Kruno Jurčić sjeo je za stol odlično raspoložen, premda je trener bez posla. Zahvalio se Pyramidsu nakon dvije i pol sjajne godine u kojima je ispisao povijest osvojivši pet velikih trofeja, među kojima je i Afrička liga prvaka. Pyramids do Jurčićeva dolaska nikada nije osvojio trofej, tako da ne treba ni naglašavati vrijednost Jurčićeva rada u Egiptu.
Zašto ste napustili Egipat?
- Potrošio sam se, bile su to jako intenzivne dvije i pol godine. I inače mislim da je to maksimum koji jedan trener može izdržati u takvim zemljama. Potrošili su se odnosi, klub sad treba novu energiju, a ja trebam novi izazov. Nudili su mi novi ugovor, ponovno iznimno unosan, ali nije me zanimalo.
Šteta što niste osvojili prvenstvo Egipta, a opet ste bili jako blizu.
- To je nemoguća misija, ne mogu vam ni opisati što su nam sve radili u zadnjih pet kola. I ne želim o tome jer zamjerit ću se mnogima, a ništa se neće promijeniti. Al Ahly ima 70 milijuna navijača, Zamalek ima 30 milijuna, a mi niti jednoga. I zato ne možemo biti prvaci. I zato sam, između ostalog, potrošen, jako sam temperamentan i sve te nepravde teško proživljavam.
Imate li ponuda? Znamo da ste u Pyramidsu radili za velike novce. Tko bi vam mogao dati sličan ili jači ugovor?
- Mobitel mi stalno zvoni, ali nemam ništa konkretno i nigdje se ne žurim. Računam da ću ponovno raditi tamo negdje na Bliskom istoku, egipatska je liga dosta praćena u Arabiji ili Emiratima, u Saudijskoj Arabiji smo osvojili i Interkontinentalni kup. Na Bliskom istoku dobro znaju koliko vrijede moji trofeji s Pyramidsom.
A Europa?
- Nije realno da ću u Europi dobiti dobru ponudu. U Europi dosezi s Bliskog istoka ili Egipta nisu posebno praćeni. Jako se teško probiti, posebno nama trenerima iz Hrvatske koji nemamo neko zvučno igračko ime.
Jakirović se ipak probio?
- Pratio sam ga pomno, napravio je fantastičan posao. Međutim, njega je u Hull povukao turski gazda, koji ga je vidio u Turskoj i stoga je to specifična priča. Moj gazda iz Pyramidsa isto mi je rekao da će jednog dana kupiti klub u Europi i da će me odmah potražiti. To mi je jedina šansa, pa vi procijenite...
Jeste li ikad kao trener imali europsku ponudu?
- Ako maknemo na stranu našu regiju, bio sam prije dosta godina blizu prelaska u Wisłu Kraków. Već sam došao tamo, ali oni su nešto počeli petljati s uvjetima, pa sam se samo okrenuo. Na Zapadu ne mogu doći ni na listu kandidata, naši menadžeri nemaju snagu progurati našeg trenera. Nemojte navoditi Jurića, Leku ili Kovača, jer oni su hrvatski treneri koji godinama žive u zemljama u kojima treniraju i njih ne tretiraju kao strance.
A imaju naši treneri kvalitetu?
- Ma to uopće nije sporno. Evo, pogledajte što je Jakirović napravio i to u prvoj sezoni u Championshipu, koji je brutalno teška liga. Opet se vraćam menadžerima, mi smo mala zemlja i nemamo tu snagu. Portugalci ili Španjolci trebaju napraviti samo pristojan rezultat u svojoj zemlji i odmah dobivaju šansu. Mi to ne možemo ni zamisliti. Evo primjera Zlatka Dalića. Bio je srebrni i brončani na dva uzastopna SP-a, ali tko ga je od velikih klubova zvao? Zamislite da je Španjolac ili Portugalac, može i Nijemac ili Francuz. Birao bi klubove u Europi.
Naša liga je jako skromna na ljestvici UEFA-e, možda i zato treneri teško prolaze?
- Ima i tu nešto, ali svejedno nije normalno da smo drugi i treći na svijetu, a da to nikoga u Europi ne zanima. Ovo što sam ja napravio u Egiptu i što neki drugi naši treneri rade vani, to su individualni projekti i probijanja, koja nemaju nikakve veze s pravom strategijom.
Dakle, Dalić je u pravu kad kaže da su naši treneri podcijenjeni?
- Naravno da je u pravu, to uopće nije sporno. Te igrače koji su osvojili srebro i broncu napravili su hrvatski treneri, a ne netko sa strane. Dalić kad to priča, zapravo priča i svoju priču. Može Zlatko otići u Emirate i dobiti fantastičan ugovor, ali gdje je to od vrijednosti srebra i bronce? Davor Šuker je kao predsjednik HNS-a vjerojatno mogao za nas trenere napraviti značajne stvari. On je sa svojim imenom mogao otvoriti mnoga velika vrata, ali ništa od toga. Mi smo sretni da odemo u Uzbekistan, Maleziju, Indiju ili Zambiju. A otvoreno ću to reći - imamo mi trenere koji itekako mogu biti konkurentni u Europi i to u ozbiljnim projektima.
Možda to Europa jednog dana prepozna?
- Kako sam pratio Jakirovića, tako sam gledao i polufinalnu utakmicu play-offa između Middlesbrougha i Southamptona. Trener Southamptona je Nijemac Tonda Eckert koji ima 33 godine, radio je u njihovoj školi i dobio priliku. Trener Middlesbrougha je Šveđanin Kim Hellberg koji ima 38 godina, ranije je vodio Hammarby. Ne može mi nitko reći da su nepoznati Šveđanin ili mladi i neiskusni Nijemac vrhunska trenerska kvaliteta i da su bolji od nekih naših trenera. Evo, ja mogu otići u Saudijsku Arabiju, ali ne u najjače klubove, jer tamo mogu samo treneri iz odabranih zemalja. Znači, u Egiptu sam napravio fantastične stvari, a nisam siguran da ću naći ozbiljan klub za dalje čak ni na Bliskom istoku. Da je to napravio neki Portugalac, otimali bi se za njega.
A da je Poljak?
- Ha, vraćamo se na moju izjavu o Grafu, novom sportskom direktoru Hajduka. Nisam ga želio prozivati, još manje napadati, ali danas to tako ispadne. Na jednom mjestu nešto kažeš na jedan način, a na deset adresa se to prenese, uvijek se nešto nadoda, pa svašta ispadne.
Ipak, nije vam sjelo kad je Graf rekao da Hajdukova igra ima intenzitet na razini druge poljske lige?
- Naravno da mi nije sjelo. Zamislite da ja sad dođem u Pyramids i odmah im držim lekciju o tome što ne valja? Postoji niz okolnosti koje utječu na izvedbe Hajduka i ostalih naših momčadi, netko tko želi raditi ozbiljno mora ih biti svjestan.
Koje okolnosti?
- Kao da mi ne znamo gdje su trenutačno naši klubovi. Znamo, i to jako dobro, po svim parametrima, od infrastrukture do kvalitete igre ili intenziteta igre. Ne mora nas netko tko dođe tu odmah lupati po glavi, jer mi to kao ne znamo. Kako Hajduk živi? Pojavi se Prpić - ode u Porto. Pojavi se Mlačić - evo ga u Udinama. I tako iz godine u godinu, svi koji se izdignu, odmah odlaze. Tko ostaje? U pravilu oni koji ne mogu ići van jer nisu dovoljno dobri. Kako ćeš onda stvoriti kvalitetnu igru i dinamiku igre? Nema planiranja i slaganja sportske politike, nego samo preživljavanje. Nema kampova, nego radiš gdje stigneš, na svakakvim terenima. Vidjet ćemo i Grafa za nekoliko mjeseci. Imao je Hajduk već tih stranih sportskih direktora kojima se danas ni imena ne možemo sjetiti. A znali bismo im imena da su ostavili neki trag...
Idemo malo na Dinamo.
- U Maksimiru su se vratili na nekadašnje domete, jer je Dinamo ponovno svijet za sebe u našoj ligi. Očito je veliko, drastično provjetravanje svlačionice bila dobra odluka. Dinamo se pragmatično odlučio za nešto iskusniju ekipu, nema neselektivnog guranja mladih igrača, valjali oni ili ne. Očito Dinamo ima model po kojem može zatvoriti proračun i bez forsiranja mladih. Vidim i da je simbioza kluba i navijača na jako visokoj razini. Sad je još ostalo napraviti europski iskorak, ali i to je proces koji iziskuje neko vrijeme.
A kako vi kao trener koji će biti naš stručni komentator na predstojećem Svjetskom prvenstvu gledate na šanse Vatrenih? Možemo li do još jednog čuda, do nove medalje?
- To ne zna nitko. Kladionice nas ne vide visoko, ali tako je bilo i prije Rusije i prije Katara. Međutim, svi znaju koliko smo mi nezgodni i nitko ne voli igrati protiv Hrvatske. Imamo iskustvo, kvalitetu, kao i nacionalni naboj koji nam u startu donosi puno poena. Imamo i jedan problem...
Koji?
- Nekoliko ključnih igrača bilo je zbog ozljeda dugo izvan terena. Sad su Kovačić i Gvardiol zdravi, ali zdrav igrač i spreman igrač dvije su različite stvari, posebno za napore koje donosi turnir. Postoji, doduše, i jedna okolnost koja će nam ići na ruku kad su rekonvalescenti u pitanju.
Koja okolnost?
- Ovo Svjetsko prvenstvo dijelim na dvije etape. Imaš grupnu fazu koju će ozbiljne ekipe pokušati izgurati sa što manjom potrošnjom, jer će protiv slabijih reprezentacija imati prostora. Pametni izbornici će glavne igrače maksimalno odmarati, a punu formu tempirati za drugi dio SP-a. I mi možemo igrače koji su se vratili nakon ozljeda kroz utakmice polako vraćati u pravi ritam pa da eksplodiraju i budu u najboljem izdanju u drugom dijelu turnira.
Nije lako sve to izbalansirati?
- Naravno da nije, ali Zlatko Dalić već godinama vrhunski balansira Vatrene, dokazano zna napraviti atmosferu i zna tempirati formu. Rekao bih da prolazak skupine nije upitan, a ako prođemo osminu finala, mi smo svoje napravili.
Naše senatore svi odavno poznaju, pitanje je samo mogu li u godinama u kojima jesu izdržati na visokoj razini tako naporan turnir?
- Modrić i Perišić su i dalje strahovito bitni, jer ovi mlađi nisu još toliko stasali da mogu sve preuzeti. E sad, trebaju li Modrić, Perišić, Kramarić, Budimir i Kovačić zajedno biti na terenu? Dalić najbolje zna odgovor na to pitanje, ne trebamo se previše miješati u njegov posao.
Jesu li Baturina i Petar Sučić spremni preuzeti velike uloge na terenu?
- Baturina i Petar Sučić naši su veliki dobici, a žao mi je što se izgubio Lovro Majer, njega sam vidio važnim u našem načinu igranja. U Baturini i Petru Sučiću ponovno imamo vezne igrače koji mogu uzeti loptu i kontrolirati ritam utakmice. To nam je jako bitno, tu mi pravimo razliku. Opet se vraćam na kontrolirani nogomet. To sam govorio prije deset godina, ali nisu me slušali, mnogi su se sprdali sa mnom. Nikada brzina i intenzitet neće biti aduti s kojima ćemo pobjeđivati jake suparnike. Da se vratim na temu, Baturina i Sučić su itekako spremni za važne uloge, jer su u prošloj sezoni pokazali veliki iskorak igrajući u Italiji, a tamo pravi igrači brzo uče i napreduju.
Je li vas začudilo da su se Baturina i Petar Sučić tako brzo nametnuli?
- Imaju ti dečki u sebi urođeno samopouzdanje i onu istinsku pozitivnu sportsku drskost, rekao bih da su spremni za velike stvari. Treba im dati takve uloge i dati im do znanja da su oni ti koji su predodređeni za takve uloge. Tako ih odgajaš, tako ih dižeš, istovremeno im usađuješ odgovornost, od koje oni ne bježe. Opet, Dalić je sve to kroz godine radio izvrsno, napravili smo smjenu generacije gotovo neprimjetno, a vrlo uspješno.
Kako vidite Englesku?
- Iznimno je jaka, prepuna vrhunskih individualaca, ali imat će problem zbog duge sezone, ti su dečki iscrpljeni. Međutim, Englezi su po meni jedni od favorita Svjetskog prvenstva. Možda je naša prednost to što se susrećemo već u 1. kolu, kad bi oni još mogli biti poprilično umorni.
A Gana?
- Gana je veliki upitnik, jako čudna reprezentacija, prepuna vrhunskih igrača, ali i nevjerojatnih propadanja u igri. Ne zna se kakva je kod njih atmosfera, kako su se složile te velike zvijezde. Oni se, recimo, nisu plasirali na Afričko prvenstvo, a to je smiješno kad znaš koliko su dobri. Dakle, Gana je veliki upitnik i može biti nekakva nagazna mina.
Panama nije ta razina?
- Vidim da je Panami Brazil zabio šest golova, što nije neočekivano. Panama ne bi smjela biti suparnik na kojem ćemo zapeti, ali teško je možemo baš konkretnije komentirati.
Tko su vaši favoriti turnira?
- Francuzi su čudo, mogu složiti tri reprezentacije koje bi bile kandidat za prvaka. Naravno, Ancelotti i Brazil su opasni, očekujem da će zajedno nešto dobro smućkati. Argentina je uvijek tu, iznimno jaka. I Španjolci su uvijek favoriti. Tu je i Engleska s Tuchelom, samo što su mi Englezi bolje izgledali prije godinu dana nego što izgledaju sada.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....