It never rains, but it pours, poznat je engleski citat iz 18. stoljeća, koji je, simbolično, populariziran u filmu "Nestali u 60 sekundi". Hrvatska inačica zvučala bi: Jedna nevolja nikad ne dolazi sama... Maksimir u ovome času djeluje kao "remake" ili filma, ili personifikacija narodnog vjerovanja. Može zvučati kao floskula, apsolutno, ali u ovome času ima smisla.
Dinamov ‘Christoph Waltz‘
Dinamo se dugo traži, uletio je u kovitlac kritika koje, nemojmo se lagati, vuku krijepe još od početka sezone, a kada je Lokomotiva mogla, i trebala, poslužiti kao promjena narativa, uz tri tjedna stanke za "reset", izvlačenje unutarnjih snaga i podizanje forme igrača koji uoči paklenog ritma nude rješenje igre, dogodilo se - "to". Mario Kovačević imao je iza sebe (ne)službenu podršku, uz lavinu medijskih prijekora, ali i utakmicu koja uz trotjednu stanku vapi za mirom. I bila je, nadomak, Modri su vodili 3:1, pokazali reakciju nakon serije razočaranja, a onda se u 69. minuti dvoboja s "lokosima" dogodio trenutak o kojem će se sigurno pričati, ali koji ne mijenja konačnu presudu: zbog "verbalnog delikta" Patrik Kolarić isključio je Josipa Mišića ne samo za recidiv drame koja se vrti u maksimirskom kazalištu, već i za najveću predstavu HR-nogometa: derbi na Poljudu. A redatelju taj izostanak neće lako pasti...
Mišić nije možda uvijek bio glavni glumac, uloge je prepuštao drugima, ali bio je, ha, Christoph Waltz Tarantinovih remek-djela, onaj koji drži - sve. Što, sada budimo konkretni, pokazuju neoborive brojke:
Najbolje to pokazuje sezona 2024./25., ona u kojoj je napokon oslobođeni Dinamo ostao bez naslova prvaka, što je otvorilo vrata novom šefu studija, Zvonimiru Bobanu. Naime, Mišić je tada zbog problema s ozljedom propustio čak 11 prvenstvenih utakmica, a ono što se događalo protiv Hajduka bilo je u ovom kontekstu ključno: u prvom derbiju na Maksimiru nije ga bilo ni u zapisniku, Hajduk je pobijedio 1:0, nije ga bilo ni početkom prosinca na Poljudu, kada su Bijeli ponovno slavili 1:0, zatim u ožujku se našao na klupi, ali samo formalno; Fabio Cannavaro nakon utakmice objasnio je da su Mišić i Bruno Petković ondje bili zbog atmosfere, jer još nisu bili spremni. Dinamo je tada dvaput vodio, ostao s igračem manje i završilo je 2:2.
Uglavnom, tri derbija bez ijedne Mišićeve minute, i - jedan bod od mogućih devet. A onda, početkom svibnja, pod Sandrom Perkovićem igrao se četvrti derbi, Mišić se vratio u početnu postavu, odigrao cijelu utakmicu, a Dinamo je na Poljudu pobijedio 3:1. U cijeloj toj sezoni bez Mišića Dinamo je u 11 ligaških utakmica imao četiri pobjede, tri remija i četiri poraza, odnosno osvojio samo 15 od mogućih 33 boda...
Sve upućuje na jedno ime - Kiril Kravcov
Na to stiže i Kovačevićev opus: prošle sezone Mišić je startao sva četiri derbija s Hajdukom, Dinamo je osvojio deset od mogućih 12 bodova, uz gol-razliku 8:2. Na Poljudu je slavio 2:0 pa 3:1, na Maksimiru remizirao 1:1 pa pobijedio 2:0. Dakle, Kovačević problem "derbi bez Mišića" zapravo još nije ni morao rješavati. Sada, Kolarićevom odlukom, uza sve probleme morat će se pozabaviti i time.
A iako je i sam trener tijekom svibnja kazao da bi "volio još jednu osmicu i zamjenu za Mišića", što je i sam kapetan u razgovoru krajem srpnja za naš list praktički potvrdio, opcije su mu sužene: Marko Soldo više nije u Dinamu, Branko Pavić i Luka Vrbančić također nisu opcije, može trener kemijati sa Mihom Zajcom, Lukasom Kačavendom..., mijenjati strukturu i igrati bez klasične šestice, ali ako tražimo čovjeka kojeg je Dinamo doveo upravo da konkurira na Mišićevoj poziciji, strelica pokazuje samo prema jednom imenu.
Koji se odaziva na Kiril Kravcov.
Ruski veznjak, naime, stigao je sredinom kolovoza kao igrač koji može pokriti i šesticu i osmicu, no Dinamo je već pri predstavljanju jasno naveo da će taj 24-godišnjak ponajprije konkurirati za ulogu defenzivnog veznog. Problem je što je stigao bez pravih priprema i natjecateljskog ritma, pa se njegov ulazak u momčad dozirao. Debitirao je tek krajem kolovoza u Puli, potom protiv Gorice odradio svih 90 minuta kao jedina "šestica", a nakon toga uglavnom skupljao minute s klupe. Sada bi od epizodnih uloga trebao ravno na - Poljud. U njegovu životopisu postoji jedan zanimljiv detalj, primjeren za ovakvu situaciju. Još kao igrač Sočija, naime, Kravcov je otkrio da radi s osobnim analitičarem s kojim pregledava vlastite utakmice, ali i sa sportskom psihologinjom.
- Ona mi pomaže zadržati fokus kada momčadi ne ide, maknuti nepotrebne emocije, ne rasipati energiju na vikanje i druge stvari koje ne može kontrolirati, nego ostati usmjeren na vlastite zadatke - kazao je svojevremeno.
A eto, ako postoji pozornica na kojoj će mu takva škola trebati, teško je zamisliti bolju od Poljuda...
Tri tjedna za pronalazak formule
Kovačević je kao bonus dobio tri tjedna da pronađe formulu bez Mišića, ali kada se lopta ponovno zakotrlja, Poljud će biti zagrijavanje, jer raspored se pretvara u centrifugu: Hajduk na Poljudu 10. listopada, pet dana potom Anderlecht u Maksimiru, pa Slaven u Koprivnici, NEC u Europi i odmah zatim Rijeka. Pet utakmica u petnaestak dana, dva europska dvoboja i dva velika domaća derbija. Mišić će nakon Poljuda biti dostupan (valjda i i svjež, jer se vraća iz reprezentacije!) za Europu, ali Dinamo mora već sada doznati može li funkcionirati kada ga nema, jer tek treba vidjeti što će nakon žalbe, saslušanja, svjedoka reći disciplinski sudac Alan Klakočer. Jedna utakmica u HNL-u je sigurna, no možda ne i konačna presuda.
Kiril Kravcov doveden je, među ostalim, upravo zato da izostanak Josipa Mišića ne proizvodi paniku. A prvi pravi, "the“ ispit te odluke teško je mogao biti zahtjevniji: Poljud, Hajduk, a pogotovo Dinamo koji si u ovom trenutku najmanje može priuštiti još jednu nevolju.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....