Tuchel još bez poraza, muče ga ozljede, Kane ganja rekord

Engleska protiv Konga? Ma dajte, pa ima li smisla to nešto posebno najavljivati kad se tu već sve zna? To su Golijat protiv Davida, ali u priči lišenoj biblijskog epiloga u kojem manji i slabiji na koncu likuje.

Hm, da, tako bi mnogi možda i pomislili. No, nakon noći s ponedjeljka na utorak u kojoj su dvije velike europske nogometne nacije krahirale, dva u odnosu na suparnike grandiozna sastava pune povijesti i tradicije ispala, već spakirala prtljagu te lete domu svom, u Njemačku odnosno Nizozemsku, malo bi bili oprezniji u pristupu utakmici Engleska - Kongo.

Jasno i nije upitno kako je uloga favorita na Tri lava. Nedvojbeno je Gordi Albion kvalitetnija momčad, ali nogomet ima i jedno prokletstvo. Ili mu je to možda i prednost, razlika u odnosu na ostale loptačke sportove. To je jedini sport u kojem i objektivno lošija momčad može pobijediti. Nešto što se ne događa baš rijetko, dapače. Jedna od čari nogometne igre.

Engleska, momčad koja nam je jako dobro znana s ovoljetnog turnira u Sjevernoj Americi, a poradi sučeljavanja s nama, osvojila je bez pretjeranih problema prvo mjesto u skupini. Iako, daleko od toga da su ikoga od nogometnih zaljubljenika izvedbe Engleza bacile u trans. Daleko je to od besprijekornog, a opet rijetko koja momčad je i imala savršen niz na nekom svjetskom prvenstvu. Nisku satkanu samo od pobjeda. Imali su to Urugvaj 1930., Italija 1938. i dvaput Brazil, 1970. i 2002. Turniri na kojima su navedene momčadi osvojile naslov svjetskog prvaka sa stopostotnim učinkom, bilo u 90 minuta ili produžetku.

Međutim, ima i ova Engleska neke posebnosti. Otkako im je izbornik Thomas Tuchel, Engleska još nije poražena u utakmicama natjecateljskog značaja. U 11 takvih utakmica, 10 pobjeda i samo 1 remi. Bolji od Tuchela su zasad od engleskih izbornika, po pitanju dugovječnosti bez poraza u natjecateljskim utakmicama (ne brojimo, dakle, prijateljske oglede), samo dvojica: Ron Greenwood 16 bez poraza od 1977. do 1980., te Roy Hodgson 14 bez poraza 2012. i 2013. Napomena, ovdje računamo utakmice u 90 minuta i produžetak, ne i raspucavanje jedanaesteraca.

Prije sraza s Kongoancima postoje ipak problemi u engleskoj vrsti. Oni su zdravstvene naravi. Izborniku Tuchelu su “u autu” dvojica desnih braniča: Jarell Quansah i Reece James; obojica su ozlijedili gležanj u 3. kolu nadmetanja u skupini, protiv Paname.

Tuchel je optimističan da će se Quansah, branič Bayera Leverkusena, vratiti u formu za nekoliko dana, ali isto vjerojatno neće biti istina za Jamesa, pa je za očekivati da će Djed Spence iz Tottenhama gotovo sigurno započeti u srijedu navečer.

Bukayo Saka i Marcus Rashford također su trebali učiniti dovoljno da ponovno preuzmu svoje uloge na krilima, ako im to dopusti kondicija. Harry Kane juri još jedan Linekerov (ali i svoj) rekord. Napadač Bayerna dosad je postigao tri gola na ovom prvenstvu, a to je polovica golova što je on sam postigao na SP-u u Rusiji 2018., te Gary Lineker 1986. u Meksiku kao najbolji strijelci tih turnira.

Kongo nema zdravstvenih problema. Mislimo, nema ih njihova nogometna vrsta, dok sama država DR Kongo ima groznih problema s ebolom i već nekoliko stotina preminulih. Nogometaši? Izbornik Sébastien Desabre bi se mogao vratiti, vele upućeni, jer ovaj novinar je u zadnje vrijeme izgubio dublji uvid u kongoanski nogomet, sustavu 5-3-2 koji je koristio protiv Portugala i Kolumbije nakon što je prešao na formaciju 4-4-2 protiv Uzbekistana.

Moguće postave:

Engleska (4-2-3-1): Pickford – Spence, Konsa, Guehi, O’Reilly – Anderson, Rice – Saka, Bellingham, Rashford – Kane.

DR Kongo (5-3-2): Mpasi-Nzau – Wan-Bissaka, Tuanzebe, Mbemba, Kapuadi, Masuaku – Moutoussamy, Sadiki, Kayembe – Wissa, Bakambu.