Krenulo je novo preslagivanje kadrova na Poljudu, ovog puta su na dnevnom redu prvotimci „bijelih“ po naputcima novog sportskog direktora Roberta Grafa. Nužno je na početku pripomenuti petog stranog stručnjaka, koji je instaliran na najodgovorniju funkciju stručne piramide Hajduka, na temelju njegova znanja i iskustva, po uvjerenju predsjednika Ivana Bilića „dokazanog u radu s klubovima ograničenog budžeta, s fokusom na razvoj, selekciju i prodaju igrača“.
Ništa drugo ne preostaje navijačima Hajduka nego povjerovati instinktu predsjednika, ekonomistu i financijskom savjetniku, koji je po nečijim savjetima, u dosadašnjem mandatu od 24 mjeseca (izabran je 25. travnja 2024.) angažirao čak četiri sportska direktora (François Vitali, Nikola Kalinić, Goran Vučević, Robert Graf). Prvi potezi poljskog menadžera pokazuju njegove namjere sveobuhvatne obnove igračkog kadra, među kojima su logični odlasci Ismaela Dialla i Anthonyja Kalika (istekli su im ugovori), pa i pokušaji oslobađanja od Filipa Krovinovića, Zvonimira Šarlije i Huga Guillamóna, s važećim ugovorima do ljeta 2027.
No, ovdje nije riječ o tome hoće li Robert Graf ispuniti nade „prgave familije“ (trenutno cca 96.000 članova) i vjerojatno preostalih milijun i mnogo više onih navijača koji strpljivo sanjaju izlaz iz tunela krize bez naslova prvaka, dug rekordnih 21 godinu. Ovdje se radi o načinu vođenja Hajduka u proteklih petnaest godina otkako je krenula praksa izbora nadzornih odbora, automatski i predsjednika uprave, pa od njih angažiranih sportskih direktora, koji su se uglavnom pokazali kao potkapacitirani za obavljanje delikatnih uloga kakav je organizam jednog kluba poput Hajduka.
Svi su odreda željeli najbolje svojem klubu, neki su bili zamoljeni (Marin Brbić u dva navrata, dvije v. d. čelnice Marijana Bošnjak i Marinka Akrap), pojedincima je imponirao taj izbor (Hrvoje Maleš, Jasmin Huljaj), bilo ih je koji su iz lukrativnih razloga preuzeli kompleksne uloge (Ivan Kos, Ivan Bilić), ali su se, nažalost, u pravilu uglavnom pokazali kao nedovoljno sposobni, potpuno neiskusni osim Lukše Jakobušića, koji je ipak na neprimjeren način odveo klub u najveće dubioze.
Što se tiče lidera nadzora, jedino se dr. Josip Paladino, slavni neurokirurg, pokazao kao čovjek spreman na žrtvu, iz ideala, koji je po preuzimanju mandata 5. studenoga 2011. smogao snage najaviti mučne godine krize Hajduka. Ono kada je obznanio stanje blagajne kluba: „Novaca nema, niti će ga biti...“
Tada je Vjeko Hrabar, biznismen europskog ranga iz Paladinove postave nadzornika, citiralo ga se u više navrata, zavapio:
- Čeka nas dugo putovanje do naslova prvaka. Budimo tri, četiri godine sedmi, peti, četvrti, ali postavimo prave temelje stvaranja momčadi, bazirane na odgoju svojih igrača.
Eto, trebalo je proći desetljeće i pol pa da se krene u taj zaokret. No, u nekim razdobljima znalo se na transferima inkasirati obilato, na primjer tijekom mandata Kosa (24 mjeseca) i Huljaja (četiri mjeseca) čak 29,6 milijuna eura, pa i za vladavine Jakobušića, dvadesetak milijuna eura samo od rekordnih transfera Nikole Vlašića i Luke Vuškovića, uz objektivno kolosalne prihode marketinga (zasluga Akrap), kao i od članstva, odnosno inkasa ulaznica (režija udruge Naš Hajduk), ali se po svemu s prvotimcima nije dobro poslovalo. Točnije, arčilo se na dovođenju igrača (Branco, Nikoličius), mijenjali su se treneri, njih 24, čak 30 smjena, svega su četvorica izdržala jednu kompletnu sezonu (Igor Tudor, Damir Burić, Gennaro Gattuso, Gonzalo García). Dakle, dogodile su se dugotrajne krize rukovođenja…
Sada je u sedlu tandem Graf-García, ostaje vidjeti što će oni izvesti. Objektivno, neizvjesnost glede rezultata Hajduka i dalje je na snazi… Što se tiče trenera, prošla sezona bila je generalno neuspješna, osvojeno drugo mjesto baš i nije nešto naročito, kritične su izmjenične serije blistavih i sumornih izdanja. Nasuprot Garciji tek će se vidjeti dimenzija Grafa…
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....