Neovisno tko bude izbornik u novom ciklusu Lige nacija, izvjesno je da će trebati resetirati reprezentativni kadar. U njemu sigurno neće biti Luke Modrića, koji će uskoro objaviti da završava 20-godišnju eru reprezentativnog igranja. Što se ostalih iskusnijih igrača tiče, Perišić je objavio da ostaje na raspolaganju, a nisu drugačije komunicirali, barem do sada, Andrej Kramarić i Ante Budimir. Oni su 35-godišnjaci i sami će procijeniti žele li ostati na raspolaganju. Kao što će izbornik procijenjivati, kao prvi i najvažniji redatelj reprezentativne zbilje, koga on želi u novom razdoblju vatrene priče...

Slaven Bilić, koji figurira kao prvi kandidat za nasljednika Zlatka Dalića, jedini je od dosadašnjih 13 izborničkih imena koji će se vratiti na vrući izbornički stolac. U tom kontekstu može se reći da je u prednosti jer ima ogromno iskustvo u vođenju A reprezentacije. Bilić je šest godina (65), kao i Ćiro Blažević (72), vodio Vatrene, i oni su prvi pratitelji najdugovječnijeg (8 godina i 8 mjeseci, 111 utakmica) i najuspješnijeg izbornika u povijesti.

Je li to iskustvo i, ukupno gledano, pozitivna uvjerenja o Bilićevih šest godina na klupi Vatrenih presudno što se Marijan Kustić odlučio za njega kao alternativu Zlatku Daliću, ne znamo. I kakva će biti druga era Bilića, okvira podgrijane juhe ili novog recepta u vođenju reprezentacije, tek će se vidjeti...

U spominjanju razdoblja 2006. - 2012. najčešće se Bilićev opus veže uz proces pomlađivanja reprezentacije, a nakon njezina lošeg nastupa u Njemačkoj. Na SP-u 2006. Hrvatska je djelovala ispuhano, bez ijedne pobjede, te je uz poraz od Brazila ostvarila remije s Japanom i Australijom. Potonji je bio fatalan za njezine ambicije prolaska skupine. Ta Hrvatska je u kvalifikacijama igrala jako dobro (uz sustav 3-4-1-2) i uvjerljivo se plasirala na SP. Mnogi su bili uvjerenja da je time zaključena prva veća kriza reprezentativnog nogometa, započeta izostankom plasmana na EP 2000., te lošom izvedbom na SP-u u Japanu/Koreji...

Bilićev doprinos

Dvije godine prije nego što je preuzeo A reprezentaciju, Bilić je stjecao iskustvo u mladoj selekciji. I tamo je prepoznao u likovima Luke Modrića, Vedrana Ćorluke i Eduarda (uz Niku Kranjčara koji je već bio promoviran u A selekciju pod Zlatkom Kranjčarom) onaj potencijal koji je tretirao spremnima za iskorak u A reprezentaciju 2006. godine. Kroz iduće vrijeme Bilić će priključiti povratnike Rapaića, Šerića, pa mlađe snage Lovrena, Rakitića, Vidu, Vukojevića i druge. Srnu će kroz A reprezentaciju definirati kao optimalnog kapetana po silasku sa scene Nike Kovača...

Luku Modrića, koji je bio u Njemačkoj na SP-u, ali je imao marginalne minute u dva ulaska na teren (Japan, Australija), pa Vedrana Ćorluku i Eduarda, Bilić je tretirao ne samo kao mladenačku novu energiju seniorskoj reprezentaciji. Oni su, po njemu, bili baš pojačanja, a to se, već na debiju, protiv Italije u Livornu, kroz prijateljsku utakmicu, te pogotovo na startu kvalifikacija za EP 2008. (Rusija, Andora, Engleska), vrlo jasno spoznavalo. Sve su kasnije utakmice i godine potvrdile tu realnost. Logično je da će sada šira javnost očekivati kako će, ako bude formalno potvrđen, Slaven Bilić opet promovirati nekoliko mladih igrača. One koji mogu donijeti novu energiju reprezentaciji te, uz iskusnije starije, one manje starije, stvoriti novi generacijski miks za natjecateljsku konkurentnost na razini vatrene tradicije...

Dalićeva era

Dvadeset godina nakon te promocije mladosti, Hrvatska je ipak drugačija. Zlatko Dalić je amortizirao pomlađivanjem reprezentacije odlazak vrhunskih igrača iz srebrne i brončane misije u Rusiji i Kataru. Osim Modrića, praktično svi igrači spadaju u red raspoloživih potencijala za idući kvalifikacijski ciklus, prema EP-u 2028. Naravno da vatrena škvadra treba osvježenja, koja ne moraju biti imperativno vezana za (pre)mlade igrače. Ili ne moraju biti slučaj kao spomenutih aktera U-21, koje je Bilić 2006. promovirao u startere Hrvatske i, uvjeren u njihove potencijale, dao im najveće odgovornosti u igri. Imamo već neke mlade igrače, kao Baturina, Sučić, Matanović, koji sada trebaju prerasti u standardne nositelje igre. Imamo neke »do jučer« mlade, a koji sada postaju okvir iskusnijih, kao Gvardiol (24), i spremni su za najveće domete. Imamo i tinejdžerskog wunderkinda, Luku Vuškovića, koji će kroz Premiership sigurno napraviti velike iskorake, one koji će biti presudni da u reprezentaciji bude velika vrijednost, a ne potencijal.

No, treba misliti i na perspektivu. Imamo li u mladoj reprezentaciji onih igrača koji već od jeseni mogu postati dio seniorskog tabora i čak biti pojačanje? Realno je kako Bilić neće imati isto branje kao prije 20 godina.

Nova energija

Ipak, postoje potencijali koji naznačuju da bi kroz određeno vrijeme mogli postati vrijednosti vatrenih razina. Recimo, vrlo talentirani vratar Toni Silić jedan je od takvih. U nekoliko utakmica, kako u mladoj reprezentaciji tako i u Rijeci, jako se dopao Teo Barišić (21), koji, međutim, ima pred sobom dugi oporavak od operacije križnog ligamenta. Njegova motoričnost bit će svakako zanimljiva kad zaigra.

Na planu upravo motoričnosti gleda se u Olićeve linije. Igrač iz Championshipa, Adrian Segečić (22), istu pokazuje u Portsmouthu i sigurni je potencijal za perspektivu reprezentacije. Jagušićev talent je nesporan, ali u gužvi ofenzivnih veznih prvo će trebati iskoračiti u klubu (Panathinaikos) da bi stremio iskoraku iz mlade u A konkurenciju. U taktičkom pogledu za deficitarne pozicije postoje također potencijali za buduće vrijeme. Roko Brajković na desnom krilu napreduje, vrijedi pratiti Hrgovića i Bodetića kao opcije za lijeve bekove. U stoperskoj priči Vatreni su sada dobro popunjeni, ali dobro je to za Mlačića (Udinese) i Prpića (Porto) koji mogu biti fokusirani na iskorak u jakim ligama, gdje trenutačno skupljaju prva iskustva...

U kontekstu osvježenja koja mogu biti vrijednost pojačanja, ima imena (trenutno) izvan reprezentativnog kruga. Primjer Luke Stojkovića, koji je bio blizu i ovog SP-a, spada u takve posebnije vrijednosti. Za očekivati je priključenje najboljeg strijelca HNL-a, sada već iskusnog Belje, koji je osjetio atmosferu A reprezentacije. Dva donedavna mlada reprezentativca, Moris Valinčić i Mateo Lisica, koji su bili sjajni u prvoj fazi boravka u Dinamu, imali su po povratku opterećenje forme zbog prijeloma metatarzalne kosti odnosno bolesti (mononukleoza). Valinčić i Lisica imaju fizičku moć i brzinu, ono što je deficit Vatrenih. Kad su u optimalnoj formi, svakako su potencijal za reprezentativnu priču.

Slaven Bilić, kao i svaki trener, zasigurno vidi nešto (kod nekog) što javnost ne prepoznaje odmah kao vrijednost. Pogotovo jer samo on zna kakvu ideju igre misli prezentirati i koji se profili igrača u tome najviše uklapaju.