Kada je Jakov Puljić u ljeto 2017. stigao na Rujevicu iz zaprešićkog Intera, Rijeka je živjela najljepše dane svoje povijesti. Momčad Matjaža Keka upravo je osvojila dvostruku krunu i pred njom je bio izazov obrane naslova te nastupi u europskim natjecanjima. U takvu konkurenciju nije bilo lako ući, no Kek je u Puljiću prepoznao nešto što se ne vidi uvijek na prvi pogled – nogometnu inteligenciju, osjećaj za prostor i sposobnost da momčadi donese konkretnu vrijednost bez obzira na to kreće li utakmicu od prve minute ili s klupe.

Zaokružena priča

Gotovo osam godina kasnije priča se na zanimljiv način zatvara. Kek ga je tada doveo u Rijeku, a sada se, nakon sjajne sezone u Vukovaru 1991., upravo uz njegov blagoslov vraća na Rujevicu kao jedno od prvih pojačanja za novi ciklus Bijelih. Simbolika je tim veća jer se Puljić vraća nakon sezone u kojoj je s 17 pogodaka postao drugi strijelac SuperSport Prve NL, a pritom je izjednačio i svoj najbolji golgeterski učinak iz riječkih dana.

Njegov prvi mandat na Rujevici bio je sve samo ne linearan. U početku je kod Keka uglavnom imao ulogu takozvanog 12. igrača. Često je ulazio s klupe kako bi promijenio ritam utakmice, podigao intenzitet napada ili donio dodatnu kreativnost između linija. Nerijetko je igrao kao ofenzivni vezni ili povučeni napadač, a ne kao klasična "devetka". Trebalo mu je vremena da se prilagodi zahtjevnom Kekovu sustavu i intenzitetu rada, pa je na prvi pogodak čekao gotovo tri mjeseca.

Jakov Puljić, 2018.

MATIJA DJANJESIC/CROPIX Cropix

Taj trenutak stigao je 7. prosinca 2017. godine protiv Milana na Rujevici. Samo šest minuta trebalo mu je da iz slobodnog udarca s 25 metara matira Marca Storarija i izazove erupciju oduševljenja na tribinama. Bio je to njegov prvijenac u riječkom dresu, ali i pogodak koji je simbolično označio početak njegove afirmacije u bijelom dresu. Nakon toga je dobio dodatno samopouzdanje te je do kraja sezone zabio ukupno 11 pogodaka u svim natjecanjima.

Ipak, ono najbolje tek je slijedilo. Dolaskom Igora Bišćana, Puljić je dobio drukčiju ulogu i više slobode u završnici. Bišćan ga je gurnuo bliže protivničkom golu, na poziciju koja je najviše odgovarala njegovim karakteristikama. Upravo je tada odigrao sezonu karijere. U natjecateljskoj godini 2018./19. postigao je 17 pogodaka i dodao čak 10 asistencija u 34 nastupa, ostvarivši rijedak "double-double" učinak za jednog napadača.

Specifičan tip napadača

Zanimljivo, do tih brojki nije došao kao apsolutni starter. Od 34 prvenstvena nastupa samo je 19 puta bio u početnoj postavi, što dodatno naglašava njegovu učinkovitost. Posebno je briljirao u proljetnom dijelu sezone kada je nakon zimskih priprema eksplodirao i zabio 13 od svojih 17 pogodaka, uz šest asistencija. Bila je to sezona u kojoj je praktički svaku priliku pretvarao u opasnost za protivnika.

Takav učinak nije bio slučajnost. Puljić je oduvijek bio specifičan tip napadača. Nije se oslanjao na brzinu niti na fizičku dominaciju, već na nogometnu inteligenciju. Uvijek je bio jak na lopti, znao je sačuvati posjed pod pritiskom i povezati vezni red s napadom. Njegovo pozicioniranje bilo je možda i najveća kvaliteta. Često se nalazio na mjestima na kojima ga protivnički braniči nisu očekivali, a upravo zbog tog osjećaja za prostor djelovao je korak ispred svojih čuvara.

Uz to, posjedovao je ono što treneri najviše cijene kod napadača – "nos" za gol. Nije mu trebalo mnogo prilika da zabije, a često se nalazio tamo gdje se lopta odbije ili gdje obrana ostavi najmanju pukotinu. Istodobno nije bio sebičan igrač. Njegovih deset asistencija u najboljoj sezoni potvrđuju da je jednako kvalitetno znao stvoriti pogodak za suigrača kao i sam ga postići.

Zbog svega toga Puljić je bio mnogo više od običnog strijelca. Bio je igrač koji je povezivao linije momčadi, donosio mirnoću u završnici i uvijek nudio rješenje kada bi utakmica ušla u kaotičnu fazu. Mogao je igrati na nekoliko pozicija u ofenzivi, razumio je igru i prilagođavao se potrebama momčadi.

Njegov prvi mandat završio je u zimu 2020. godine kada je nakon promjene trenera i smanjene minutaže prodan poljskoj Jagielloniji za oko pola milijuna eura. Rijeku je napustio s učinkom od 77 nastupa, 29 pogodaka i 11 asistencija, ostavivši iza sebe uspomenu na jednog od najkorisnijih ofenzivaca tog razdoblja.

Danas, kada se vraća na Rujevicu kao 32-godišnjak s bogatim iskustvom iz Poljske i Mađarske te nakon sezone u kojoj je ponovno zabijao u kontinuitetu, jasno je zašto ga je Rijeka odlučila vratiti. Baš kao što ga je Kek prepoznao 2017. godine, tako ga je očito prepoznao i danas. A Puljićev prvi mandat pokazao je da se radi o igraču koji možda nikada nije bio najveća zvijezda momčadi, ali je uvijek znao isporučiti ono najvažnije – golove, asistencije i konkretan doprinos rezultatu.