Ovako nešto se ne događa tako često! Dinamovac ušao u europsku elitu i nadmašio nogometni mit

Uvijek sam želio biti heroj, pjevaju Prljavci, bar jedan dan, bar jedan sat... U kontekstu života jednog napadača, hat-trick stvara heroje. Na barem jedan dan, na barem, doduše, sat i pol... Dion Drena Beljo u subotu je to, dakle, nadmašio. "Hat-trick heroes", kako ih nazivaju Englezi, sada je dvaput. I to zaredom...

Negdje tijekom subotnje večeri, društvenim mrežama strujala je informacija po kojoj je time DDB naslijedio još jednog dinamovca, koji je takav učinak imao u sezoni 1994./95., kao jedini u povijesti HNL-a. U igri "privedite osumnjičenoga", taj heroj trebao je biti - Goran Vlaović. Pazinka pa GOŠK, vukli su se podaci...

- Sjećam se utakmica i golova, ali koliko ih je bilo i jesu li bile vezane doista ne znam - odgovorio nam je iskreno "osumnjičeni" Vlaović.

I njegovo načelno "bremzanje" bilo je na kraju točno: krajem te sezone, konkretnije u 32., 33. i 34. kolu tadašnja Croatia igrala je doista protiv Dubrovnika, potom Pazinke, a onda i Osijeka, te je u tim utakmicama slavila sa 8:2, 6:4 i 7:1, ali arhiva u tom moru golova ipak vuče ključni dokaz: protiv Dubrovnika zabijali su Igor Cvitanović 3 gola, Vlaović 4, Ivan Cvjetković 1, kontra Pazinke Cvitanović 2 gola, Vlaović 2, Cvjetković 2, a konačno s Osijekom strijelci su bili Cvitanović s 4 gola, a Vlaović 3. U prijevodu, i Vlaoviću, ali i Cvitanoviću fali jedan gol za dva hat-tricka uzastopno, iako su ukupno u tri utakmice zabili svaki po devet pogodaka, u Pazinu im je nedostajao jedan da budu "prequel" Beljina "blockbustera"...

Stoga je potraga neminovno morala izaći van granica Lijepe Naše. HNL, eto, možda ne pamti, ali nogomet - rijetko, ali svakako.

Tamo gdje su se predstave emitirale mahom na engleskom, francuskom, španjolskom, talijanskom, njemačkom, pa i ukrajinskom jeziku... Kompletnu listu teško je naći, ali ipak postoje zapisi koji ističu nekih desetak napadača, sve redom visoke klase. A zabijati hat-trickove u nizu dokaz je klase i superiornosti golgeterskog gena.

Karim Benzema, recimo, to je učinio na najvećoj sceni – u nokaut-fazi Lige prvaka 2022., kada je srušio prvo PSG, a zatim i Chelsea, praktički sam noseći Real Madrid prema naslovu. Sličnu dominaciju godinama je demonstrirao i Cristiano Ronaldo, rekorder Lige prvaka, koji je u karijeri čak šest puta nanizao uzastopne hat-trickove. Posebno se pamti proljeće 2017., kada je u razmaku od nekoliko tjedana demolirao Bayern i Atlético. Ni njegov vječni rival Lionel Messi ne zaostaje – Argentinac je također više puta povezivao hat-trickove, a jedan od upečatljivijih primjera stigao je 2016., kada je nakon Celtica “razbio” i Manchester City. Erling Haaland odmah po dolasku u Manchester City 2022. pokazao je o kakvom se fenomenu radi – hat-trick protiv Crystal Palacea nadogradio je novim protiv Nottingham Foresta, a isti pothvat ponovio je i dvije godine kasnije. Ništa manje impresivan nije bio ni Harry Kane, koji je u karijeri više puta vezao dvije “trice”, i u Tottenhamu i kasnije u Bayernu.

Ranije generacije imale su svoje junake: Wayne Rooney razbio je Arsenal pa Bolton u razmaku od dva tjedna 2011., dok je Didier Drogba svoje hat-trickove za Chelsea povezao kroz kraj jedne i početak sljedeće sezone. Belgijac Dries Mertens u Serie A 2016. postao je prvi nakon više od 40 godina koji je vezao dva uzastopna hat-tricka, dok je i Antoine Griezmann ispisao povijest Atletica s dvije uzastopne golijade.

Posebno zanimljiv slučaj dolazi iz Lige prvaka 2014., kada je Luiz Adriano za Šahtar iz Donjecka zabio čak pet golova u jednoj utakmici, pa u sljedećoj prvenstvenoj dodao još tri – ukupno osam pogodaka u dva susreta. A ako se vratimo još dublje u prošlost, legendarni Michel Platini na Euru 1984. praktički je sam osvojio naslov za Francusku – dva uzastopna hat-tricka u skupini, protiv Belgije pa Jugoslavije, bila su uvod u turnir iz snova.

- Zabiti hat-trick može svatko – barem jednom. Ponoviti ga već u sljedećoj utakmici znači nešto drugo: kontinuitet forme, mentalnu stabilnost i, prije svega, osjećaj za gol koji nadilazi običnu statistiku - objasnio je jednom prilikom Ian Wright, nakon što je 1994. (!) "vezao" Ipswich i Southampton.

Na dostupnim listama u ovoj su kategoriji i John Utaka (Rennes), Roy Makaay (Bayern), Les Ferdinand (QPR)... Zbirka sigurno nije potpuna, ali je ipak snažan podsjetnik koliko je nogomet, čak i u eri hiperprodukcije golova, ali i odumiranja onih pravih "devetki" starog kova, i dalje čudesna igra rijetkih, a time i posebnih trenutaka – i zapravo još rjeđih pojedinaca koji ga ovakvim dosezima pretvaraju u umjetnost više klase...