"Moraš mi pomoći da promijenimo sustav, ne možemo više igrati 4-2-4 kao u pedesetima", mladi izbornik Mario Lobo Zagallo uoči Meksika 1970. obrađuje starog Pelea koji ga ispočetka zbunjeno gleda. Nekad su njih dvojica bili suigrači, donijeli su Brazilu mundijalska zlata 1958. u Švedskoj i četiri godine kasnije u Čileu, držeći se formacije u kojoj su dvojica veznjaka pomagala obrani, dok su četvorica genijalaca u napadu plesala sambu. Vrijeme je, međutim, učinilo svoje, nogometna evolucija se narugala igri s manjkom veznih igrača, a Brazil je zbog svoje taktičke krutosti postao ranjiv.
U Netflixovu serijalu ‘Brazil ‘70: The Third Star‘ debitant na klupi Zagallo u Meksiko stiže svjestan da ne želi igrati kao njegov prethodnik João Saldanha - osebuna persona, novinar i deklarirani komunist kojeg je desničarska vojna diktatura krajem šezdesetih nakratko postavila za izbornika i ubrzo smijenila - ali bez jasne ideje kako bi trebalo komponirati momčad. Onda je korak po korak, kroz dva i pol mjeseca priprema oblikovao dream team čiji je atraktivni nogomet na prepad osvojio simpatije svijeta.
Nakon devet godina mandata i tri medalje s najvećih natjecanja Zlatko Dalić je pomalo u koži mladog Zagalla. Iako je više puta u prošlosti vodio momčad na remont ili barem blago zatezanje bora, izbornik osjeća da momčad treba kadrovski renovirati i taktički modernizirati. Proljetos je već na američkoj turneji i to u dvobojima s top suparnicima počeo eksperimentirati s trojicom stopera i visoko podignutom obrambenom linijom. Na tako skraćenom terenu do prilika se najlakše dolazi prodorima krilnih napadača ili ‘overlapom‘ u suradnji bekova i krila. Javnosti se svidjelo ono što je Hrvatska prezentirala u testovima s Kolumbijom i Brazilom, ali poražavajući dojam u meču s Belgijom primorao je Dalića da se u sljedećoj utakmici vrati formaciji koju je zagovarao u najvećem dijelu mandata.
Kada je 2018. godine premijerno zakoračio na mundijalsku pozornicu Dalić je momčad složio u onu prepoznatljivu nizozemsku 4-3-3 formaciju, koju je svojedobno Johan Cruyff uspješno preselio u Barcelonu, a danas taj isti model Zvonimir Boban u Dinamu nameće kao imperativ svim uzrasnim kategorijama u omladinskoj školi. Klasni krilni napadači dopuštaju momčadi da lakše poleti. Dalić je u Rusiji letio na krilima Ivana Perišića i Ante Rebića od čije je hitrine i prodornosti profitirao Mario Mandžukić kao centarfor.
Prekid suradnje s Rebićem donio je modifikacije u hodu: izbornik je krilnu poziciju u izvjesnom trenutku zatvorio uz pomoć Josipa Brekala, a nakon njega na trenutak se učinilo da bi Luka Ivanušec kao konkretan, eksplozivan dribler mogao odgovoriti zahtjevima pozicije, ali i taj je eksperiment napušten čim je Ivanušec izgubio mjesto u Feyenoordovoj momčadi. U predvečerje SP-a 2026 čini se da je izbornik spreman opisati puni krug i vratiti se igri s krilima.
U kvalifikacijskom ciklusu za Katar 2022 raspored s dvojicom krilnih napadača Ulaznicu za Svjetsko prvenstvo u zaljevskoj državici ‘vatreni‘ su ovjerili protiv Rusije u Splitu, a napad su predvodili Nikola Vlašić, Andrej Kramarić i Perišić. Utakmicu za broncu s Marokom iznijela je originalna momčad u kojoj je Perišić na lijevom boku čuvao leđa Mislavu Oršiću, dok su na suprotnoj strani terena u sličnoj simbiozi zaigrali Josip Stanišić i Lovro Majer. Dva napadačka dresa tom zgodom su pripala Kramariću i Marku Livaji.
Pokušaj da Hrvatsku 2.0 nadogradi Marcom Pašalićem na desnom krilu ostaje otvorena opcija za sljedeće tjedne i izvjesno je da će Dalić u nekom trenutku posegnuti za ovakvom koncepcijom. Argumenata u korist 25-godišnjeg nogometaša Orlando Cityja ne manjka: osim što je okomit i prodoran, ne ustručava se ući u dribling, a posjeduje ubojit udarac lijevom nogom, Pašalić je igrač čiji centaršut nasušno trebaju tri napadačka dvojnika u kaznenom prostoru.
Ante Budimir, Petar Musa i Igor Matanović golgetersku formu najlakše će dohvatiti centaršutevima s krilnih pozicija...











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....