MILAN BADELJ OPREZNO NAKON UKRAJINE Motor Vatrenih povukao ručnu oko odlaska na Svjetsko prvenstvo: Crveni trg? Zamišljam ga, ali...

Kod njega nema ni euforije ni "depre", nije ih bilo ni kada je tek krčio svoj put pa ni sada kada se etablirao kao neizostavan član udarne postave "vatrenih". Odmjeren i umjeren, takav je tip Milan Badelj. Dan nakon značajne pobjede nad Ukrajinom (1-0), kojom smo si obilato utrli put kroz tundru prema Moskvi, na nosu i dalje ne fura ružičaste naočale, već realno gleda perspektivu. Koja je lijepa, dakako, ali...

- Crveni trg? Zamišljam ga, nadam mu se, očekujem ga, ali polako. Ovo su duge kvalifikacije i premda smo prvi, Island kaska samo tri boda, a sada nas čeka teži dio kvalifikacija u kojem stoje tri zahtjevna gostovanja (Island, Turska, Ukrajina), kao i domaće utakmice (Finska, Kosovo) u kojima moramo pokazati gard. Povijest nas uči da smo znali imati ovakvu, pa možda i komotniju situaciju, ali onda se nešto zakomplicira. OK, znamo koliko vrijedimo i ne tražimo nikakav alibi, ali nema mjesta ni za prepotenciju. Stignemo se mi proveseliti, u času kada i matematički potvrdimo Rusiju - za početak će za Jutarnji 28-godišnjak.

Nikola Kalinić Goal HD - Croatia 1-0 Ukraine...

Utakmica s Ukrajinom bila je, priznaje, silno bitna. I posebna.

- Pali te činjenica da nakon dvije godine igraš pred svojim ljudima, da se naši glasovi ne odbijaju o prazne tribine, motivira te i tjera, što se vidjelo na početku kada smo odmah krenuli furiozno, visoko, napadački. Imaš potrebu odužiti se, i kada vidiš da te tribine nose kao u najboljim danima, daješ realno i više. To troši, energetski, zato je i stigao onaj pad u nastavku. Jer, koliko smo god dobri, snažni, ipak ne možemo stalno, svih 90 minuta napadati. Znaš, opet, da je ovo važna tekma, a na terenu osjetiš kako je i ta nova, Ševina Ukrajina sve bolja. Ima plan igre, od vratara do stopera, pa naširoko, a ujedno ne odustaje nakon dvije ili tri pogreške. Ta ideja je i stvorila taj pritisak u nastavku, iako ne mislim da smo "visili", jer ni u jednom času nismo paničarili, a imali smo i šanse da mi zaključimo dvoboj. U svakom slučaju, pobjeda je velika, no samo o njoj smo i razmišljali. Recimo da je to još jedna međustanica u našoj jedinoj ambiciji, odlaska na Mundijal - objašnjava svoju tezu.

- U utakmici protiv Turske na Maksimiru pokazali smo, po meni, najkvalitetniju i najzreliju igru u ovim kvalifikacijama, bili smo dominantni, redali šanse, držali ritam gotovo cijeli susret, a na kraju nam Turska uzme bod (1-1). I to su na kraju jedini bodovi koje smo izgubili u ovim kvalifikacijama... Takve je partije teško ponavljati, a zapravo na kraju vam možda ništa ni ne donesu. Slijede nam teške utakmice, kojih se ne bojimo, dapače, one su izazovne, ali u sebi drže ključ ovih kvalifikacija. Jasno, i drugi će sebi međusobno izbijati bodove, ali mi i dalje nemamo prava na opuštanje - napominje Badelj.

Možda imaju malo već prekosutra, kada odlaze na prijateljski sparing s Estonijom, koji je još jednom podsjetio na problematiku Čačićeva popisa.

- Kada nema drugih tema, onda se bavimo popisom, a zapravo izborniku može suditi rezultat, a nakon njega igra. Tek potom možemo pričati o popisu, koji, opet, spada pod njegovu domenu i odgovornost. Svatko od nas ima svoju ideju, no on je izbornik i njegov potpis stoji ispod svega. Sjećam se da u zadnjim kvalifikacijama na nekim prijateljskim utakmicama nije bilo ni Kramarića, a on je na kraju išao na Euro. Želim reći da izbornik očito ima svoju vodilju, koje se drži. Konačno, blagodat je kada imamo toliko igrača koji s pravom participiraju na mjesto u reprezentaciji, ali, velim, izbornikovi popisi sude se kroz rezultat i igru. Ako me pitate za Pašalića, Mario u Milanu igra odlično, pod pravim je trenerom i ne znam što mu nosi budućnost, ali duboko sam uvjeren da će i njegovo vrijeme doći.

On, naposljetku, može pričati i na vlastitom primjeru, s obzirom na to da je prošao put od "Čačićeva miljenika" do čovjeka koji više nikome nije sporan.

- To je i zato što, valjda, igram dobro. Da se, nedajbože, zaredaju dvije loše partije, bio bih ponovno pod povećalom. Meni je osobna satisfakcija činjenica da sam ovdje, u reprezentaciji, a ako se izborim za mjesto pored takvih igrača, veće pobjede nema. Nisu takve impresije posebnost samo nas, i u drugim zemljama se propitkuju izbori igrača i startera, to je univerzalnost nogometa, uostalom ako ljudi plate ulaznicu, imaju pravo na svoj stav i mišljenje. Nisam to, dakle, doživljavao presudnim, jer znam da bih u tom slučaju potonuo. Svjestan mana i vrlina, moraš raditi, biti jak u glavi i boriti se za svoje mjesto. Formula je tu jednostavna, iako ponekad nije laka. Gledam to kroz prizmu Pivarića, koji svaku utakmicu igra pod strašnim pritiskom, ali se s time dobro nosi. Ne sjećam se, zapravo, da je itko u reprezentaciji prolazio u tolikoj mjeri to što prolazi Piva, ali on pokazuje tu mentalnu čvrstinu. Trudi se, radi, bori i igra najbolje što zna. To je najbolji odgovor na teze koje se provlače - zaključuje onaj koji je teze pobijedio i sada čini neosporno osovinu "vatrenih".

Jednom nam je rekao kako je samo biti u društvu ovakvog veznog reda nevjerojatna privilegija i čast, a sve više od toga konačna nagrada. Badelju, međutim, ona nije poklonjena, Badelj se za nju sam izborio. I zato je ona još i veća i važnija, dokaz da s pravim, zdravim pristupom baš ništa nije nemoguće. Dapače...

Badeljov klupski status jedna je od vječnih tema talijanskih medija, koji su ga preselili na valjda već 20 adresa, od Milana, Rome i Intera, do Valencije, Chelseaja i Tottenhama, između ostalih. A on je i dalje, eto, u Fiorentini...

- Nema nikakvih novosti, tek je ožujak, a hoće li uopće nečega i biti na ljeto, u ovome je trenutku nemoguće procijeniti. U svakom slučaju, meni u Firenzi ništa ne nedostaje, imam odličan odnos s trenerom, suigračima, navijačima, a ugovor mi traje do ljeta 2018. Kako stvari sada stoje, nije nemoguće ni da ugovor odradim do kraja.

A onda će, prije ili kasnije, krenuti po ono što mu u karijeri fali, a to su trofeji, koje sanja još od dana kada je napustio Dinamo...