Fešta na Korzu trajala je od jutra, stigla poznata lica, ali na Rujevici je ostao jedan mali žal

Nekoliko stotina navijača Omonije od jutra je feštalo na riječkom Korzu. Zeleno-bijele majice, zastave prebačene preko ramena, pjesma koja se razlijegala između pročelja i znatiželjni pogledi prolaznika stvorili su ugođaj kakav se dugo nije vidio kada su gostujući navijači u pitanju. Pjevali su svoje pjesme, fotografirali se, nazdravljali i polako podizali temperaturu uoči večernjeg ogleda protiv domaćina. Koliko nam je poznato, bez ijednog izgreda. Riječani su bili dobri domaćini, srdačni i otvoreni, uostalom – nema ni razloga da bude drukčije kada nogomet ostane ono što treba biti: praznik igre.

U zraku se na dan utakmice osjećalo nešto posebno. Ne nervoza, nego blago titranje iščekivanja. Grad je disao sporije nego inače, kao da čuva energiju za večer. Idealni uvjeti za nogomet – ni prehladno, bez vjetra, temperatura taman da se može stajati i pjevati punih devedeset minuta. Sve je upućivalo na to da bi večer mogla biti potpuna.

Navijači na Rujevici

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Na tribini su gostujući navijači izbacili svoje transparente, razvili zastave i jasno dali do znanja da su došli podržati svoj klub. Njihov sektor bio je kompaktan, glasan i organiziran, pjesma je dolazila u valovima. U takvom ambijentu i domaća publika dobiva dodatni motiv, dodatni impuls da odgovori istom mjerom. Naravno da im sjever predvođen riječkom Armadom nije ostao "dužan", orila se pjesma sa sjevera u čast Rijeke.

Ipak, ostao je mali žal. Rujevica nije bila puna. U takvom terminu, pod takvim uvjetima i s europskim nabojem u zraku, očekivao se još koji red više, još koja tisuća grla da pojača huk. Stadion je izgledao lijepo, ali mogao je biti i ljepši – ispunjen do posljednjeg mjesta. Jer ovakve večeri zaslužuju kulisu koja nosi momčad, koja protivniku jasno daje do znanja gdje je došao.

Atmosfera je bila korektna, sportska i dostojanstvena. Gostujući su pokazali strast, domaći gostoprimstvo, a nogomet je dobio ono najvažnije – okvir u kojem se igra zbog ljudi. Šteta samo što ih nije bilo još više. Jer kad je večer idealna, bez vjetra i bez hladnoće, tada jedino tribine mogu dodati onu završnu notu koja utakmicu pretvara u uspomenu. Po svoju uspomenu europske Rijeke, spomenimo i to, uživo su došla "osjetiti" i dva bivša trofejna trenera Rijeke – apsolutno legendarni Matjaž Kek i Igor Bišćan.