Gonzalo García ima ozbiljan problem. Hajduk nakon dva prvenstvena kola ima samo jedan bod i ne izgleda dobro. Dapače, izgleda zabrinjavajuće loše.
Doduše, i takav je Hajduk protiv Istre 1961 bio udaljen samo nekoliko sekundi od pobjede, ali Puljani su zasluženo odnijeli bod (2:2) s Poljuda. Na terenu su ukupno izgledali bolje od Splićana – povezanije, rastrčanije i u većem dijelu utakmice konkretnije.
Još je važnije što je Hajduk već počeo pokazivati problem koji bi mu mogao postati ozbiljna prepreka tijekom sezone: igranje u ritmu četvrtak – nedjelja.
García je protiv Istre izveo momčad sa samo dvojicom novih igrača u odnosu na utakmicu protiv Žalgirisa (5:2) odigranu u četvrtak u Vilniusu. Hodak je zamijenio Acapandieja, a Sigur Dalissona.
Vjerojatno se i zato Hajduk protiv Istre kretao u nižoj brzini, daleko sporije nego što smo ga ove sezone gledali u utakmicama na Poljudu. Protiv Pafosa (2:0) i Žiline (2:0) Bijeli su bili puno brži, agresivniji i kompaktniji, s linijama postavljenima bitno bliže suparničkim vratima.
Je li García pogriješio zato što je napravio premalo promjena? Sada je lako reći da jest. Međutim, treba razumjeti i njegovu poziciju. Nakon poraza na startu prvenstva u Varaždinu (2:1) pobjeda protiv Istre bila je imperativ. García je očito procijenio da mu za nju trebaju igrači kojima najviše vjeruje, bez obzira na to koliko su umorni nakon europske utakmice.
Umor se najbolje osjetio na Marinu Šotičeku. U Litvi je novo Hajdukovo krilo izgledalo nezadrživo. Lakoćom je stvarao višak, ulazio u driblinge i prodorima otvarao prostor svojoj momčadi. Međutim, već se tada vidjelo da nije fizički do kraja spreman. Šotiček je protiv Žalgirisa sjajno otvorio utakmicu, ali kako je vrijeme prolazilo, noge su mu postajale sve teže. Unatoč tome, García ga je neočekivano ostavio na terenu svih 90 minuta.
Tri dana poslije protiv Istre Šotiček nije bio ni sjena igrača iz Vilniusa. To se moglo očekivati. Igrač koji je dugo bio izvan natjecateljskog ritma, koji je od kraja svibnja bio na izlaznim vratima Basela i čekao novi klub, jednostavno ne može preko noći doći u optimalno fizičko stanje.
A García na klupi nema pravu zamjenu za njega. Dario Melnjak može odigrati na krilu i to je već pokazao protiv Žiline i Pafosa, ali on je bek. To García vrlo dobro zna. Mogao je – doduše – García poslati na lijevu stranu Michelea Šegu, a Marka Livaju postaviti u vrh napada. Livaja je u Litvi igrao samo posljednjih 25 minuta i nije bio umoran. Naprotiv, gori od želje da bude na terenu i ponovno bude čovjek koji odlučuje utakmice. García, međutim, ima svoje nogometne ideje i očito ih se zasad vrlo čvrsto drži.
Hajduk u ovom trenutku jednostavno nema kadar koji bi bez ozbiljnih posljedica mogao kvalitetno iznijeti ritam od dvije utakmice tjedno. Doduše, tim će se problemom na Poljudu morati ozbiljnije pozabaviti samo ako Bijeli uspiju ući u ligašku fazu Konferencijske lige, što je još uvijek potpuno otvoreno. Ali ako se plasiraju, tada će ritam četvrtak – nedjelja postati stvarnost gotovo svakog tjedna. I tako sve do veljače.
Sjetimo se prošle sezone. Taj problem nisu znali riješiti ni Dinamo ni Rijeka, čiji su prvenstveni rezultati ozbiljno patili zbog europskih obveza. Hajduk se s kadrom koji u ovom trenutku ima čini još bitno problematičniji.
Bijeli su zadnji put samo jedan bod osvojili u prva dva prvenstvena kola još u ljeto 2021. Navijači će i ovaj put takav početak nekako staviti na stranu – ali samo dok Hajduk živi u Europi. Jer Europa je trenutačno alibi za sve.
Međutim, García će pravi problem osjetiti ako se ne uspije plasirati u skupinu Konferencijske lige. Tada bi veći zaostatak u prvenstvu značio da Bijele čeka još jedna sezona koja je potonula i prije nego što se uđe u rujan...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....