Bit će to spektakl, fešta, praznik nogometa. Hrvatska u Sevilli igra drugu utakmicu u Ligi nacija, s tri boda na kontu nema imperativ protiv svjetskih prvaka koji su veliki favoriti na kladionicama, a od Vatrenih očekujemo samo jedno - pokažite svijetu da niste tko god, da vas se treba ozbiljno shvaćati, ne samo zbog prošlosti i slavnih godina nego i sadašnjosti. U posljednjih pet ljeta u dva od tri susreta itekako su dobro parirali La Roji i odveli je u produžetak.

Nikada nećemo kleknuti ni pred kime prije početka utakmica, a čestitat ćemo na kraju ako je bolji, ali jasno je da momčad Luisa de la Fuentea ima pojedinačnu klasu, ali i vrsnost i brzinu ekipne igre kakvoj današnja Hrvatska tek teži, no nogomet piše čudesne priče, a našu se reprezentaciju nikad ne smije podcijeniti. Želimo pravu utakmicu, pa makar bio i poraz, jedino bi zaboljelo da dođemo kukavički s bijelom zastavom i doživimo debakl.

Dok prebirete po španjolskim medijima, naiđete na veliku priču o 17-godišnjem meksičkom reprezentativcu koji je protiv Kolumbije zabio prvi gol za nacionalnu vrstu. Gilberto Mora igrao je već na svjetskom prvenstvu, od njega grade zvijezdu. To bode u oči jer mi smo u Pragu svladali Češku 2:1 tako što su najbolji bili senatori Luka Modrić, Ivan Perišić i Mateo Kovačić. Koliko je god dobro što kapetan i dokapetan i dalje imaju moć za ulogu tegljača, toliko i brine jer Hrvatskoj trebaju novi asovi.

Da igrači kao što su Sučići, Vušković, Gvardiol, Baturina, Matanović... koji su stupili na scenu, preuzmu žezlo. Svi ti mladi dečki, od 19 do 24 godine, polako i prirodno stasaju, ali njihovi vršnjaci, pa i mlađi, preuzimaju ključne role u svojim klubovima i reprezentacijama. Ne trebaju čekati da Modrić i Perišić odu, nego uz njih, a da im pomažu, preuzeti žezlo. Parafrazirajući stih pjesme MCR-a "Zapjevajte za Hrvatsku!"

Vatrenima trebaju nova lica za postere, lideri igre, asovi koji će pokazati da imamo svjetlu budućnost. Jedino tako moći ćemo imati jaku reprezentaciju, sposobnu za velika djela, ali i perspektivu kad Modrić, Perišić, Kramarić... kažu da je kraj.

Što bi bilo s Hrvatskom i kako bi izgledala da su se oprostili? Španjolska je svjetski prvak i najteži suparnik za dokazivanje, ali i najljepši jer svi se žele mjeriti s najboljima i upravo njima dati do znanja da imaju što reći.

Mladi Vatreni, pokažite se!

Odigrajte hrabru, pravu, moćnu, pa ako vam uspije i veliku utakmicu, izađite na teren da parirate La Roji, branite se, ali i zabijajte, demonstrirajte svima kako će Hrvatska ostati faktor u nogometu i kad jednom legende odu.

Luka Modrić čim je dobio šansu odmah je bio jedan od najboljih, a vrlo brzo i najbolji. Na debiju s Argentinom proglašen je igračem susreta oči u oči s Messijem. Bila je to prva od toliko njihovih bitki. Nije mu trebalo tko zna koliko godina i rasta da se nametne i poruči – ja sam taj! Ne, Modrić je to radio odmah. I tako već dvadeset godina.

Petar Sučić je u Pragu bio solidan, ali tek 40 posto minutaže u Serie A ne čini mu uslugu. On je prvi u kojeg se uzdamo da može više, da je u stanju protiv Španjolske potvrditi kako svi ti njihovi zvučni i sjajni veznjaci nisu bolji od njega, da je ista kategorija. To bi vrijedilo i za Baturinu kad ga ne bi lomila viroza. Obojica su na svjetskom prvenstvu imali krasne dionice, no to nije dovoljno. I dalje su bili prateći vokali, a Vatrenima trebaju nova prva violina i prvi glas. Ne zato što bismo zazivali da netko istisne Modrića i Perišića, ne, oni će i dalje ostati to što jesu, ali ne mogu biti budućnost.

Gvardiol više nije - talent

Joško Gvardiol je pet godina u reprezentaciji, četvrtu sezonu u Manchester Cityju, ima 24 godine, dosad ga se tretiralo kao talenta koji može pomoći, ali Gvardiol to više ne može biti. Vrijeme je da pokaže u reprezentaciji je li vrhunska klasa. Ne povremenim dobrim igrama nego gardom, osobnošću i nastupom nositelja igre.

Luka Vušković je najmlađi, ali i on ima golemu odgovornost. Luka Sučić, Marco Pašalić, koji je dao pobjednički pogodak, no treba to ponavljati, Igor Matanović... u ove četiri utakmice imaju sjajnu šansu pokazati istinu o sebi. Kao što će izbornik iskristalizirati što od koga može dobiti pa pogledati ima li Hrvatska među još mlađima svojeg Gilberta Moru.

Današnja Španjolska kojoj samo titula na Euru 2028. nedostaje kako bi reprizirala domete Xavijeve i Iniestine od 2008. do 2012. godine, izgrađena je nakon godina slabijih rezultata i na školi Barcelone. Kao što je i Hrvatska srebrna iz Rusije uvelike bazirana na Dinamu. No, modra akademija već je neko vrijeme ozbiljno bolesna i danas nitko neće reći da je Hrvatska kao Španjolska, ali to mora biti još veći motiv, i spomenutima, ali i koju godinu starijima poput Stanišića, Šutala, Muse i drugih, da se istaknu.

Svjetski prvak nakon osvajanja Mundijala prvi put igra na svojem terenu, na Sánchez Pizjuánu bit će sjajna atmosfera, De la Fuente također će pomalo promiješati sastav, La Roja neće ponuditi baš udarnu postavu, iako ima ogroman izbor i svi su njezini igrači jako dobri, Hrvatska je na posljednjem gostovanju u ovoj državi teško stradala 6:0, motivi frcaju kamo god pogledate.

Za razliku od Praga gdje su Vatreni napadali, kad je s druge strane tika-taka, makar i u modernoj verziji, ostaje ti pripremiti što kvalitetniju strategiju defenzivne igre, ali i kako ćeš napadački odgovoriti jer bez toga nema ništa. Nekad smo od tražili da im oduzmu loptu, u finalu Lige nacija posjed je bio gotovo jednak 53:47 u njihovu korist, to je malo tko mogao osim Hrvatske. Danas bi to također bilo sjajno i korisno, ali ako nije moguće, postoje i drugi putevi do cilja.