Dani Olmo još uvijek teško dolazi do riječi na pomisao najvećeg trenutka karijere. Osvajanje Svjetskog prvenstva sa Španjolskom, priznaje, promijenilo mu je život, ali prave će razmjere tog uspjeha, smatra, tek s vremenom postati jasne.
U razgovoru za The Guardian prisjetio se emotivnih trenutaka nakon finala, ali i govorio o Barceloni, Ligi prvaka te generaciji koja pred sobom ima velike ciljeve.
Jedan mu je prizor posebno ostao urezan u pamćenje. Nakon posljednjeg sučevog zvižduka zagrlio je majku svog suigrača Ferrana Torresa, a emocije su ih oboje svladale.
– Tada ti tek počne dolaziti do glave što smo napravili. U završnici utakmice sve je nekako nestvarno, ali kada sudac označi kraj, pitaš se jesmo li stvarno uspjeli. Kada podigneš pehar, postane još stvarnije. A onda vidiš obitelj, reakciju brata, partnerice, oca... Inače nisam čovjek koji lako zaplače, ali tada nisam mogao zadržati suze – ispričao je Olmo.
Španjolska je 19. srpnja u New Jerseyju pobijedila Argentinu i postala svjetski prvak, a Olmo priznaje da takav uspjeh ostavlja trag.
– To ti promijeni život. Mislim da još uvijek, mjesecima kasnije, nismo do kraja svjesni svega. Kada te navijači na gostujućim stadionima dočekaju pljeskom, osjetiš koliko to znači, ali vjerujem da ćemo pravu težinu shvatiti tek s vremenom.
Posebno mu je zanimljivo što je sada dio generacije koju je kao dječak gledao gotovo s divljenjem. Kada je Španjolska osvojila Svjetsko prvenstvo 2010., Olmo je bio tek tinejdžer, a imena poput Andresa Inieste, Xavija, Sergija Busquetsa, Xabija Alonsa i Davida Ville bila su mu sinonim za reprezentativni nogomet.
– Kao klinac gledao sam na njih kao na legende. Odrastali smo uz tu generaciju i sanjali o tome da jednog dana budemo poput njih. A sada si odjednom i ti dio te priče. To je nevjerojatan osjećaj.
Povratak klupskom nogometu uslijedio je vrlo brzo. Samo 23 dana nakon velikog slavlja u SAD-u Olmo je ponovno bio u Barceloninom trening-centru Joan Gamper, gdje ga je dočekao Hansi Flick.
– Rekao mi je: ‘Ti si prvak svijeta, Dani.‘ Samo sam mu odgovorio: ‘Znam, mister‘ – prisjetio se Olmo uz osmijeh.
Flick mu je odmah postavio novi cilj – ono što je napravio sa Španjolskom sada treba pokušati ostvariti i s Barcelonom.
Olmo smatra da između Barcelone i španjolske reprezentacije postoji snažna poveznica. Velik broj reprezentativaca dolazi upravo iz katalonskog kluba, a zajednički nazivnik vidi u kvaliteti, pobjedničkom mentalitetu i međusobnom povjerenju.
– Imamo generaciju koja je gladna pobjeda. To su vrhunski igrači, natjecatelji i, što je najvažnije, dobri ljudi. Igrao puno ili malo, dio si momčadi. Isto vrijedi i za Barcelonu. Imamo pobjedničku generaciju i sada to želimo potvrditi i u Europi.
Barcelona je i dalje izrazito mlada momčad, što je vidljivo i iz početnih postava. Olmo smatra da je upravo La Masia jedan od najvećih klupskih aduta.
– La Masia je življa nego ikada. Barcelona ima, po mom mišljenju, najbolju akademiju na svijetu. Bernal, Lamine, sada i Xavi Espart... A Pedri je još uvijek mlad, iako već godinama igra na vrhunskoj razini.
Ipak, mladost ima i svoju cijenu. Barcelona je u prethodnim sezonama bolno učila da u nokaut-fazi Lige prvaka nema prostora za opuštanje.
– Naučili smo da je svaki detalj važan. Svaka minuta, svaki sprint, svaki duel. Moraš biti maksimalno koncentriran svih 90 minuta, a ako treba i duže. U takvim utakmicama moraš rizik svesti na minimum.
Olmo je pritom povukao zanimljivu paralelu između Flicka i izbornika Luisa de la Fuentea. Obojica preferiraju napadački nogomet i visok intenzitet, ali pristup ipak nije identičan.
– Flick nam uvijek daje samopouzdanje. Vjerujemo u njegovu ideju jer nam je donijela trofeje i pokazala da se možemo nositi s najboljima.
U reprezentaciji, kaže, postoji nešto više prostora za prilagodbu.
– De la Fuente također traži pritisak i intenzitet, ali možemo se ponekad povući u srednji ili srednje-niski blok. U Barceloni pokušavamo stalno ići prema naprijed, čak i kada nemamo loptu, i tražimo brze tranzicije.
Treneri su im, dodaje, slični po odnosu prema igračima.
– Obojica su bliska igračima i uvijek dostupna kada ti nešto treba. Obojica su motivatori, možda je Luis malo više takav. Hansi zna djelovati ozbiljnije, ali zna se i našaliti. U osnovi, ideje su im vrlo slične – napadački nogomet i posjed lopte.
Olmo tako u novu sezonu ulazi s velikim samopouzdanjem i jasnim ciljem. Nakon što je sa Španjolskom dosegnuo svjetski vrh, sada želi isto napraviti i na klupskoj razini – s Barcelonom napasti toliko željenu Ligu prvaka.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....