Čak izgledamo lošije nego prije Njemačke, gdje smo u nevjerici buljili u Albance i Talijane kako nam se smiju u facu, ali nakon još jednog poraza i sve sile iskazanih mana, po kojima bismo se trebali pitati imamo li uopće reprezentaciju za prolazak skupine, veći smo optimisti nego uoči Eura. Iako će to nekome zvučati šizofreno. Točno je da nam Vatreni ne daju hrane niti za pola vjere kao prije Katara, no sad je jasno da će odlazak u Ameriku biti jedan od hladnijih, a Hrvatska je opasnija u ledu nego kad se usiju glave. To je već prvi preduvjet da prema Svjetskom prvenstvu gledamo s vedrije strane.
U svitanje leta za Dohu manje upućeni nisu im predviđali dug boravak, a 2024. su mislili da pobjede i medalje dolaze po Duhu Svetome, ali tko iznutra poznaje bilo reprezentacije vidio je sve drugačije - da su 2022. bili "spremni k‘o puške" dobiti apsolutno svakoga, što u Njemačkoj nije bio slučaj, a nije ni danas jer ovog časa djeluju kao da ponovno traže čvrsto tlo pod nogama. No, što ako ga nađu?
Pred Katar nije bilo priprema niti velikih provjera, sjajan pokazatelj dala je Liga nacija koju su završili s četiri nanizane pobjede, prvim mjestom u skupini i izborenim Final Fourom, a gostovanje kod Saudijske Arabije i pozitivan ishod (1:0) u Rijadu poslužili su kao lagano zagrijavanje za uvjete u pustinji. Hrvatska u Dohi nije lepršala, međutim mnogi su igrači "odsvirali" partiture života, bila je od čelika i znala kako riješiti posao u svoju korist. Uz dozu sreće. Prije Eura 2024. na konto je stavljen turnir u Egiptu, Sjeverna Makedonija je u Rijeci pala 3:0, a kao uvertira slijetanju u Berlin srušen je prvi put Portugal, u Lisabonu 2:1. Na Olimpijski stadion izašli su kao da, poput Jessea Owensa, imaju četiri zlatne kolajne oko vrata, a iz Leipziga su ispraćeni s Falom.
Zašto ovoj Hrvatskoj koja u pripremnoj fazi ostavlja najgori dojam ipak i dalje vjerujemo? Dijelom zato što mantramo kako nakon Eura pretjerano bilo da se ponovi još jedan takav turnir, a više zbog toga što se sada ulaže više napora i progresivnije razmišlja s ciljem da se obrani slava s protekla dva Mundijala. Porazi nisu presudni, pogotovo kad su s druge strane Brazil i Belgija, pa uoči Rusije Dalićeva momčad izgubila je u Liverpoolu od Seleçãa 2:0. Izbornik je mnogo puta kasnije kazao kako je upravo tamo vidio da ima ekipu za velika djela. Problem je što ništa takvoga nije konstatirao, a niti mogao, ovog utorka, ali je detektirao bolne točke i, ako ih svi redom ozbiljnije shvate, još jedan faktor da bude bolje je ispunjen.
Glavne vedete – Modrić, Kovačić, Gvardiol – djeluju ošamućeno poput mačke kad se probudi iz anestezije, ali dovoljno su kvalitetni i iskusni da se dovedu u red do glavne pozornice čiji prvi čin kreće od Dallasa 17. lipnja. To je križ i nada. Perišić u Njemačkoj nije bio spreman za igranje na Euru, a ipak je bio na terenu, ova trojica nam trebaju kao baterija u mraku, a po Dalićevoj doktrini s njima ćemo se ponovno proslaviti ili umrijeti i Modrića umiroviti. Najmanje vjerujemo da će ih posjesti na klupu kao Mirko Jozić 2002. godine Davora Šukera i Roberta Prosinečkog. Niti to želimo, jer tko bi igrao? I stari i mladi moraju dati više, nužni su nam i Modrić i Petar Sučić.
Ako se protiv Kanea, Sake, Bellinghama i Gordona neće duplirati bokovi, ukoliko će se gubiti lopte i duele, igrati bez agresije i sinkronizacije, bude li prostora kao što ga je imala Belgija te ga nije do kraja koristila, priče da je defenziva zapravo bolji dio igre bit će ismijane. No, ova momčad ima kvalitetu, ukoliko pojedinci podignu formu, da ponudi daleko više. I defenzivno, a još više napadački. Pritom mora profunkcionirati glavni mehanizam igre koji vodi do napadača, a svi iz drugog plana odlučnije završavati akcije. Kad izbornik kaže da obranu treba igrati do iznemoglosti, najmanje očekuje groteskne golove primjerene seoskim ligama. Kad zaživi ozračje Mundijala sve se to može okrenuti.
Pisali smo više puta kako bi početna postava s Engleskom mogla biti: Livaković – Šutalo, Vušković, Gvardiol – Stanišić, Modrić, Kovačić, Perišić – P. Sučić, Baturina – Kramarić. To je očito dobar trag jer upravo je taj sastav Dalić poslao na Crvene vragove, osim što je poštedio Kramarića zbog bolnog aduktora. Prigodu je dobio Petar Musa koji je ponovno bio među igračima za čiju izvedbu palac treba biti okrenut prema gore, ali nije dobio upotrebljive, nego "prljave" lopte s kojima ni Lewandowski ne bi više napravio. Kako igrači s klupe nisu zablistali niti je bilo koji natjerao Dalića da preispita postavke, velikih promjena za Arlington neće biti, iako bi izbornik mogao razmisliti o poziciji desnog stopera. Međutim, budući da je Dalić najavio kako Hrvatska neće igrati samo 3-4-2-1 nego i 4-3-3, dojam je da bi u Varaždinu sa Slovenijom mogao ponuditi staru formaciju s četvoricom u obrani, a onda će dvije priče staviti na istu vagu. Iako Slovenija nije Belgija, to mora biti jasno. Ona je zamišljena kao lakmus-papir za Panamu i Ganu. Pitanje je puno, za odgovore se treba dobro pripremiti. Vremena za reda nešto ima.
Velik prostor za napredak daje pozitivne naznake, no to će vrijediti jedino ako ga se iskoristi. U protivnom, crno nam se piše, a optimizam će ostati samo iluzija.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....