Hrabrost, i to prije svega. Jerko Leko, naime, nije morao prihvatiti posao u trenutku kada je Dinamo izgledao kao momčad koja ne zna ni kamo ide ni dokle uopće može stići, a pritom informacije o drugim izborima nisu bile "dnovinarske patke, u odnosu na klupski know how", kako se želi prikazati u ostrašćenim a time i manje realnim kutevima navijačke zbilje. Leko jest bio vatrogasno rješenje, konačno to je komunicirao i klub s "dvije utakmice i - bok", ali ga je unatoč tome prihvatio, potom u nekoliko dana dobio svlačionicu, iza sebe okupio navijače, a s njima, eto, i one koji su ga u vatru poslali - Zvonimira Bobana i Alberta Capellasa.

Pritom je, nema više dileme, intimno imao prijeku potrebu reći da potraga može završiti. I onda, kada je iz privremenog rješenja gotovo preko noći postao najlogičnije trajno, napravio još jedan frajerski potez: prema našim informacijama, sam je inzistirao na ugovoru samo do kraja sezone, uz mogućnost produljenja. A mogao je, budimo realni, itekako licitirati.

Nakon prvotne varijanste da je "trener za dvije utakmice", uspio se probiti do stalnog rješenja

GREIG COWIE/SHUTTERSTOCK EDITORIAL/PROFIMEDIA

Nakon Sunderlanda i Varaždina iza sebe je već imao malu vojsku, a kada trener iz situacije u kojoj praktički nema što izgubiti uđe u onu u kojoj mu se nude svi argumenti za pregovore, mogao je poželjeti zavrtjeti rukama. Leko, eto, nije. Rekao je, pojednostavljeno: idemo do ljeta, pa ćemo vidjeti. Naravno, dvije utakmice nisu dovoljan uzorak da bismo ga proglasili "Pepom sa Savice", no trenutak je bio težak, a on je sezoni koja je u Europi izgledala gotovo otpisano udahnuo snažan vjetar, a zatim je, nakon Sunderlanda, spojio i drugo trijumfalno gostovanje, što Mariju Kovačeviću ove sezone nikako nije pošlo za rukom, pa u Varaždinu smanjio pritisak uoči stanke koju sada može iskoristiti za ozbiljniji rad. Konačno, čini se da je na kraju spojio i savršenu, i realno, jedinu logičnu slagalicu: on u prvoj momčadi, Pol Planas u B-momčadi, a onda se ukazao i Emanuel Jozić (44), stručnjak na polju primarno individualnog rada i video-analitike, koji bi iz Bayernove trebao uskočiti na Dinamovu klupu. Kaos se nakon svega pretvorio u praktički ideal... Ujedno je gotovo komično slušati priče kako mu je Boban postavio ultimatum osvajanja naslova prvaka. Što bi predsjednik Dinama drugo uopće mogao tražiti? I kakav bi drukčiji impuls i ambiciju imao sam Leko: biti drugi, treći? Hrvatska kruna, apsolutno, nije jednostrani uvjet, nego obostrana ambicija, odnosno jedina logična potreba kluba. Između želje i realizacije, međutim, nalazi se teren, a na njemu pet zadataka koji će pokazati je li Leko samo izvukao momčad iz krize ili ju je kadar i trajno promijeniti...

1. Pronaći ključ za zatvorene obrane

Sunderland je ponudio prostor, Varaždin ga je nastojao oduzeti, a većina Dinamovih domaćih suparnika radit će ovo drugo. Modri zato ne mogu živjeti od posjeda koji lijepo izgleda u statistici, a na terenu se pretvara u beskrajno kruženje lopte - trebaju više kretanja između linija, bržu promjenu strane, okomitu loptu u pravom trenutku i, osobito, brze, automatizirane ulaske iza leđa obrane. Nije, naime, poanta u tome koliko puta lopta prijeđe s jednog stopera na drugog, nego koliko se puta pritom pomakne suparnička obrana, nije dovoljno čekati da Stojković nešto izmisli... Ne, Dinamo mora stvarati prilike sustavno i smisleno, postojano.

2. Probuditi krila, a ne mijenjati imena

Lisica, Oršić, Hoxha, Rodriguez, Almena... Dosadni smo već, ali istina je da popis opcija zvuči raskošnije od učinka koji su bokovi dosad nudili.

- Dinamu nedostaje kontinuirani višak jedan na jedan, pravodobno utrčavanje i kvalitetna završna lopta, a bez toga Beljo često ostaje usamljen među stoperima. Leko je u Sunderlandu pokazao koliko mu je važna visoka pozicija krila; sada taj princip "samo" treba pretvoriti u automatizam i povezati ga s bekovima. Igrači moraju imati ovlast preuzeti rizik, ne samo vratiti loptu prvome do sebe. Inače će mijenjati imena, a zadržati isti problem - reći će nam u "offu" jedan iskusni trener.

3. Zatvoriti vrata čim izgubi loptu

Kovačevićev Dinamo prečesto se raspadao u trenutku kada napad nije završio udarcem, pa je svaki suparnički izlazak izgledao opasnije nego što bi smio. Leko je već podignuo agresivnost i spremnost na povratni sprint, a Rodriguezovo oduzimanje lopte uoči pogotka u Varaždinu pokazalo je koliko se i iz obrambene reakcije može roditi napad. O tome je, uostalom, i sam pričao, javno i dok su kamere ugašene. Ali riječi se tek moraju oformiti kao pravilo, a ne nalet adrenalina: bolji razmaci među linijama, osiguranje iza bekova i zajednička reakcija na izgubljenu loptu. Jer Dinamo će uvijek napadati mnogo, ali bez gubitka kontrole i čekanja situacije u kojoj će strahovati od jedne kontre.

Jerko Leko će na treninzima morati početnu euforiju pretvoriti u trajniju i vredniju konstantu

LUKA STANZL/GNK DINAMO

4. Zaštititi Mišića i rasteretiti Stojkovića i Belju

Stojković i Beljo u dva su susreta dali Dinamu golove, ideju i osobnost, no sezona se ne može nositi na njihovu nadahnuću. Mišić mora imati jasnu zaštitu - partnera i zamjenu - Stojković slobodu ondje gdje najviše boli suparnika, a od Zajca, Kačavende i Ivanušeca Leko treba izvući više od povremenih bljeskova. Pogodak Zajca u Varaždinu lijep je podsjetnik koliko je širok (ne samo njegov) napadački potencijal, ali potencijal bez precizno podijeljenih uloga uglavnom ostaje - potencijal. Obojica najistaknutijih, uz Mišićev vječni suport, ne smiju i konačno ne mogu u svakoj utakmici biti i kreatori i egzekutori.

5. Pretvoriti reakciju u naviku

Šok je na ovim prostorima vječni klupski suradnik: kad ne ide, zovi da nešto napravi. Samo, te su fore oduvijek kratkoročnog roka trajanja. Površinski se stvar očistila, ali dubinski i dalje egzistira. Kada prođe početna euforija, kada se vrati ritam utakmica svaka tri dana i kada protivnik nije engleski premierligaš nego suparnik koji se svih 90 minuta brani na trideset metara od svojih vrata, onda slijedi vatra. Trka, agresivnost, automatizmi, rutina, koncentracija, motivacija... Leko je, doduše, već pokazao da se ne boji rotacije ni odluke, no sada mora stvoriti momčad u kojoj će zamjene čuvati i željeni te postavljeni standard. Da dva dobra gostovanja postanu početak obrasca. Prvi rezultati donijeli su prijeko potrebni mir, koji se u ovom intermezzu mora iskoristiti da Dinamo dobije nešto što ne traje samo dok je trener nov: kontinuitet svega nabrojanoga možda je najbolji izraz.