Svjetsko prvenstvo pratit će se s nekom računicom i na Poljudu. Razlog tome je Niko Sigur kojeg je izbornik Jesse Marsch pozvao u reprezentaciju Kanade pa će tako vezni igrač i desni bek Bijelih biti Hajdukov predstavnik na najvećoj nogometnoj smotri. I biti će jedini hajdukovac u tom odabranom društvu. Potencijalni kandidati još su početkom sezone bili Ivica Ivušić i Fran Karačić, a pozivu se potajno nadao i Rokas Pukštas. Ipak, mladi se Amerikanac morao zadovoljiti pozivom u reprezentaciju do 21 godine, dok je prvospomenuti dvojac izvisio.
A na Poljudu su baš s Ivušićem i Karačićem onomad imali zanimljiv plan koji je djelovao nekako pozadinski. U igračkom smislu, kada su ova dva igrača bila zdrava i u formi, predstavljali su pojačanja za momčad Gonzala Garcije, to nije sporno. Jedini je problem što su prošle sezone premalo bili dostupni. Ivušiću je tamo u studenom prošle godine presudila pubična kost, dok je Karačić u rujnu imao problem s petom, koji je neko vrijeme vukao i pokušavao stisnuti zube.
I dok je tada reprezentativni vratar Bijelih branio sve do utakmice s Rijekom na Rujevici, također uz poteškoće, Karačića je za vrijeme oporavka zasjenila pojava Luke Hodaka, mladog hrvatskog reprezentativca koji je u tom periodu i bolje odgovarao Garcijinim zahtjevima. I onda, kronološki početkom godine dolazimo do ključnog poteza koji je povučen u dogovoru Karačića i Hajduka. Iskusni bek poslan je na posudbu u Osijek kod Željka Sopića kako bi igrao i tako se nametnuo izborniku Australije za put preko bare. Karačiću bi to bilo ispunjenje sna, a Hajduk bi njegovim učešćem na Mundijalu zaradio određenu svotu novca, kao što će to napraviti i za Sigura, prema neslužbenim informacijama uprihoditi oko 10.000 eura svakog njegovog dana na Svjetskom prvenstvu.
E, takva je bila pozadinska priča i u kontekstu Ivušića i Karačića. Do ozljede prvi vratar Bijelih nadao se ulozi trećeg vratara, dok je Karačić početkom sezone čak i bio u uskom krugu odabranika. Čak je i bio na onom rujanskom popisu, ali baš u tom periodu se ispriječila ta peta koja je, ispostavilo se, srušila sve njegove hajdučke akcije.
Realno, može se stoga kazati kako su ozljede spriječile Hajdukove adute za SAD i potencijalnu zaradu koja je na kraju spala samo na leđa Nike Sigura. I u kontekstu nastupa, a kasnije posljedično i mogućeg milijunskog transfera. Nije tajna da bi Bijeli rado mnoge unovčili, ali trenutno je Sigurov potencijal u tom kontekstu znatno veći no što je, recimo, Pukštasov. Isto tako, razvidno je da će Sigur imati ozbiljnu ulogu u koncepciji izbornika Marscha koji ga obožava. Jedini je problem što će uslijed kadrovskih problema, kako kažu tamošnji mediji, možda biti primoran igrati na lijevoj strani obrane. Poharale su Kanađane ozljede, ali Hajduku je jedino bitno da Sigur igra što više. I da bude čim bolji.
Navijat će se na Poljudu definitivno za Kanadu koja u skupini s BiH, Katarom i Švicarskom ima ozbiljne izglede za prolazak skupine, što bi dobro došlo i Bijelima jer bi im se povećala inicijalna zarada od samog Sigurovog boravka na prvenstvu. Mogle bi se Marschove trupe boriti za prolazak skupine s Bosnom i Hercegovinom, a u tom kontekstu je vrlo važna utakmica 12. lipnja, kada se u prvom kolu susreću baš ove dvije reprezentacije.
A Bijelima Niko Sigur ostaje u ovom trenutku jedini kanal prihoda. Prvo kroz participaciju na SP, a kasnije kroz možebitnu prodaju. Tinjala je nada da U SAD mogu i Ivušić te Karačić, ali su njih u tom naumu spriječilo prvenstveno ozljede.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....