Na prvih dvanaest utakmica Hajduka ove sezone, osam u kvalifikacijama za Konferencijsku ligu i četiri u prvenstvu, debitiralo je osam prinova dovedenih u eri novog sportskog direktora Roberta Graffa (Marokanac Khalil Fayad bit će uskoro deveti) i svi su manje-više svojim nastupima zadovoljili. Ali jedan je, i to Marin Šotiček, sve zasjenio, oduševio i najavio ono što mi je, na vijest o njegovu dolasku u tabor Hajduka, rekao Silvijo Čabraja, njegov nogometni otac:
– Svi se znamo zaletjeti u predviđanjima razvoja mladih igrača, onih najtalentiranijih, koji tek moraju dokazati svoju klasu. No, uvjeren sam, Marin je onaj pravi, Hajduk, vidjet ćete, takvog igrača nema.
I požurio je objasniti:
– Njegova brzina, lakoća kretanja, to kako je uspješan, nezaustavljiv u igri jedan na jedan, kako s loptom uvijek pronalazi prava rješenja, s izvrsnim udarcem, pozitivan na treninzima, uglavnom kompletan. Premda, ne zaboravimo, Marin je još u razvojnoj fazi.
Marin Šotiček je iz sela Vrhovca u Sloveniji, počeo je igrati za juniore u Zrinskom iz Ozlja, nastavio u Vinogradaru iz Jastrebarskog da bi 2016. prešao u Lokomotivu. Možete zamisliti, Marina je prvu godinu svakog dana otac vozio na treninge na Kajzerici, što je udaljenost od 70 kilometara, sve dok nije napredovao u kandidata za prvotimca Lokomotive. U tamošnjoj školi nogometa, direktor akademije Jurica Čabraja, stariji brat Silvija, posvetio je veliku pozornost tada još fizički nerazvijenom Marinu. A onda, Silvijo ga je već kao kadeta priključio prvoj momčadi Lokomotive, pa mu, kao 17-godišnjaku, znalački omogućio da u sezoni 2022/23., kao na kapaljku, povremeno ulazi s klupe (devet puta i jednom kao starter), da bi u sljedećem prvenstvu postao standardni prvotimac na 30 utakmica (u 26 navrata u prvih jedanaest).
Marin je sa svojom obitelji vagao kojim nastavkom krenuti, jer Lokomotiva je, kao rijetko koji naš prvoligaš, ustaljeno lansirala mlade igrače za veće domete, pa je dogovoren transfer od 1,5 milijuna eura, po tradiciji na Maksimir. Međutim, Šotiček i njegovi savjetnici nisu bili zadovoljni ponudom Dinama (ugovor na četiri godine, startna mjesečna plaća deset tisuća eura uz bogate bonuse), pa je Marin otišao u Švicarsku, u Basel, koji je Lokomotivi iskeširao duplo. To jest, tri milijuna eura, a Šotičeku angažman od cca 400.000 eura godišnje.
U dresu Basela Šotiček je, najprije pod vodstvom trenera Fabia Celestinija, imao obećavajući učinak, sudjelovao je s 28 nastupa (23 puta je ulazio s klupe) u osvajanju duple krune. No, po dolasku Ludovica Magnina za trenera zastao je, pogotovo je pao u drugi plan od trenutka kada je momčad preuzeo Stephan Lichtsteiner.
Damir Maričić, bivši prvotimac Hajduka, pod vodstvom Tomislava Ivića u onoj sjajnoj generaciji Bijelih iz sezona 1978.–1980., pratio je nastupe Marina:
– Odjednom kao da je počeo igrati u grču, gubio je kontinuitet, tražio se, pa je prihvatio odlazak na posudbu. Htio ga je Anderlecht, bio je nadomak prijelazu u Poljsku, navodno je već imao avionske karte… Onda su uskrsnule mogućnosti povratka u HNL, osim Dinama, javila se i Rijeka.
Međutim, uskočio je Hajduk, Maričić ga je ohrabrio na prijelaz na Poljud, „to je pravi veliki, u nekom pogledu i ludi klub“… I zaista, realiziran je njegov dolazak u tabor Hajduka, Marin je odmah iskazao zadovoljstvo:
– Prvi dojmovi su mi fantastični, ambijent na Poljudu je impresivan. Meni se sviđa igra koju tretira trener García, mogu se uklopiti u njegove zamisli.
Maričić je u stalnom kontaktu s Marinom, "čekao sam njegov prvi pogodak da mu nazdravim", Čabraja je naglasio "ta Šotičekova nogometna drskost u nadigravanju tek će doći do izražaja".
Ipak, bez obzira na početnu euforiju izazvanu Šotičekovim igrama kod navijača, ali i komentatora, nužno je prihvatiti spoznaju da je Marin još uvijek igrač u razvoju…
– Šotiček nije klasično krilo – rekao je Ivica Šurjak, istinski as Hajduka, reklo bi se "lijevo krilo za sva vremena".
- Znam da je počeo na desnom krilu, ali mu položaj na lijevoj strani više odgovara zbog njegovih mogućnosti korištenja šuta na vrata s ipak jačom desnom nogom. To je nova praksa u nogometu, premda je Ivić pokušao taj način još prije skoro pedeset godina. Po svemu, ono što je Šotičekova prednost jest to da on nije isključivo ovisan o pravovremenim dodavanjima, on je u stanju sam stvarati prostor, napraviti višak u napadu, koristiti šut. Nadam se da će se razvijati na pravi način.
Na kraju, u očekivanju Šotičekova daljnjeg napretka, odnosno potvrde da je igrač plemenitog kova, te da će, iznad svega, djelovati u kontinuitetu, pitanje svih pitanja bit će na kraju sezone. A to je hoće li Hajduk biti u stanju iskoristiti mogućnost otkupa. Navodno se radi o klauzuli od 2,3 do 2,5 milijuna eura. Hajduk je u svoje vrijeme imao priliku osigurati ostanak, na primjer, po općoj ocjeni vrsnog stopera Chidoziea Awaziema ili nedavno izuzetno polivalentnog napadača Ikera Almene, ali na aktiviranje klauzule o otkupu na Poljudu nisu ni pomišljali (Almena će, izgleda, pojačati Dinamo).
Hajduk je, u pravilu, dugi niz godina angažirao prvotimce sa slobodnim statusom, Bijeli nisu bili u mogućnosti investirati u igrače koji bi svojim kvalitetama zaslužili sigurno mjesto u prvom sastavu. Dapače, na Poljudu su jedva čekali mogućnost prodaje svojih igrača iz akademije, što objektivno znači da nisu ulagali u budućnost.
Sve zarađeno na transferima uglavnom se trošilo na gaže prvotimaca. A bilo je rekordnih prodaja: Luka Vušković (13,8 milijuna eura u Tottenham 2023.), Nikola Vlašić (10,8 Everton 2017.), Stipe Biuk (7,5 Los Angeles 2023.), Nikola Kalinić (7 Blackburn 2009.), Domagoj Bradarić (6,5 Lille 2019.), Ante Palaversa (6,3 Manchester City 2018.), Branimir Mlačić (4,7 Udinese), da se ne nabrajaju drugi izlazni transferi i da se ne poteže pitanje koliko je eura stiglo u blagajnu Hajduka.
Sada je Bijelima plasmanom u grupno natjecanje Konferencijske lige zagarantirana zarada od okruglo četiri milijuna eura (uz mogućnost inkasiranja premija na temelju rezultata na tih šest utakmica), zatim pet milijuna od transfera Rokasa Pukštasa u Middlesbrough, vrlo vjerojatno bi trebali približno toliko dobiti i od prijelaza Nike Sigura.
Dakle, vrijeme je, napokon, za ulaganja u igrački kadar za budućnost. Prvi takav poslovni potez mogao bi uslijediti baš s Marinom Šotičekom.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....