Predsjednik HNS-a Marijan Kustić spremno je sjeo za stol, otvoren za sva pitanja. Dakako, željeli smo razgovor otvoriti s temom nastavka reprezentativne karijere Luke Modrića, ali Kustić nas je odmah preduhitrio:
- Duboko vjerujem da će Modrić nastaviti igrati za Hrvatsku, ali samo Luka i izbornik Slaven Bilić mogu nešto više reći o toj temi. Nema smisla da dajem bilo kakve prognoze, brzo ćemo sve znati.
U redu, pustimo Luku, idemo na druge teme. Koliko ste zadovoljni s onim što je reprezentaciji donijelo ljeto? Prošli smo skupinu na SP-u, ostali bez Dalića, doveli Bilića. Je li sve išlo po planu?
- Naravno da smo na Svjetsko prvenstvo otišli s većim ambicijama jer smo vjerovali da ova reprezentacija može napraviti još jedan veliki rezultat, premda realno razumijemo koliko su osvojene medalje izvanredan domet. Prošli smo skupinu, što je bio osnovni cilj, a ždrijeb nam je onda donio vrlo snažnog protivnika. Protiv Portugala smo odigrali odlično drugo poluvrijeme, svi znamo kako smo na kraju ispali i stoga je sigurno ostao gorak okus nakon te utakmice. Naravno, to ne mijenja činjenicu da je iza ove generacije i Zlatka nevjerojatno razdoblje hrvatskog nogometa koje nećemo pamtiti po jednoj utakmici ili natjecanju već po briljantnim dosezima i ostvarenim uspjesima kroz cijelo to razdoblje.
To je razdoblje na jedan način zaključeno Dalićevim odlaskom.
- Zlatko je nakon Svjetskog prvenstva donio odluku da je došlo vrijeme za kraj njegovog mandata. Tu odluku smo prihvatili i poštovali, zahvalili mu na svemu što je napravio, ali pritom nismo htjeli dopustiti prazan hod, bilo je odgovorno što prije pronaći novo rješenje, pri čemu se u internim razgovorima vrlo brzo iskristaliziralo ime Slavena Bilića oko kojeg smo se svi u Savezu složili i s kojim smo se onda brzo dogovorili. Dobio je jednoglasnu podršku Izvršnog odbora i vjerujem da smo napravili odličan izbor. Slaven poznaje hrvatski nogomet, zna što znači hrvatska reprezentacija, ima veliko međunarodno iskustvo i osobnost potrebnu za ovu funkciju.
Je li HNS napravio sve što je mogao da zadrži Dalića?
Zlatko se slaže da je Slaven pravi izbor za njegova nasljednika
- Apsolutno. Zlatko jako dobro zna koliko smo ga cijenili i koliko smo željeli da ostane. Naš odnos nikada nije bio samo odnos predsjednika Saveza i izbornika. Prošli smo zajedno puno lijepih trenutaka, ali i onih težih, i uvijek smo imali međusobno povjerenje. Međutim, morate poštovati čovjeka kada vam kaže da smatra da je došlo vrijeme za novi izazov. Zlatko je gotovo devet godina bio izbornik Hrvatske, što je u današnje vrijeme raritetno dugo razdoblje. Osvojio je tri medalje, ostvario rezultate koji će zauvijek ostati zapisani u povijesti hrvatskog sporta i otišao je kao najuspješniji hrvatski izbornik svih vremena. Mogli smo ga nagovarati, razgovarali smo i znali smo što želimo, ali u jednom trenutku morate poštovati njegovu odluku. Rastali smo se kako i priliči ljudima koji su toliko toga zajedno prošli, prijateljski i s velikim međusobnim poštovanjem. Vrata HNS-a Zlatku će uvijek biti otvorena.
Koliko vam se Slaven Bilić čini drugačiji od Dalića, što će novo donijeti, što mu je najvažnija zadaća, ima li postavljene imperative ili ciljeve?
- Slaven i Zlatko su različite osobnosti i različiti treneri i bilo bi pogrešno očekivati od Slavena da bude novi Zlatko Dalić. On treba biti Slaven Bilić. Upravo zato smo ga i izabrali. No, koliko su različiti, u jednome su slični: znaju što znači hrvatska reprezentacija, koliko je za nju važno zajedništvo, atmosfera, samopouzdanje i vjera da možemo ostvarivati velike rezultate. Uostalom, i Zlatko se slaže da je Slaven pravi izbor za njegova nasljednika.
Zašto je pravi izbor?
- Slaven ima ogromno iskustvo. Bio je istaknuti hrvatski reprezentativac sa sjajnom klupskom karijerom, šest godina je vrlo uspješno vodio A reprezentaciju, prije toga i mladu reprezentaciju, tako da savršeno razumije što hrvatski dres znači i našim igračima i našem narodu. U međuvremenu je vodio klubove u Premiershipu, Championshipu, Turskoj, Rusiji, Kini i Saudijskoj Arabiji, prošao je različite nogometne kulture i danas se vraća s iskustvom koje 2006. nije mogao imati. Podsjetit ću da je upravo Slaven udario temelje najuspješnijoj generaciji hrvatskih nogometaša i da je baš on u reprezentaciju uveo, između ostalih, Luku Modrića i Ivana Perišića.
Što očekujete od Bilića?
- U nogometu nije ozbiljno postavljati imperative ili ultimatume u obliku medalje, jer to ovisi o previše faktora. No, Hrvatska više nema pravo na male ciljeve, naravno da želimo biti stalni sudionici velikih natjecanja i tamo biti konkurentni i kompetitivni s najboljim svjetskim selekcijama. Vidjelo se na Slavenovoj prvoj konferenciji za medije da dolazi ovdje iznimno motiviran i ambiciozan, tako da si je i sam već postavio visoke ciljeve. Njegova prva velika zadaća je uspješno provesti reprezentaciju kroz određenu smjenu generacija, zadržati ono dobro što imamo i otvoriti prostor igračima koji dolaze. HNS će mu dati maksimalnu podršku, kao što ju je imao Zlatko.
FIFA je prešla crvenu liniju i svi smo se mi u Uefi jednoglasno našli kao brana u zaštiti nogometa
Što se događa s FIFA-om? Kakav je stav HNS-a po pitanju Infantina?
- Ovo je vrlo ozbiljna tema i o njoj ne mogu govoriti samo kao predsjednik HNS-a nego i kao član Izvršnog odbora UEFA-e. Govorilo se o tome može li se dio komercijalne vrijednosti Svjetskog prvenstva praktički otvoriti privatnom kapitalu, bez prethodne ozbiljne rasprave s nacionalnim savezima i konfederacijama. Za sve nas u Europi to je bila crvena linija koju nismo dopustili prijeći. Bio sam na sastancima na kojima smo o tome razgovarali i mogu vam reći da europsko jedinstvo nije bilo predstava za javnost. Stav je bio jednoglasan i ponosan sam što smo se našli kao brana u zaštiti nogometa. Mi koji se nalazimo u nogometnim organizacijama nismo vlasnici nogometa. Mi ga samo privremeno vodimo i imamo obvezu ostaviti ga sljedećoj generaciji bez da izgubi onu srž koja ga čini najpopularnijim sportom na svijetu.
UEFA je bila vrlo jedinstvena u ovom slučaju.
- FIFA je iznimno važna institucija za svjetski nogomet i upravo zato mora postojati visoka razina transparentnosti, odgovornosti i dijaloga sa savezima i konfederacijama. Kada govorimo o odlukama koje mogu dugoročno promijeniti vlasničku, financijsku ili natjecateljsku strukturu svjetskog nogometa, one se ne mogu donositi bez ozbiljnih konzultacija. Dobro je da je FIFA odustala od prijedloga koji je izazvao veliko protivljenje europskih saveza i da su dobivena jamstva da se takav model neće ponovno pokretati. To pokazuje i koliko je važno da UEFA bude jedinstvena i snažna kada smatra da određeni smjer nije dobar za nogomet. HNS će uvijek biti konstruktivan. Ne zanimaju nas osobni sukobi. Zanima nas kako zaštititi nogomet, naše klubove, reprezentacije i navijače.
Što najviše zamjerate Infantinu?
- Ne bih to svodio na osobni odnos prema Gianniju Infantinu. Poznajemo se dugo i ovo nije pitanje sviđa li se nekome jedna osoba ili ne. Govorimo o načinu upravljanja jednom od najvažnijih sportskih organizacija na svijetu. Smetalo mi je što se tako važna ideja pripremala bez ključnih dionika, onih koji će snositi njezine posljedice: nacionalnih saveza. FIFA nije privatna kompanija. Legitimno je da FIFA želi osigurati što veća financijska sredstva za razvoj nogometa, ali upravljanje, kontrola i vlasništvo nad natjecanjima ne može biti na prodaju, upravo suprotno, FIFA u ime nacionalnih saveza koji su njezini članovi mora biti najsnažniji zaštitnik nogometa.
Čeferin je odbio mogućnost kandidature za čelnika FIFA-e, je li vam drago zbog toga?
- Predsjednik Čeferin je jasno rekao što želi i njegovu odluku treba poštovati. UEFA ima predsjednika koji dubinski razumije europski nogomet, štiti interese nacionalnih saveza i zadovoljstvo mi je što s Aleksanderom imam odličan odnos i snažnu suradnju. U najizazovnijim situacijama pokazao je da je vrhunski lider, od pokretanja Superlige preko pandemije do ove ideje o pokretanju FFE-a; svaki put je podvukao crtu i snažno stao u zaštitu nogometa i osigurao jedinstvenost cijele europske nogometne obitelji. Meni je kao predsjedniku HNS-a izuzetno važno da Hrvatska danas sjedi za stolom na kojem se donose najvažnije odluke europskog nogometa. To je veliko priznanje, ali i odgovornost koju svi koji smo izabrani u Izvršni odbor Uefe moramo preuzeti.
Strahovi o razvodnjavanju kvalitete SP-a nisu se pokazali opravdanima, ali treba paziti i na zdravlje igrača. SP sa 64 reprezentacije nam ne treba
Kako ste doživjeli SP s 48 reprezentacija?
- Kao veliko natjecanje koje je pokazalo i dobre strane proširenja, ali i određene izazove. Pozitivno je da više zemalja dobiva priliku doživjeti svjetsko prvenstvo i da se nogomet razvija na svim kontinentima. To treba poštovati, s time da sam dojma da je ovo SP u Sjevernoj Americi bilo kvalitetno i da se strahovi o razvodnjavanju nisu pokazali opravdanima. To, naravno, ne znači da se SP treba i dalje širiti moramo paziti i na kvalitetu natjecanja i posebno na zdravlje igrača jer je kalendar već ionako izuzetno zahtjevan.
Biste li vi podržali SP sa 64 reprezentacije?
- U ovom trenutku nisam uvjeren da nam treba Svjetsko prvenstvo sa 64 reprezentacije. Tek smo dobili format s 48 momčadi i prvo trebamo napraviti ozbiljnu analizu kako je on funkcionirao. Ne znam bi li se gotovo trećina reprezentacija trebala kvalificirati na svjetsko prvenstvo koje ipak mora biti jedan vrhunac reprezentativnog nogometa. Moramo pitati što time dobiva nogomet, kakva je kvaliteta natjecanja i što to znači za igrače. Kao predstavnik jedne relativno male zemlje koja je ostvarila nevjerojatne rezultate, sigurno nisam protiv toga da manje nogometne nacije dobiju svoju priliku. Upravo Hrvatska najbolje pokazuje da veličina zemlje ne određuje koliko možete biti uspješni. Ali svjetsko prvenstvo mora zadržati svoju ekskluzivnost i kvalitetu. Zato bih prije bilo kakvog novog proširenja želio vidjeti ozbiljnu sportsku i stručnu analizu.
Vidjeli smo da izgradnja kampa dobro napreduje, kad će biti gotov?
- Radovi zaista odlično napreduju i svaki put kada dođem u Veliku Goricu vidi se velika promjena. Od početka smo postavili ambiciozan cilj da kamp otvorimo do ljeta 2027. godine i zasad se držimo tog plana. To je projekt na koji sam iznimno ponosan. Hrvatska je osvojila tri velike medalje u posljednjih osam godina bez vlastitog nacionalnog nogometnog kampa. Kada pogledate infrastrukturu najvećih europskih saveza, vidite koliko smo dugo u tom segmentu bili u zaostatku. Kamp zato nije projekt za jednu generaciju reprezentativaca. To je projekt za hrvatski nogomet za sljedećih 30, 40 ili 50 godina. Želim da dječak ili djevojčica koji prvi put dođu u U-15 reprezentaciju uđu u svoj nacionalni kamp i od prvog dana osjećaju da su dio hrvatske nogometne obitelji. Kada jednog dana više ne budem predsjednik HNS-a, želim moći pogledati taj kamp i znati da smo hrvatskom nogometu ostavili nešto trajno.
Kamo plovi HNL? Sve teže naši klubovi prate Europu, kako financijski, tako i po rezultatima.
- Prvo bih želio čestitati Dinamu i Hajduku na ulazak u Europsku, odnosno Konferencijsku ligu, što je ohrabrujuće i otvara potencijal da podignu nacionalni koeficijent. Moramo biti realni. Financijska razlika između najvećih europskih liga i zemalja poput Hrvatske je objektivno velika, to jednostavno diktira veličina i snaga tržišta. I nije realno očekivati da hrvatski klubovi financijski ravnopravno konkuriraju klubovima koji raspolažu deset ili dvadeset puta većim proračunima. U klupskom nogometu, za razliku od reprezentativnog, financije diktiraju odnose i ne možemo očekivati da nam rezultati klubova budu na razini reprezentacije.
Cilj od barem dva kluba u grupnoj fazi europskih natjecanja dostižan je, i ako bismo ga ostvarivali u kontinuitetu to bi potvrdilo razvoj i snagu
Ambiciju ipak moramo imati.
- Naravno, to ne znači da trebamo biti zadovoljni prosjekom ili da se trebamo odreći ambicija. Hrvatski nogomet ima dovoljno znanja i talenta da naši klubovi budu konkurentniji u Europi, a Dinamo godinama pokazuje da je to moguće. Dobro je što smo lani imali Rijeku u Konferencijskoj ligi i što je ove godine europsku jesen osigurao Hajduk, to nam treba, da se uz Dinamo i drugi klubovi profiliraju kao stalni sudionici europskih natjecanja. Tada će i naš ligaški koeficijent doći na razine koje svi priželjkujemo. Cilj od barem dva kluba u grupnoj fazi europskih natjecanja dostižan je, i ako bismo ga ostvarivali u kontinuitetu to bi potvrdilo razvoj i snagu domaćeg natjecanja.
Što HNS može napraviti da nam klubovi budu konkurentniji?
- HNS tu mora napraviti svoj dio posla, a to je kroz organizaciju kvalitetnog natjecanja, podršku razvoju mladih igrača, razvoj suđenja, edukaciju trenera i sredstva koja kroz UEFA-u dolaze našim klubovima. Kao član Izvršnog odbora UEFA-e dobro znam koliko je važno da se kod budućih modela raspodjele prihoda zaštite manje i srednje nogometne zemlje. Tu Hrvatska mora biti glasna i aktivna. Ali klubovi su samostalni i oni moraju donositi svoje sportske i poslovne odluke. HNS ne može voditi njihove prijelazne rokove. Možemo im stvoriti najbolje moguće okruženje, a onda je na klubovima da to iskoriste.
A pitanje infrastrukture klubova?
- To vrijedi i za infrastrukturu – HNS daje svoj obol izgradnjom kampa, kao što smo dali postavljanjem hibridnih travnjaka ili umjetnih terena diljem zemlje, ali u profesionalnom nogometu klubovi sa svojim gradovima i uz pomoć države moraju iznijeti te projekte. Drago mi je što postoje značajni pomaci po tom pitanju, dobili smo Rujevicu i Opus Arenu, još neke manje projekte diljem zemlje, završava se Kranjčevićeva, postoji jasan plan za Maksimir, a nadam se nekoj skorašnjoj odluci i po pitanju Poljuda.
Klubovi sve teže prodaju igrače za velik novac, a od toga žive. Gdje je problem?
- Tržište se promijenilo. Veliki klubovi danas imaju skautske mreže po cijelom svijetu, ogromne količine podataka i mogu vrlo rano doći do igrača iz desetaka zemalja. Hrvatska nema privilegiju da će netko platiti veliki iznos samo zato što igrač dolazi iz hrvatske lige. Zato moramo ponovno biti korak ispred. Naša prednost uvijek je bila razvoj igrača. Hrvatski treneri znaju prepoznati talent, dati mu odgovornost i proizvesti igrača koji razumije nogomet. To ne smijemo izgubiti. Ključno je da mladi igrači igraju. Ako s 19 ili 20 godina imate igrača koji iza sebe ima 60 ili 70 ozbiljnih seniorskih utakmica, europske utakmice i nastupe za mlade reprezentacije, njegova tržišna vrijednost potpuno je drugačija.
Hajduk je uvelike zahvaljujući mladim igračima osigurao europsku jesen, što proteklih sezona sa skupljim, starijim i iskusnijim momčadima s velikim brojem stranaca nije uspio
Sve je više stranaca u našim klubovima.
- Ako klub dovede šest prosječnih stranaca koji zatvore put dvojici talentiranih 19-godišnjaka, klub je možda privremeno pokrpao neku rupu, ali dugoročno nije učinio nešto korisno ni za klub ni za hrvatski nogomet. Vidjeli smo i ovog ljeta kada je Hajduk uvelike zahvaljujući mladim igračima osigurao europsku jesen, što proteklih sezona sa skupljim, starijim i iskusnijim momčadima s velikim brojem stranaca nije uspio. A sada ima i rezultat, ali i igrače za koje će jednog dana moći dobiti novac ključan za funkcioniranje kluba. Ne smijemo gledati samo koliko ćemo dobiti za jednog igrača danas. Moramo razmišljati kako ćemo kontinuirano proizvoditi igrače koji će sutra igrati u najvećim europskim klubovima. Kada to radimo dobro, doći će i transferi.
HNS u dijaspori radi sjajan posao s potencijalnim igračima za reprezentaciju. Koliko dijaspora može zamijeniti sredine poput Šibenika, Zadra, Slavonskog Broda...?
- Ne bih nikada rekao da dijaspora može ili treba zamijeniti Šibenik, Zadar, Slavonski Brod ili bilo koju drugu hrvatsku nogometnu sredinu. Upravo suprotno. Moramo ponovno ojačati takve sredine, jer hrvatski nogomet bez snažnih lokalnih klubova nema dugoročnu budućnost. Ali istodobno bi bilo neodgovorno ignorirati činjenicu da milijuni Hrvata i njihovih potomaka žive izvan Hrvatske. Mi smo mala zemlja i moramo pratiti svakog talentiranog igrača koji ima pravo i, još važnije, želju igrati za Hrvatsku.
Stipe Pletikosa je praćenje igrača u dijaspori digao na doista visoku razinu.
- Posljednjih smo godina napravili veliki iskorak kroz Komisiju za dijasporu, kampove, turnire i puno sustavniju skautsku mrežu. Danas puno ranije znamo za hrvatskog igrača koji se razvija u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Australiji, SAD-u ili nekoj drugoj zemlji. S tim igračima i njihovim obiteljima gradimo odnos, ali nikoga ne nagovaramo da bude nešto što ne osjeća. Igranje za Hrvatsku mora biti stvar pripadnosti i ponosa. Naša snaga mora biti kombinacija jednog i drugog. Želimo ponovno snažne nogometne centre u Zadru, Šibeniku, Slavonskom Brodu, Vinkovcima i drugim gradovima, a istodobno želimo biti povezani sa svakim hrvatskim talentom bilo gdje u svijetu. Mi nemamo bazen od desetaka milijuna ljudi kao najveće nogometne nacije. Zato ne smijemo izgubiti nijednog igrača kojeg možemo razviti za hrvatski nogomet. To je sustav koji danas gradimo i rezultati tog rada već se vide.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....