Sve su Dinamovi nogometaši imali na pladnju, držali su Viking „na konopcima” već nakon deset minuta igre, poveli su 2:0 i čvrsto su koračali prema bogatoj Ligi prvaka. I još je 15-ak minuta trajala ta plava rapsodija, a onda smo vidjeli i naličje Dinamove izvedbe, posljednjih 20-ak minuta prvoga dijela u kojima je naš prvak vratio grogirane Norvežane u utakmicu. Primljena su dva pogotka nakon velikih pogrešaka i opet je sve otvoreno uoči uzvrata u Stavangeru.
Vidjeli smo, eto, dva Dinamova lica, vidjeli smo u plavoj momčadi junaka i tragičare. Apsolutni je junak bio napadač Dion Drena Beljo, strijelac prvoga i asistent za drugi pogodak. Već je, eto, nakon deset minuta zaradio visoku ocjenu, jer je napravio ono što se od napadača i traži – zabio je i potom asistirao.
Sjajno je Beljo ušao u sezonu, na sedam utakmica zabio je šest pogodaka (četiri u SHNL-u, dva u Europi) i zapravo nastavlja tamo gdje je lani i stao, ovjenčavši se naslovom najboljeg strijelca lige. Trebalo mu je vremena, tražio se gotovo cijelu prošlu jesen, a onda je na proljeće eksplodirao i ne staje. No, osim dokazanog golgeterskog umijeća, temeljenog na postulatu - kao kod prvog gola - da je uvijek tamo gdje treba biti (a to je najteže!), Beljo je i u igri znatno korisniji za momčad nego što je bio. Zna prihvatiti loptu i stati na nju, sačekati suigrače i dodati im, počeo je sve bolje i mudrije koristiti izrazitu tjelesnu snagu i junački se bori sa suparničkim stoperima.
I ako je prvi pogodak bio „ugriz kobre”, onda je kod drugoga pokazao intuiciju i „lukavost kobre”! Budno je, naime, dočekao kardinalnu pogrešku razvikanog norveškog stopera Falchenera, oteo mu je loptu i jurnuo prema vratima. A kad ga je Norvežanin stigao i blokirao mu potencijalni udarac prema vratima, Beljo je u djeliću sekunde promijenio nakanu i, poput najuslužnijeg konobara (zato je Toni Kukoč svojedobno u NBA ligi dobio taj nadimak...), filigranski je točno podario Lisici loptu na pladnju za 2:0.
Beljo je svakako ovosezonsko prvo Dinamovo ime i u njega navijači Plavih polažu veliku nadu da će i na uzvratu u Stavangeru nastaviti ubojitu golgetersku formu i vratiti Ligu prvaka u Zagreb. No, sad su ga i Norvežani upoznali, bit će mu neprijeporno teže nego na Maksimiru, ali trebat će i pomoć suigrača. Koja je izostala u drugom poluvremenu zagrebačkog dvoboja...
Dinamo je ovaj put u rubrici „tragičar” imao dva imena. Prvi rijetko „stanuje” u toj neželjenoj „kućici”, no i njemu se dogodi ovakav loš dan. Kapetan Josip Mišić nesvakidašnjom je pogreškom (loše izbijanje lopte iz svog 16-erca) vratio goste u utakmicu, serviravši im priliku za pogodak. Ozbiljna momčad, a to Viking svakako jest, takve prigode ne propušta. U domaćoj ligi gdjekad ni ne registriramo slična pogrešna dodavanja, jer Dinamovi suparnici jednostavno nemaju kvalitetu da bi kaznili takav propust. No, ovo je Europa, ovo je doigravanje za Ligu prvaka i iluzorno bi bilo nadati se da takve darove ozbiljni suparnici neće materijalizirati.
Ali, nije ta jedna lopta bila Mišićev jedini problem, u prvih je 45 minuta valjda imao više loših odluka i loših dodavanja nego cijele prošle sezone. A na to nismo navikli od lidera ove momčadi. Istina, vratio se u drugom poluvremenu, odigrao je solidno, ali teško je bilo isprati sve ono loše iz prvoga dijela. Svakome se dogodi loš dan, nadajmo se da je Mišić taj svoj iskoristio i potrošio u utorak na Maksimiru.
Sličnu je pogrešku, ali u ideji kudikamo težu i bolniju, napravio Moris Valinčić uoči drugoga pogotka gostiju. Hvalili smo ga i slavili nedavno nakon Thuna, kad je sjajnim pogotkom u produžecima osigurao Plavima prolaz, međutim analizirajući sve dosadašnje ovosezonske utakmice, čini se da je to bio jednokratni bljesak.
Jer, desni branič Plavih već kontinuirano igra, od prošloga proljeća, ispod razine potrebne za Dinamov dres. Protiv Vikinga je, osim te grozne pogreške, ostavljao svoju stranu propusnom, bilo je „prometno” pokraj njega, iako je istina i da mu stoper Dominguez nije nimalo pomogao, štoviše. A to zatvaranje leđa bočnom braniču jedna je od zadaća srednjeg braniča. No, očito se i od Domingueza previše očekuje, ali zato postaje jasnije zašto se negdje u prometu „zagubio” taj misteriozni čovjek iz Lazija s koferom „teškim” između 10 i 15 milijuna eura...
Morao je trener Mario Kovačević i ranije povući iz igre neraspoloženog Valinčića, posebno stoga jer na klupi „napeto” čeka Niko Galešić, koji je proljetos više nego korektno odradio posao na desnom braniču. Znamo da je još bolji kao srednji branič, a vidjeli smo, k tome, da se dobro snalazi i na poziciji zadnjeg veznog. No, Kovačević nije mijenjao Valinčića, pustio ga je da „pati” gotovo cijelu utakmicu (do 84. minute). Na radost gostiju...
Uglavnom, za prolaz u Ligu prvaka, Dinamo ni slučajno neće smjeti griješiti u Stavangeru kao što je griješio u Zagrebu. Vidjelo se da Viking nemilosrdno i brutalno kažnjava svaki pogrešan korak, a spoznaja da je norveški prvak na svom travnjaku dosad bio praktički nedodirljiv (sedam pobjeda na sedam posljednjih prvenstvenih utakmica!), jasno govori da Dinamova koncentracija mora biti na vrhunskoj razini cijelu utakmicu, te da su ovakve pogreške nedopustive. Ne smije, dakle, u Norveškoj biti tragičara, ali zato će Plavima trebati junak. Ili junaci...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....