Okrugli stol, kava, sokovi, kolači. Tamo, na kultnom mjestu, kod tete Goge, u VIP salonu, par metara od predsjedničke lože. Prostorija koja uz Plavi salon djeluje kao Potemkinovo selo maksimirskog Kvazimoda. Petnaestak novinara, PR služba i uokolo na zidovima i vitrinama uspomene koje neminovno vrte crno-bijele snimke velike prošlosti. A baš i zbog toga, ključna je i sadašnjost s pogledom, rekao bi Rundek, u - bolju budućnost.
A trenutak u kojem se, dakle, dogodio ovaj neslužbeni "brifing", na koji je stigao i predsjednik kluba Zvonimir Boban, doista je bitan. Početak sezone, prijelazni rok, vikinški pad na putu prema Ligi prvaka, financijska situacija, trener, sustav igre, kadar, klinci, stadion, kamp... Tema je pregršt. Dvosatno druženje imalo je potencijala i za sudačku nadoknadu, pa i produžetke, ali i u tih 120 minuta u neslužbenom dijalogu na stol je bačeno sasvim dovoljno doista konkretnih tema. Pa krenimo redom...
"Slučaj Livaković"
Mnogo je tinte proliveno posljednjih tjedana oko dolaska/ostanka vatrene jedinice u Dinamu. Pregovori, korak naprijed, tri iza, u međuvremenu ispadanje od Vikinga, prijelaz u Barcelonu, opcija Kotarski... Svašta se izdogađalo oko pitanja koje su mnogi označili ključnim. U Maksimiru su, prema svemu, svjesni vremenskog okvira koji je prolazio pored izazova koji su se događali, ali na kraju tvrde da je s njihove strane učinjeno sve što je bilo moguće. Još proljetos se Livijevim dolaskom odlučilo da je to - to, i na taj se način krenulo rješavati cijelu situaciju. Na kraju je ispao problematičan dio s Fenerom, ali i s Livijem. Prema onome što se moglo čuti, Livakoviću je ponuđen šestogodišnji ugovor i cifra u rangu s Josipom Mišićem, koji je najplaćeniji igrač Dinama i takav će i ostati. Doživotni ugovor, dakle, međutim Livi se odlučio za Barcu, a Dinamo se okrenuo prema Kotarskom. Izgleda spremnije od svih nas zajedno, rečeno je, imao je par krivih momenata, no neke obrane su svemirske. Zašto on na sezonu, a ne Livi? Nije isto, Livaković bi se definitivno vratio u Kataloniju, a Kotarski stiže da ga se - otkupi. On je Dinamov zalog budućnosti.
Iskorak u Europi
Gorak okus ispadanja iz Lige prvaka nije isprao klupski espresso, stoga kritičko pitanje mora biti i 16 euro-utakmica u kojima Dinamo traži iskorak. I, realno, nije ga još uvijek dosad našao. Najviše Plave žulja prva utakmica s Genkom, kao i prva s Vikingom, to stoji. Ali, koliko god je to točno, proces se ne uvjetuje kroz utakmicu ili dvije. Boli ovo ispadanje i financijski, ali osnovna je ideja stvoriti sustav u kojem će LP biti standard, a s novim stadionom i stvaranje uvjeta da Dinamo čeka koga će dobiti u polufinalu EL ili koga će dobiti u osmini finala LP. S namjerom da svi ti klubovi brinu što su dobili baš Dinamo. Ipak, čekajući novi Maksimir, Kovačevićev Dinamo igra i - danas.
Problem u tom kontekstu nije visoki presing, dapače, tu djeluju sjajno, ali srednji i niski stvara probleme, koji se vide u Europi, ali i u SHNL-u, kojeg svi žele podcijeniti. Evo, Pula je dokaz tome. Dakle, osnovni je cilj prolazak skupine EL, koliko god bila "tricky", ali ponajprije su elementi u igri koje se moraju popraviti. Ako se njih dovede na razinu koja se želi, bit će zadovoljni, ali je logično očekivati da će s tim elementima i prolaz skupine EL biti bliži. S time da je uvijek ključno jedno: naslov HNL-a. To je apsolutno jasno - "alma mater"...
Zakoni sustava igre
Oršić kontra Vikinga u Zagrebu na desnom krilu, Prevljak na povučenoj špici... Je li Dinamo zaista rob sustava 4-3-3, s zabranom Kovačeviću da unutar toga bude pragmatičniji, time i rezultatski konkretniji? Pitanje je to o kojem se dosta pričalo, a zaključak je da ne postoji "sveto pismo", iako se još jednom konstatiralo: "Čak 92% reprezentacija i klubova koji su zadnjih nekoliko godina osvajali najveće naslove igra u sustavu 4-3-3. To je tako..." Klupska ideja jest 4-3-3, ali postoje varijacije tog sustava, s 4-2-3-1, pa i 4-4-2, no osnovna ideja je imati sredinu i dva na strani koji odgovaraju zahtjevima. U klubu se analizira satima, ali zadnja je na Kovačeviću, tako je bilo i bit će...
Kadar, klinci, odlasci i ostanci
Nastavno, što je s kadrom - je li pogođen, kasni, pitanje klupe, najavljena i potvrđena pojačanja, klinci iz druge momčadi i drugog plana... Pitanja je more. Prema stavu službenog Maksimira, ovaj kadar je bolji nego lani, koji se dugo tražio uslijed rekonstrukcije, a pritom je Kovačević shvatio da nema na raspolaganju 13-14, već više igrača.
Ipak, tu su i neki koji su bili spremni za otpis, dugo očekivana pojačanja, prinove od kojih se ne može tražiti "ad hoc" učinak. Oršić, prema svemu što smo čuli, treba i zbog odnosa prema klubu, dresu, svlačionici, i možda smo požurili očekujući od njega previše prebrzo, ali on je taj. Peretz je bio rješenje za "šesticu" koja bi rasteretila Mišića, iako se nije realiziralo, no Kravcov nudi rješenja, Nsoki bi ubrzo mogao biti dio prve momčadi, dok je Fuzy Taylor nevjerojatno zanimljiv, no i njemu treba vremena zbog oporavka od malarije od koje je obolio u Gani.
Zimskim dolaskom Brumada, koji se od operacije križnih ligamenata još uvijek liječi, riješeno je dugoročno pitanje napadača, jer u ovoj postavci ne može se dugo držati Belju, to je valjda jasno. Ali Beljo se preporodio, želi ostati još sezonu, Stojković na "osmici" radi strašne iskorake, ali sada mora i rješavati utakmice. Ima se potencijala, ali ovako se mora funkcionirati do daljnjega, sve dok za dvije-tri sezone Akademija ne počne davati igrače koji odgovaraju ambicijama. Ideja je jasna: klinci kao "nulta točka", potom Hrvatska, a u Hrvatskoj apsolutno ima mladih igrača za Dinamo, zatim malo šire, a onda i svijet, pogotovo u ovim okolnostima. No, nije namjera niti logika Dinamo održati "nacionalnim"...
Stadion i kamp
Maksimir se očekuje biti dom do proljeća, a računa se na barem pet-šest utakmica na novoj Kranjčevićevoj. U tom kontekstu komunicira se o velikim zahtjevima za ulaznice na novom stadionu. Pritom, pak, mora se znati da se iz Strabaga, prema našim informacijama, o čemu smo pisali još tijekom svibnja, komunicira s završetkom do sredine ožujka, zasad...
Kranjča, ujedno, pokreće Maksimir, kojeg u Dinamu drže ključnim da imaju prihod koji omogućuje i ulazne transfere teške i više milijuna eura, kao i dulji ostanak glavnih zvijezda, što ambicije diže na Ligu prvaka kao standard, plus u budućnosti napad na završne faze EL ili dulje trajanje u LP, čak i preko osmine finala. Ipak, za takav željeni napredak važan je i kamp, oko kojega nema napretka, čeka se zamjensko zemljište, priča se o potencijalnim treninzima uokolo Zagreba, Zagrebellu, koji je dio sudskih procesa, a o mogućnosti korištenja kampa HNS-a ne razmatra se zbog mogućih konotacija. Stadioni su, u prijevodu, "in motion", kamp zasad stoji na mjestu.
Neodlazak na tekme
Zašto Zvonimir Boban ne prati Dinamo na gostovanjima, nakon Vikinga opet je postalo validno pitanje, a odgovor je u Maksimiru jasan. Naime, kako se moglo čuti, Boban, kada nije na Maksimiru, a i tada zna pobjeći, u pravilu ne gleda utakmice jer mu to stvara previše stresa. Ne gleda, ne prati rezultate - ništa!
- Tek nakon svega kreće se gledati i analizirati, pa i tri, četiri puta zaredom. Jednostavno, odlazak na utakmicu nije odraz nepoštovanja, već intimne odluke uvjetovane onime što se osjeća tijekom "live" gledanja. Boban, dakle, ne gleda utakmice! To je odluka iza koje se stoji, a klub pritom ima dovoljno predstavnika - završni je dio zanimljivog maksimirskog "offa"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....