"Svjetskim prvakom ne postaje momčad koja zabije najviše, nego ona koja primi najmanje golova", nemirna obrva Carla Ancelottija skočila je na vrh čela kada su ga nakon poraza protiv Francuske, začinjenog sterilnom igrom, brazilski novinari pričekali pitanjem - a gdje je Neymar? Zabavna je podudarnost da se ovo dogodilo tijekom turneje po SAD-u, tamo gdje se otvaraju blokirane golgeterske čakre i gdje je izvjesni Oleg Salenko na Mundijalu 1994. zabio pet komada u 6-1 pobjedi protiv Kameruna, ali samo kako bi njegova reprezentacija svoje putovanje završila već u skupini sa samo tri osvojena boda.
Dok se nadmudrivao s brazilskim reporterima, don Carlo je čitao misli Zlatku Daliću, koji je u susjednom resortu na Floridi pripremao svoj napad s tri profilna dvojnika (Ante Budimir, Igor Matanović, Petar Musa), zbog čega je Dion Drena Beljo kao četvrti u toj vrsti morao ostati kod kuće. Hrvatskom izborniku javnost je uoči američke turneje stidljivo predbacivala da ignorira životnu formu Dinamova strijelca, a nakon povratka iz SAD-a ta situacija već prerasta u mali požar jer Beljo očito ne misli stati i ovim će tempom zaključiti sezonu s 40 golova na računu.
A može li izbornik zaista zažmiriti pred golgeterskim učinkom od 30+ u sezoni dok kroji popis za SP? Nogometne velesile znale su se u prošlosti počastiti i takvim dekadentnim luksuzom. U tom kontekstu prvi na pamet padne Mario Jardel, ubojica u kaznenom prostoru koji je imao nesreću da se rodio u vrijeme Ronalda, Rivalda i Ronaldinha. U sezoni 1997./98. on je za Porto zabio 39, a četiri godine kasnije u dresu Sportinga utrpao je 55 golova. Niti jednom se nije ugurao u avion za završni turnir i za Brazil je odigrao deset nevažnih utakmica uz jedan pogodak Tajlandu.
Premda s Mundijala sada već redovito donosi medalje, Hrvatska nije Brazil da u svakoj drugoj faveli može iskopati nekog neotkrivenog Igora Thiaga. U stvarnosti hrvatske lige jednom u deset godina dogodit će se da centarfor isporučuje kao na tvorničkoj traci kao u slučaju Belje ili da barem drukčije udara loptu od ostalih, kao što je bio slučaj s Brunom Petkovićem, čija karijerna krivulja u izvjesnoj mjeri podsjeća na Beljinu.
Jednom kada su u Maksimiru očetkali i ispolirali Petkovićev posustali talent, on je počeo jasno demonstrirati potencijal igrača za nacionalnu momčad. Dogodilo se u studenom 2018. da je zabio rijetku golčinu škaricama u meču s Lokomotivom i da je općenito odskakao klasom na terenu, nakon čega je javnost krenula agitirati kod Dalića da provjeri dioptriju i možda ipak osvježi svoj popis. U reprezentaciju se teško ulazi i iz nje se teško ispada, odbijao je izbornik raširiti perspektivu sve do proljeća sljedeće godine. Petkovićev pretpoziv aktivirao je tek kada je iz kadra ispao ozlijeđeni Marko Pjaca. Na teži način Hrvatska je na koncu dobila igrača sposobnog zabiti Brazilu na Svjetskom prvenstvu. Niti s Mislavom Oršićem nije išlo glatko, budući da je nakon putešestvija po Aziji svoj golgeterski dar našoj javnosti otkrio tek povratkom u SHNL sa 26 godina.
Iz tih dana datiraju i prve indicije o tinjajućem sukobu izbornika i dežurnog hrvatskog šampiona. Dok slaže popis, iz Dalića progovara hajdukovac, ciljali su izbornika krugovi bliski Maksimiru. Ja odgovaram za rezultat, ja biram momčad, držao je izbornik suflere na distanci. Da problem postoji i da se kao u lošem braku tiče izostanka komunikacije, naposljetku je potvrdio tadašnji trener plavih Nenad Bjelica.
"Moj odnos s izbornikom Zlatkom Dalićem? Iskreno, još nisam niti jednom razgovarao s njim. Nisam razgovarao niti s njegovim pomoćnicima. Puno sam pričao sa slovenskim ili poljskim, ali još nikada s hrvatskim izbornikom. Žao mi je zbog toga, jer izuzetno ga poštujem kao i sve njegove dosadašnje rezultate. Ipak, iz nekog mog kuta, izostanak komunikacije s hrvatskim trenerima je nedostatak respekta prema svima nama", otkrio je Bjelica u lipnju 2019. godine u intervjuu za ‘24 sata‘.
Brzo premotavanje sedam godina u budućnost i špranca se - ne mijenja. Novi su protagonisti u Dinamovim uredima, na klupi je Mario Kovačević kao izdanak varaždinskog trenerskog inkubatora, a dolje na terenu 24-godišnji golgeter Beljo je podesio cijev na rafalnu pucnjavu. U predvečerje SP-a to je dovoljno za pretpoziv, jer komunikacije nema, zbog čega je i poslovično odmjereni Kovačević nakon pobjede protiv Vukovara 1991 sebi dopustio malu retoričku ekskurziju.
"Beljo zaslužuje poziv jer stvarno dobro igra, ali na izborniku je da odluči. Centarforu nije lako zabijati toliko golova, bez obzira u kojoj ligi nastupao. Hrvatsku ligu treba poštivati jer iz nje su dolazili osvajači medalja za reprezentaciju", uzeo je trener u zaštitu nogometaša koji njegovu momčad vodi prema dvostrukoj kruni.
Pritom, nije to nekakav dramatičan trenerov ‘faux pas‘. Dinamova je obveza agitirati za svoje najbolje igrače, pogotovo kada oni odlete u neslućene visine. S druge strane, Dalićev je jedini imperativ isporučivati rezultate. Barem dok mu Marijan Kustić u ugovor ne dopiše aneks da barem u repu aviona pronađe mjesto za uvjerljivo prvog topnika lige...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....