Bilo je bablje ljeto 2018. godine i Zlatko Dalić je pred uključenim novinarskim diktafonom još zbrajao dojmove iz Rusije. Tamo na Europskom trgu, ispod katedrale, razgovor su prekidale pobožne bakice. "Sam Bog vas je nama poslao", rastapale su se od miline grleći izbornika, dok je on iz inboxa vadio ponudu koju mu je osobno poslao sam Bog iz centralnog komiteta partije u Pekingu. Klub iz Kine, koja je tih dana fantazirala o građenju najmoćnije lige na svijetu, nudio mu je 10 milijuna dolara po sezoni.

Sotomayor iz našeg sokaka

Nije ni godinu dana ranije Dalić ustoličen za izbornika s prefiksom vršitelja dužnosti. Naciji bi laknulo već kada bi posustalu reprezentaciju osovio na noge i odveo je na Svjetsko prvenstvo, o nečem ambicioznijem nitko se nije usudio ni razmišljati. Brzo premotavanje u 2026. godinu i 59-godišnjak je vlasnik neprocjenjivo vrijedne kolekcije medalja, Javier Sotomayor iz našeg sokaka čijem se rekordu nitko neće približiti sljedećih stotinu godina.

Kad smo već krenuli u divinizacijskom ključu, kažimo da je Dalić na tom putu sebi izboksao bogovske uvjete u Hrvatskom nogometnom savezu. U prvoj reviziji ugovora dobacio je do zarade od milijun eura bruto godišnje plus premije, a kasnije je potpisivao još unosnije ugovore. Nije to ni okrajak sa stola Carla Ancelottija u Brazilu, ali i dalje je senzacionalna zarada za tih nekoliko okupljanja godišnje bez kojih bi izbornikova svakodnevica protjecala kao savršena nirvana. U zaključku, ni status ni novac nisu problem u Dalićevu životu. Zašto se onda koleba i odgađa odluku o produžetku ugovora s HNS-om?

Odgovor nam je pred nosom: Dalić osjeća da je ispunio misiju, ali i da je momčad prešla igricu. Tijekom ovih gotovo devet godina u sedlu pronicljivi izbornik priču je gradio oko Luke Modrića iz čije su klepsidre upravo iscurile posljednje kapi vode. U izdanju iz utakmica s Ganom ili Portugalom kapetan bi bez grižnje savjesti mogao nastaviti i dalje, ali u rujnu će proslaviti 41. rođendan i svoje je najbolje utakmice odavno odigrao. Ulogu vođe u sljedećem dvogodišnjem ciklusu preuzet će Ivan Perišić, na papiru kasna berba i ocvali atleta, ali zapravo i dalje žestoki ratnik pogonjen motivom da preskoči Davora Šukera na vrhu vječne golgeterske ljestvice ‘vatrenih‘. Do Eura 2028. cijela će zlatna generacija iz Rusije preseliti u povijest.

Pedigre koji podcjenjujemo

HNS-ov predsjednik Marijan Kustić izbornika je htio privezati uz Savez novim ugovorom. Ne bi to bila samo nagrada za sva dosadašnja ostvarenja nego i priznanje da na tržištu nema boljeg od Dalića. Vođeni logikom da po izbornika nikada nije došao ambiciozan klub iz neke od ‘liga petice‘, dok se, ilustracije radi, Igor Tudor u isto vrijeme nije stigao obraniti od najezde klubova u Serie A, Dalićev smo trenerski pedigre svi zajedno navikli podcjenjivati. Pod dojmom nekih sporadičnih rezultatskih propadanja i povremenih kadrovskih lutanja, kao na startu Lige nacija, zažmirili bismo pred činjenicom da je nacionalnu momčad odveo na (svih) pet velikih natjecanja, napunivši do vrha HNS-ovu blagajnu. Iako se na terenu od prvog dana njegova mandata sve vrtjelo oko osovine Modrić - Perišić, izbornik je u hodu odradio ‘generalku‘ uvodeći u proces cijelu plejadu budućih zvijezda, od Joška Gvardiola i Josipa Stanišića preko Petra i Luke Sučića do Martina Baturine i Luke Vuškovića.

Slaven Bilić i Zvonimir Boban na Poljudu

TOM DUBRAVEC Cropix

Za hrvatsku reprezentaciju, drugim riječima, nema zime ni u više narednih ciklusa, ali sve je teže zamisliti Dalića kako uživa u ovom komforu. Dalje od mundijalskih medalja ne može dobaciti, a na pragu je godina kada može masno kapitalizirati svoj trenerski imidž. Iz današnje perspektive Dalića je lakše zamisliti kako od jeseni režira neke nove senzacije u Saudijskoj Arabiji ili Ujedinjenim Arapskim Emiratima nego na klupi hrvatske reprezentacije.

Kustićev osigurač

Svjestan da bi mogao dobiti odbijenicu, Kustić se na vrijeme krenuo osigurati. Još od zimus nogometnim kuloarima kruži taj ‘gossip‘ da je Slaven Bilić prvi predsjednikov izbor u slučaju Dalićeve demisije. Indikativna je bila vijest da je Bilić u prosincu odbio Pavela Nedveda koji je tih dana tražio izbornika češkoj reprezentaciji. Nekoliko mjeseci kasnije Bilić je u medijskim napisima osvanuo i kao kandidat za klupu Gane, ali nije bilo potvrde da je zaista zainteresiran za takvu avanturu. Za drugi pokušaj s Hrvatskom, koju je vodio od 2006. do 2012., izborivši plasman na dva završna turnira Eura, Bilić bi svakako bio zagrijan. Premda od rastanka s ‘vatrenima‘ nije osvajao trofeje, Bilić se naoružao iskustvom sa svih meridijana i u najzrelijim je trenerskim godinama. U njegovu korist radi i ta ‘sitnica‘ da je u prvom naletu afirmirao novi val reprezentativaca, buduću zlatnu generaciju Modrića, Vedrana Ćorluke, Ivana Rakitića i Marija Mandžukića.

Ivica Olić na klupi pored Zlatka Dalića u Torontu

BORIS KOVACEV Cropix

Nekoliko upitnika oko ove kombinacije posađeno je u trenutku kada je Dalić stožeru za SP priključio Ivicu Olića. Ako volite čitati između redaka, ovaj poziv izborniku U-21 reprezentacije mogao se tumačiti i kao studijsko putovanje sljedećeg šefa. Olićev je očiti hendikep manjak trenerskog iskustva, on i dalje u nogometnoj javnosti figurira kao šegrt koji tek treba ispuniti uvjete izborničke kandidature nekim zvučnijim rezultatom na drugoj adresi, ali u HNS-u se u prošlosti nisu opterećivali takvim ‘sitnicama‘, što Olića uvrštava u prvi red kandidata za sljedećeg izbornika.