račun Wojciecha Szczęsnyja.
Je li ta opcija realna? Iz današnje perspektive nije, ne samo zato što je Poljak vlasnik ugovora koji ga uz klub veže još jednu godinu, nego zato što je kroz dvije sezone u Barceloni preuzeo ulogu nosivog stupa svlačionice. Szczęsny je, podsjetimo, u kolovozu 2024. službeno objavio kraj igračke karijere, da bi se na poziv Deca i Hansija Flicka dva mjeseca poslije vratio iz mirovine kako bi amortizirao štetu nastalu teškom ozljedom Marca-Andrea ter Stegena. Njemački trener tada nije imao povjerenja u pričuvnog vratara Iñakija Peñu, 27-godišnjaka koji se u međuvremenu skrasio u Panathinaikosu. Svoju prvu sezonu u La Ligi Flick je odradio forsirajući poljskog vratara, koji je brzo prisvojio ‘jedinicu‘ i onda odigrao čak 30 utakmica. Na kraju kampanje klub je postao bogatiji za tri trofeja (La Liga, Kup kralja, španjolski Superkup) i - osebujnog golmana. Szczęsny se zavukao pod kožu suigračima i navijačima.
"Sjedio sam s trenerom u sauni kada sam ga pitao što misli o tome. Rekao mi je da ga zanima jedino ono što se događa na terenu. Sve dok ćeš biti apsolutni profesionalac, što se mene tiče, možeš pušiti i za vrijeme šampionske parade. Tako mi je Flick rekao", pohvalio se Szczęsny u razgovoru za poljsko izdanje magazina GQ. U tom je razgovoru bez šminkanja stvarnosti priznao kako je trajno kapitulirao pred nikotinskim porokom i više se nema namjeru boriti protiv ovisnosti, nego će naprosto nastaviti uživati u dimu cigarete.
U sljedećoj sezoni 36-godišnjak iz Varšave bivao je ukras u rosteru, skupivši ukupno 12 utakmica, od čega samo osam u prvenstvu. Barcelona je naslov prvaka obranila s vratarom iz susjedstva, izazivajući ‘otmicom‘ Joana Garcije iz Espanyola malu buru u španjolskom nogometu. Joan Laporta si ni u drugom predsjedničkom mandatu ne može pomoći, predsjednik uživa u provokaciji i testiranju granica. Posljednjih dana i tjedana španjolski se nogomet guši u oblaku prašine koji je Laporta podignuo nagovaranjem Juliana Álvareza da po cijenu općeg gnjeva izgura transfer iz madridskog Atletica u Barcu.
Prvih dana u novom klubu Dominik Livaković kašljucat će naizmjence u dimu Szczęsnyjeve cigarete i u oblaku Alvarezove prašine, gledajući kako da što prije istrči na čisti zrak na kojem će u ruke dobiti jasan ratni raspored za sljedećih godinu dana, po mogućnosti takav da nudi nešto ugodnije od pukog treninga i glancanja klupe. Već je jednom bio u sličnoj situaciji kada je loš status u Feneru u ljeto 2025. godine rješavao posudbom u Gironu, a taj se optimistično zamišljen eksperiment začas pretvorio u nelagodnu situaciju. Trener je nepokolebljivo držao na golu Paula Gazzanigu, a Livaković je na koncu odbio braniti u kup-utakmici kako bi se lakše oslobodio iz talačke krize i na zimu skrasio u Dinamu u kojem se očito najkomfornije osjeća.
U zagrebačkoj klimi Livaković je prodisao, došao do natjecateljske minutaže i nova dva trofeja, zadržavajući putem status prvog vratara nacionalne momčadi. Na Svjetskom prvenstvu je vrlo dobro branio, čak i u meču u kojem su mu Harry Kane i suigrači zatrpali mrežu s četiri gola. U predvečerje nove kampanje ‘vatrenih‘ u Uefinoj Ligi nacija 31-godišnjak ostaje prvi favorit za mjesto među vratnicama, vjerojatno i zato što konkurencija ne ostavlja dojam da je došlo vrijeme za smjenu. Dominik Kotarski se prošle sezone borio s formom u Kopenhagenu, a Ivor Pandur je odustao od prilike da se natječe u najjačoj svjetskoj ligi kada je Hull City zamijenio za veći klub, Glasgow Rangers, ali u dramatično slabijoj ligi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....