Gosti su prvo pojavljivanje mitskoga stvorenja ispratili urlikom i nevjericom u eteru:
- Oh my goodness! Have you ever seen anything like that? - u nevjerici je pitao Martin Tyler u izravnom prijenosu Sky Sportsa iz Maksimira, legendarni glas koji stoji i iza vriska za nogometnu povijest na Etihadu 2012. ("Agüeroooooo"), komentator koji je metaforama opjevao stotine kultnih pogodaka i poteza pod reflektorima Lige prvaka, Premier lige i Svjetskoga prvenstva, ali scena na Maksimiru je, ipak, nepojmljiva i za njegove definicije i razmjere.
Niko Kranjčar je "vanjskom" pokušavao proigrati Josipa Šimunića na krilu, a kao da ta konstatacija već sama nije dovoljno zapanjujuća i apsurdna, iz travnjaka je izvirila - ona. Promašeno Nikino dodavanje se, zapravo, samo transformiralo u asistenciju za Garyja Nevilla, čije je ime ostalo upisano u bizarne nogometne knjige zbog prvoga (i zasad posljednjega) pojavljivanja "maksimirske krtice". Mitsko stvorenje se nastanilo na petercu Paula Robinsona, sa sumnjivom građevinskom dozvolom je konstruiralo svoju kulu u dvorištu engleskoga vratara, ali s opravdanom idejom da u trans baci točno 31.991 gledatelja. Robinson je šeprtljavo, poput Mr. Beana, zamahnuo nogom od bijesa, u potrazi za iskaljivanjem frustracija nakon što je preko njega lopta sletjela u mrežu i za prvi pogodak "vatrenih", ali njegova je desnica samo prohujala zrakom, dok je Nevilleovu loptu u gol pogurala famozna pojava na terenu.
Savršena parabola
Ako je Robinson s krticom potpisao bilateralnu suradnju za nagradu "nespretnjakovića desetljeća", onda je prva upečatljiva točka na utakmici čisto umijeće, majstorija i remek-djelo. Niko, ali Kovač, iz okreta je servirao loptu na peterac, a u sendviču između Johna Terryja i Ashleyja Colea, koji su skočili i lovili ubačaj, na travnjaku je mirno stajao Eduardo da Silva. Istančani njuh za golove mu je naredio da s obje noge ostane na podu, a Dudua instinkt nikada nije varao, pa mu je lopta sletjela ravno na čelo, koje je namjestio da savršenom parabolom prozuji preko Robinsona i zakorpca se u mreži.
- Prije četiri godine nije niti bio Hrvat, a sada je heroj nacije! - ispalio je Tyler nakon prvoga pogotka, dok su tribine divljale i testirale statiku "betonskoga starca" u Maksimiru.
No, "najluđe" scene su se odvijale pokraj aut-linije. Pobjeda protiv Engleske (2:0) na Maksimiru, 11. listopada 2006., u orbitu je lansirala Slavena Bilića. Izbornik je ispred klupe skupio dojmljivu kilometražu, poput Baltazara je koračao lijevo-desno, ali nakon pogodaka je dodao gas, jurišao i skakao, u slavlju se i vješao po Marjanu Mrmiću, dok su ih raspoloženjem pratili Robert Prosinečki i Nikola Jurčević. Poslije prijateljske premijere protiv Italije (2:0), hladne nule u Rusiji na otvaranju kvalifikacija (0:0), "sedmice" protiv Andore uz poker pogodaka Mladena Petrića (7:0), Engleska se u Maksimiru iskrcala s etiketom pravoga, konkretnoga ispita za novu, pomlađenu i "gladnu" Hrvatsku. Eduardo i Neville - kojemu se upisao autogol - dvije su vječne točke u kultnom trijumfu hrvatske reprezentacije, pobjedi koja je vratila vjeru i naznačila iskorake, dala vjetra i goriva za budućnost.
"Velika ekipa, ali mi smo bili veći"
- Kako je rekao i velikan Rijkaard: mi možemo pripremiti to sve, ali to su igrači napravili. Čestitam njima i fantastičnoj publici, ovo su napravili igrači. Naš optimizam nije bio nestvaran, niti je to bilo puhanje balona, ovo je bilo utemeljeno na radu, dosadašnjem iskustvu i kvaliteti. Znam da će sada Englezi Robinsona proglasiti glavnim krivcem, ali on je bio njihov najbolji pojedinac. U zadnjih 20 minuta oni nisu stvorili apsolutno nikakav pritisak, niti smo se mi povukli. Stisnuli su nas između 30. i 40. minute, pokazali su da su velika ekipa, ali večeras smo mi bili malo veći, ma puno veći od njih - podvukao je Bilić u studiju nakon prve, povijesne pobjede protiv Engleske.
Englezi su ponovno u Hrvatskoj, ponovno je listopad, ponovno je Slaven Bilić na klupi. U prvom mandatu s njima se suočio u četvrtoj utakmici, u drugom mandatu mu je to treća utakmica. "Krtica" se neće preseliti s Maksimira na Rujevicu, Dudu neće opet uskočiti u kopačke, ali 20 godina kasnije otvara se audicija za nove autore povijesnih stranica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....