Malo nam za sriću triba, samo pobjeda jedina. Mogli bi ovo zapjevati za dobro jutro u petak, 28. kolovoza 2026., svi kojima je Hajduk na srcu, kao i malo modificirani refren TBF-a "ništa nam ne može raniji dan pokvarit". Za osjetiti iskrenu i nepatvorenu emociju u svijetu sporta, trebalo je u četvrtak navečer biti na stadionu Rakowa u poljskom gradu Częstochowa i uvjeriti se što ljudima znači Hajduk i onaj poznati izraz - više od kluba. Nepotrebno je poslije pobjede 3:2 nad Rakowom i plasmana u skupinu Konferencijske lige bilo i tražiti riječi, kada su lica govorila sve.
Osmijesi, pjesma i zagrljaji bili su jedini oblik komunikacije onih koji su iz bilo kojeg razloga došli u grad na jugu Poljske zbog Hajduka. Igrači, treneri i svi službeno vezani za splitski klub konačno su dali oduška slavlju bez kočnica i barijera, a navijači su nakon svih frustracija i trauma u proteklih dvadesetak godina mogli reći da jedno putovanje nije bilo uzaludno i da prema Splitu i ostalim mjestima neće krenuti kolone tuge. Novinari su pak imali lagan i sladak zadatak jer nisu morali tražiti riječi kritike, što je u Hajduku već dva desetljeća svakodnevnica. Ovaj put loših na terenu u bijelim dresovima nije bilo, već samo manje ili više dobrih i odličnih.
Dan u gradu na jugu Poljske bio je do starta utakmice monoton i dosadan, baš kao iz onih stereotipa o ravničarskim krajevima gdje se skoro nikad ništa zanimljivo ne događa, pa ljudi bojaju fasade u različite boje da bi bar time razbili monotoniju. Osim plakata koji su najavljivali dvoboj Raków - Hajduk riječima "Wszyscy na mecz", što bi na hrvatskom bilo "svi na utakmicu", jedina zanimljivost koja je podsjećala na važan nogometni dvoboj dogodila se u noći sa srijede na četvrtak, kada su navijači Rakowa u čak tri termina dolazili pred Hajdukov hotel i na razne načine pokušavali remetiti san gostiju iz Splita. Najveće iznenađenje bio je izostanak Hajdukovih navijača s gradskih ulica, što se gotovo i ne pamti, ma gdje Bijeli igrali, pogotovo kada je riječ o onim mirnijima i starijima koji više nisu klasični ultrasi. Kao da je riječ o suprotnom trendu onog s Mundijala gdje su ulaznice toliko skupe da su najžešćim fanovima, kao i ljudima prosječnog džepa, postale neostvariva želja.
Ovu utakmicu obilježio je i zanimljiv fenomen suradnje dvije Torcide, one Hajdukove i one poljskog Górnika iz Zabrza. Taj grad, koji je stotinjak kilometara udaljen od Częstochowe, bio je točka okupljališta za polazak prema stadionu Rakowa, a navijači Górnika su došli podržati Splićane, iako je u isto vrijeme njihov klub gostovao kod Monaca. Navijanje pobratimskih skupina bilo je koordinirano svih 120 minuta, iako je svatko imao svoju tribinu, a Poljaci su bez greške skandirali i pjevali pjesme na hrvatskom, dok su Splićani uzvratili velikim transparentom na poljskom. Igrači Hajduka jedne i druge su pozdravljali i ispred njih slavili pogotke, da bi urnebes uslijedio kada je sudac označio kraj, a Hajduk prekinuo 16 godina europskog prokletstva.
Čak ni videosnimke ne mogu dočarati tu razinu sreće i oduševljenja koji su uslijedili, a dubinu tog osjećaja može se doživjeti samo na licu mjesta i u tom trenutku. Jednako kao i kada su Hajdukovi igrači utrčali na konferenciju za novinare i uz pjesmu počeli grliti trenera Garciju i zalijevati ga vodom. I prije toga Urugvajac je bio na rubu suza, možda tek sad svjestan koji klub trenira i kakav je njegov značaj kao pokretača emocija među svima koji ga vole, a ima ih od Ognjene Zemlje do Novog Zelanda, dok se pamte i zastave na Antarktici. Urugvajčeva metamorfoza najveća je jer je prošlog ljeta krajnje čudnim izjavama o (ne)bitnosti europskih utakmica izazvao bijes većine navijača Hajduka, dok je sad i doslovno rekao "jasno mi je koliko je ovo veliki klub i što ova pobjeda znači". Kad se uči iz vlastitih pogrešaka, onda se i napreduje, a stječe se dojam da je baš Garcia bio od onih, vjerojatno rijetkih, koji je istinski vjerovao da nakon osam ljetnih utakmica Splićani mogu izboriti europsku jesen.
Svakako treba spomenuti i predsjednika Ivana Bilića, koji je grlio sve na koje je naišao poslije utakmice, a svakog igrača posebno je čekao ispred svlačionice i čestitao mu na zajedničkom pothvatu, koji je spasio klupsku blagajnu, a rezultati u skupini mogu je još napuniti milijunima eura. Kakav idilični scenarij može donijeti samo jedno rezultatski uspješno ljeto i zato se Częstochowa dugo neće zaboraviti. Kada samo jedna pobjeda znači toliko da glad i žeđ postanu samo sporedne pojave, onda će mali magnetić iz one jedine suvenirnice u centru grada imati posebno mjesto na frižideru. Kao nekad iz Amsterdama ili Bukurešta...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....