Hajduk je još jednom na turbulentan način startao u novu sezonu, nastavlja se dugoročna kriza rukovođenja, dok je nanovo krenulo i preslagivanje igračkog korpusa. Predsjednik splitskog kluba Ivan Bilić suočen je s vrlo izraženim nezadovoljstvom navijača, pogotovo na bučan način od pripadnika „prgave familije“, dok se trener Gonzalo Garcia mora sučeliti s problemima novog preslagivanja momčadi.

Što se tiče položaja predsjednika njegov opstanak na kormilu „bijelih“ dosegao je kroničnu fazu, ona akutna se odnosi na rad trenera, koji se angažmanom novog sportskog direktora Roberta Grafa mora uhvatiti u koštac s velikom fluktuacijom prvotimaca. A to je ipak njegov trenutno najvažniji zadatak.

Prošlog ljeta Garcia je na raspolaganju imao tridesetak igrača, što naslijeđenih iz ere trenera Gennara Gattusa, što prinova, koje mu je servirao sada bivši sportski direktor Goran Vučević uz asistenciju njegova pomoćnika Ivana Rakitića. Od tih došljaka, a bilo ih je devet, u sedlu su ostala njih četvorica Pajaziti, Raci, Ivušić i Marešić, dok je Karačić, tretiran u startu kao pojačanje, ostavljen u nezavidnom položaju obzirom da nije po guštu trenera Garcie.

Poljski šef struke, valjda uz konzultacije s trenerom odlučio se osloboditi, po njegovom ukusu, neželjenih igrača, tako da je s Poljuda otišlo, u odnosu na start 2025/26 čak njih trinaest. Neki do tada, u prošlom prvenstvu standardni prvotimci: Krovinović (29 nastupa) i Šarlija (27), zatim istekom ugovora/posudbi: Rebić (26), Almena (21) i Kalik (17), prodajom u inozemstvo: Durdov (16) i Mlačić (15), uz otpisanog Guillamona (23), ranije Gonzaleza (6), Bernahoua (4) i Dialla (1), dok je na posudbu otišao Skoko (10), te najnovije i Skelin (4). Vrlo vjerojatno će tabor Hajduk napustiti još tandem standardnih prvotimca: Amerikanac Rokas Pukštas i Kanađanin Niko Sigur, obojica izdanci akademije „Luka Kaliterna“…

U ovom trenutku po izboru Roberta Graffa na Poljud su stigli: Alec Van Hoorenbeck, Mathieu Acapandie, Alberto del Moral, Dalisson de Almeida i Marin Šotiček, a do kraja prijelaznog roka, uglavnom do kraja kolovoza ili početka rujna, kako je najavio predsjednik Bilić, „aktivno se radi na dovođenju još nekoliko igrača“.

Međutim u fokusu javnosti, već duže vrijeme, nalazi se odnos trenera Hajduka Gonzala Garcije i najboljeg igrača „bijelih“ (nota bene: u svih dosadašnjih šest sezona) Marka Livaje, koji izaziva sveopće rasprave i to ne isključivo u okvirima „prgave familije“, nego i uopće na nacionalnom nogometnom planu.

U aktualnoj sezoni momčad Hajduka predvođena Gonzalom Garcijom ostvarila je za sada s negativnu bilancu – eliminirana je u kvalifikacijama Europske lige, uz jedan mršavi bod na dvije utakmice u prvenstva, pa se polemika glede tretmana Livaje nastavlja, rasplamsava, bez obzira na činjenicu da se kapetan Livaja pomirio sa sudbinom džokera, to jest starta s klupe.

Marko Livaja i Gonzalo Garcia

ANTE CIZMIC Cropix

Bjelodana je činjenica: trener Hajduk po svemu nema rješenje kako uklopiti Livaju u svoju zamišljenu build-up igru. A kada, kao protiv Varaždina, Hajduk s Livajom na terenu svih 90 minuta ipak doživi zasluženi poraz, onda se javljaju pojedini komentatori zaključkom, i to na račun nas koji zazivamo Livaju u startnih jedanaest, „evo vam, sada je Ćaća odigrao 90 minuta, pa ništa nije uradio“. I to pojačano činjenicom da kapetan nije realizirao kazneni udarac, kojim bi golom Hajduk ipak dobio jedan bod…

Nonses zvan Livaja

Krenimo od činjenice da je na sedam utakmica ove sezone Livaja jedino u Varaždinu odigrao svih 90 minuta, dok je na preostalih šest susreta s klupe ulazio u igru, kako bi se to reklo na kapaljku: protiv Žiline u 86. i 84., Pafosa u 77. i 63., Žalgirisa u 66., te u prvenstvu protiv Istre 1961. od 56.minuti.

Ali da vam taj nonsens bude jasniji, evo još podataka:

*u Splitu protiv Žiline: Livaja je poslan na u igru od 86., mlađahni Huram od 73., odnosno u Žilini Huram i Bamba su angažirani s klupe od 75., Livaja od 84;

*protiv Pafosa na Poljudu Livaja tek od 77., a u Limassolu najprije Bamba i Huram od 53., Livaja od 63…

Pa zar zaista trener toliko malo vjeruje u sposobnosti Livaje da mu pretpostavlja Hurama i Bambu, koji se ni na koji način ne mogu usporediti s mnogo iskusnijem, u svakom pogledu kvalitetnijem Livaji?

Ta bolest traje, pretvara se u neizlječivu. S jedne strane trener je zaokupljen svojim interesom, fokusiran na igru koja s ovim igračkim kadrom Hajduka ne prolazi, siguran je u svoj stabilni status u odnosu na potpisanu darovnicu trogodišnjeg ugovora. Nasuprot njemu igrač, koji je na temelju svojih učinaka, otkako je stupio na Poljud sasvim zasluženo proglašen, pazite ovo, za „ćaću“, svojevrsnog Mesiju, kojemu su svi ugađali i koji je naumio u najmanju ruku ostati do kraja obveze, znači ljeta 2027., uz iskazanu želju za produženjem ugovora, te kojemu ne pada na pamet napustiti Poljud.

Kako je to Livaja po dolasku trenera Garcije na Poljud postao upitna vrijednost, što je kulminiralo s ružnim sukobom na pripremama u Slovenije, između kapetana i stručnog vodstva?

Kako je sve počelo...

Sve je zapravo začeto još u 14. kolu na Rujevici 22. studenoga 2025. prigodom katastrofalnog poraza Hajduka od Rijeke s 0:5. Tada je trener poželio poslati Livaju na teren u trenutku potopa Garcijine momčad, kod rezultata 0:4, dakle poslije 51.minute. Dobio je odbijenicu od Livaje, koji se pravdao kako ga boli trbuh, što je izazvalo silne polemike.

A do tih rasprava u kojima se uglavnom tumačilo kako igrač mora poslušati trenera, uz ipak brojne „ali“, kojima se pokušavalo shvatiti frustraciju Livaje. No, Garcia je, umjesto da na pravi način sredi taj gaf Livaje, pokušao na jeftin način iskoristiti svoju poziciju nadređenog, pa je poslije utakmice objavio neposluh Livaje i njegovu morbidnu ispriku. Tako su zaoštreni odnosi dvojice glavnih aktera, uz neshvatljivo ponašanje rukovodstva kluba, u prvom redu predsjednika Ivana Bilića.

Krenula je tako polarizacija navijačkog puka, jedni su davali sva prava treneru, drugi su podilazili Livaji, ali je ipak ostalo nerazjašnjeno kako to trener Garcia ne može naći pravu formulu za korištenje potencijala jednog tako moćnog napadača.

I sada dolazimo do premijernog nastupa u novom prvenstvu na Poljudu poslije loše izvedbe „bijelih“ i poraza u Varaždinu, ali i sjajne predstave u Vilniusu protiv Žalgirisa i predugo očekivane pobjede na gostovanjima u europskom kupovima (još od kolovoza 2020. i susreta s Renovom iz Sjeverna Makedonije, 1:0 - Mijo Caktaš u 4.). Po rasporedu, na redu je uzvrat sa Žalgirisom na Poljudu, pa gostovanje Hajduka protiv Gorice i dalje;: 20. i 27.kolovoza play-off Konferencijske lige protiv Rakowa ili Hamarbya (između ta dva ispita Osijek dolazi u Split), što bi sve zajedno moglo predstavljati svojevrsni klimaks ljetnog dijela sezone.

Valjda će ta serija utakmica Hajduka proteći uspješno, kako bi se prebrodili problemi glede kompletiranja igračkog kadra, ali i smirivanja tenzija na relaciji Garcia - Livaja. U protivnom, moglo bi se dogoditi rasulo u taboru Hajduka, što vjerojatno donosi bolne otkaze, razlaze, rastave i ne daj Bože, nastavak klizanja splitskog kluba u agoniju.

Ilija Lončarević, priznati trenerski znalac, u jednom od svojih javnih istupa u okviru vrlo gledane „VAR sobe“, podcasta Sportskih novosti, upozorio je:

- Ova igra s Livajom, da nastupa po desetak minuta, nema smisla. Čudim se i Livaji da sebi to dopušta i da taj teret stavlja na leđa cijele momčadi. To se mora riješiti na drukčiji način…

Lončarević tako kaže, na žalost brojnih navijača Hajduka, da „ne vidi svjetlo na kraju Hajdukova tunela“, pa dalje „nisam siguran što vodstvo kluba uopće radi ili samo pušta da voda nosi svoje“, te da je „Hajduk odavno u teškoj i neizvjesnoj situaciji i ona neće postati bolja sama od sebe“.

Uglavnom, čini se da je ipak najveći teret na treneru Garciji, na njegovom umijeću kompozicije momčadi predvođene Livajom