Teška uspavanka od 79 i utakmica od 11 minuta! Nakon svega postavlja se jedno logično pitanje i trenerima i igračima

Jedan od uobičajenih prizora u prvih 45 minuta u Velikoj Gorici puno nam je ukazivao na dinamiku večerašnje utakmice. Dario Marešić, stoper Hajduka, uzeo bi loptu u otvaranju igre na svojih 20–25 metara, a onda bi doslovno šetao, korak po korak, s njom do preko centra igrališta. Sve vrijeme, u nizu takvih situacija, ništa nije moglo utjecati ni na Marešićev izlazak s loptom, ni na stav momčadi koju vodi Mario Carević. Dakle, ta “akcija” jednih i “reakcija” drugih jasno nam je ukazivala da je Hajduk prezadovoljan ranim vodstvom (gol Šege u 3. minuti) i da mu odgovara smirivanje igre, dok je potpuno nelogično takav dojam emitirala i Gorica. Što je posrijedi da su obje momčadi djelovale kao da su u leru i jedva čekaju završetak utakmice?

Splitski Bijeli mogli bi imati određeni alibi, a to je podsvjesni fokus na utakmicu s poljskim Rakowom. U četvrtak Hajduk bije prvu bitku da bi se dočepao grupne faze Konferencijske lige. No, sukladno samo jednom bodu nakon dva kola, očekivalo bi se da će Garcíjina momčad biti ipak strastvenija, pogotovo zato što je imala određeno rasterećenje ranim pogotkom svojega večerašnjeg kapetana.

MARKO TODOROV Cropix

Gorica je, pak, u ovu utakmicu ušla s nula bodova i gol-razlikom 1:5 i očekivalo bi se od momčadi koja nema europska opterećenja da će žestoko zapeti ne bi li promijenila negativnu dinamiku starta sezone. Umjesto očekivanih i logičnih stavova dvaju suparnika, dočekali smo u prvih 45 minuta krasan trenutak za goste, nakon odlične akcije Sigur–Pukštaš, kada je Šego glavom pogodio mrežu, i potom posvemašnju nirvanu. Niti se Gorica otvorila, obzirom na to da je već u trećoj minuti bila u minusu, niti je Hajduk iskoristio momentum i nastavio agresivnije napadati postavljenu obranu domaćina. Polako, s noge na nogu gosti, anemični domaćini kao da im ovo nije prilika za bijeg s dna.

Dok je Gorica i u nastavku bila u svom sporom filmu, bez agresivnosti (na kraju imaju samo 7 prekršaja, triput manje od Hajduka), Splićani nisu taj odnos iskoristili da drugim pogotkom definiraju rezultat. I što se dogodi? Ono što je logično, slabija momčad je nakon nesmotrenog starta gostujućeg beka (Hodak) dobila jedanaesterac i veliku priliku da se vrati u utakmicu, u kojoj su do tada izgledali sigurni gubitnici. Poravnanje u 79. minuti kao da je bio znak da se na travnjaku stadiona u Velikoj Gorici započne igrati, i gledati, posve drukčija utakmica.

MARKO TODOROV Cropix

Mogli bismo bez pretjerivanja kazati da je dotad neutralnom promatraču preteška utakmica za gledanje postala zanimljivija, dinamičnija i otvorenija. Svatko bi od promatrača, analitičara i inih mogao postaviti logično pitanje trenerima i igračima: zašto se takvim, barem malo agresivnijim nogometom, nisu poslužili prije 79. minute.

Objektivno rečeno, Hajduk je večeras bio bolja momčad i bilo bi za njih zbilja frustrirajuće da nisu osvojili tri boda. Spasio ih je (i) ovaj put Marko Livaja, postigavši pogodak upravo à la Livaja. Uz svu silu posjeda (61–39%), više udaraca (12–6) i u okvir gola (4–2), te jalovost domaćih, morao se dogoditi lucidni individualni trenutak da prelomi utakmicu. Hajduk će ipak u pozitivnijem ozračju čekati važnu utakmicu s Rakowom, koja bi čak mogla biti i taktički lakša za Bijele. Očekuje se da će Poljaci igrati otvorenije, a Hajduk bolje djeluje s više prostora na suparničkoj polovici u odnosu na zatvorene formacije kao što je večerašnja Goricina. Zato je za Garciju i Bijele bilo najvažnije uzeti tri boda, a sve ostalo će se ionako brzo zaboraviti u doživljaju ove “naporne” (za gledatelje) utakmice. Mario Carević i njegova Gorica morat će se brzo resetirati jer, na stranu tri poraza na startu, “govor tijela” igrača nagovještava manjak samopouzdanja i energije. Kvalitativno su Goričani izgubili u prijelaznom roku, ali to ne može biti pokriće manjku agresivnosti u igri, strasti i odlučnosti.