Belgijska reprezentacija je, potpuno zasluženo, pobijedila Hrvatsku na Rujevici. Tipična prva utakmica provjere za veliki turnir odala je da su Vatreni „teži“ od kolega iz Belgije. Ovo je faza kada se fizički osjeti teret jačeg treninga, a onda vrline Dalićeve momčadi teže dođu do izražaja za razliku od njezinih limita. Garcijina je momčad pokazala natjecateljski pristup, djelovali su dobro organizirani i, kada su se nametnuli našima, činili su to sa svojim sjajnim pojedincima kao što je Jeremy Doku. Namjestio je gol na svoj tipičan način, lako prošao Stanišića i ubacio pred gol, a tamo je Šutalo nespretno reagirao i „namjestio“ loptu Tielemansu da je gurne u kut Livakovićeva gola.
Naš je dojam da je Hrvatska igrala solidno u prvom dijelu. Imali su više loptu u nogama, stvorili su nekoliko dobrih prilika u suradnji Baturina – Perišić – Kovačić, odnosno Modrić – Musa, ali su u završnici Vatreni bili ili neprecizni, ili je Courtois iskazao svoju klasu. Njegova obrana na šut špicom Luke Modrića bila je senzacionalna. Vatreni su imali i dobre faze visokog presinga.
Belgija je odolijevala u obrani, ali je bila opasna u igri prema naprijed. U nekoliko navrata izigrali su našu obranu, koja nije djelovala homogeno te je dopuštala da se gosti ubacuju između linija i time tjeraju iskakanje braniča iz pozicije. U tom kontekstu probleme je imao Vušković, koji je u nekoliko navrata neopreznim startovima Belgiji omogućio dobre prilike za šut (iz slobodnog udarca). Mladi stoper vidljivo je dobar s loptom u nogama, ali ima teškoće kada treba ući u duel s nadolazećim suparnikom, često se povlači prema golu. I još nešto, Vušković često i očito gura s dvije ruke suparnike u skoku, što bi svakako trebao izbjegavati, da ga suci na SP-u ne kazne u opasnoj zoni.
Formacija sa 3-4-2-1 imala je svoje plusove i minuse. Dobro je što su naši najkvalitetniji iskusni igrači kao Modrić, Perišić, Kovačić pokazali tehničku kvalitetu, a u čemu bi dva veznjaka trebala biti još bolja kad podignu svoju fizičku razinu. Perišić već sada potvrđuje da je spreman. Ono što osobito veseli jest vidljiv iskorak Martina Baturine. To više nije onaj igrač koji je prije Coma djelovao samo fokusiran na igru prema naprijed i nerijetko nedorečen. Baturina „radi“ non-stop, jak je u igri jedan na jedan, ima ideju i vrlo se dobro nosi i s defenzivnim obvezama. Gvardiol je bio suzdržan u igri prema naprijed, očito je da mu treba još vremena da uhvati svoje standardne ritmove igre.
Ono što u igri Dalićeve vrste ostaje problematično jest teškoća stvaranja šansi. Prema naprijed je momčad premalo opasna. Iako je u nastavku utakmica razvodnjena velikim brojem izmjena, i u tom slučaju su Belgijci bili opasniji i naposljetku opet dali pogodak. Dakle, defenzivno još nije to to, iako Dalić dosta radi s momčadi upravo u tom segmentu. Prema naprijed ostaje kroničan problem nedostatka hitrine i posljedične prodornosti. Nadajmo se da su upravo teške noge razlog što su u ovoj utakmici do izražaja više došle mane Vatrenih u odnosu na vrline. Tome su svakako doprinijele kvalitete suparnika. To osnažuje uvjerenje da će do starta SP-a biti urednija i uvjerljivija ne samo zbog bolje pripremljenosti nego i zbog uviđenih slabosti u ovoj provjeri.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....