Anthony Gordon se nadurio kada je u završnici derbija s madridskim Atleticom na semaforu četvrtog suca ugledao broj 17. ‘Zašto me mijenjaš?‘, pisalo mu je na licu dok se lijeno vukao prema izlazu s igrališta, što je izazvalo neobično burnu reakciju Hansija Flicka. Trener Barcelone, pragmatični Nijemac, nije se toliko uzbudio jer mu se igrač ponaša kao uvrijeđena primadona, koliko zbog prijetnje od kazne glavnog suca. La Liga je ove sezone vrlo striktna na planu trošenja vremena za igru, odugovlačenje prilikom izmjene kažnjava se dodatnom minutom čekanja za igrača koji se sprema utrčati na teren.
Uzgredno Gordonovo odstupanje od pravila bontona neće narušiti odnos 25-godišnjeg nogometaša s trenerom, riječ je o buri u čaši vode, ali ta je sličica medijima i navijačima poslužila kao dovoljan razlog za preispitivanje statusa i uloge zvijezde koja je ljetos sletjela na Camp Nou za 80 milijuna eura.
"Strašno smo zahvalni Marcusu Rashfordu na doprinosu uspjesima momčadi, ali naš izbor za budućnost je Gordon iz niza različitih razloga", objašnjavao je ljetos Barcin sportski direktor Deco zašto se ‘blaugrana‘ kladi na krilnog igrača Newcastlea, iako Rashforda, strijelca 14 golova za ‘blaugranu‘, može trajno zadržati već za dvostruko manji novac.
Ta Decova paleta razloga stala bi pod isti zajednički nazivnik - intenzitet. Proučavajući performanse Flickove momčadi gremij stručnjaka došao je do zaključka da Barcelona ostane ‘bez struje‘ svaki put kada na terenu nema Raphinhe. Brazilac nije samo kapetan, lider i strijelac, nego i igrač neiscrpne energije. Gordon je izliven u sličnom kalupu, ali njegovi prvi mjeseci u novom okruženju zapravo i nisu razlog za divljenje. Postigao je tri gola i dodao pet asistencija u dosadašnjih 15 nastupa. Što to znači na većoj mapi? Da njegov doprinos značajno kaska za učinkom Laminea Yamala (izravno umiješan u 25 golova) i Raphinhe (strijelac ili asistent za 22 gola). Karim Adeyemi prati Gordona u stopu, iako je na terenu od početka sezone proveo duplo manje minuta.
Ovi opipljivi argumenti zasad ne uspijevaju pokolebati zagovornike Gordonove kupovine. Oni su mu spremni produžiti kredit, jer osjećaju da se korak po korak prilagođava drukčijim zahtjevima. Ako je u Newcastleu debelo profitirao od tranzicijske igre, lomeći bekove na brisanom prostoru, u Barceloni ne može računati na sličan luksuz jer se većina njezinih suparnika brani u parkiranom autobusu. Gordon napreduje tako što brže razmišlja i hitrije donosi odluke. Na tragu Judea Bellinghama i Harryja Kanea, koji su odlaskom iz domovine izašli iz zone komfora i proširili svoje taktičke horizonte, Gordon bi u budućnosti mogao postati kompletniji napadač. Kroničari engleske reprezentacije uočili su da je po selidbi u La Ligu postigao i dva pogotka glavom u dresu ‘tri lava‘, pothvat kakav mu se nije dogodio otkako je zakoračio u svijet seniorskog nogometa. U tekućoj kampanji Lige nacija Gordon je u četiri nastupa izjednačio svoj golgeterski učinak u klubu zatresavši mrežu Španjolcima, Hrvatima i Česima. Primijetio bi cinik da najveću korist iz njegova transfera u Barcelonu zasad izvlači Thomas Tuchel.
Prilagodba Morgana Rogersa - najskuplje engleske zvijezde prošlog prijelaznog roka - na novi klub prošla je nešto lakše od Gordonove. 24-godišnji napadač, za kojeg je Chelsea platio 138 milijuna eura, predstavio se navijačima sa šest golova u prvih 13 nastupa, što znači da će dosadašnjim tempom nadmašiti lanjski učinak iz Aston Ville (14 pogodaka na tri fronte). Rogers je na Stamford Bridgeu brzo na terenu pronašao zajedničku frekvenciju s Coleom Palmerom, ekstra talentiranim i raznovrsnim napadačem koji je prije izvjesnog vremena zaratio s izbornikom i do daljnjeg će se zadržati na 14 nastupa za nacionalnu momčad.
Palmer nije najfleksibilniji karakter i Tuchel se zbog toga okrenuo nekim drugim, mladim igračima, oslobodivši spletom okolnosti jedno mjesto na terenu upravo za - Rogersa. On je prvo dobio zapaženu minutažu na Svjetskom prvenstvu, a status je nastavio cementirati u nastavku priče kroz utakmice u Ligi nacija. Ostaje, međutim, otvoreno pitanje može li Chelsea kroz trofeje naplatiti ovu enormno visoku investiciju. Menadžer ‘bluesa‘ Xabi Alonso tek treba pronaći formulu za pobjeđivanje u kontinuitetu, u početnih deset utakmica Premier lige vodeći Arsenal pobjegao mu je devet bodova...
Elliot Anderson posljednji je član Tuchelova trijumvirata koji je ljetos u zbroju ostvario transfere vrijedne cca 350 milijuna eura. Defanzivni vezni odgojen u Newcastleovoj akademiji impresivno je nabildao status tijekom dvije sezone u Nottingham Forestu, a tijekom Svjetskog prvenstva je izrastao u jednog od nezamjenjivih igrača nacionalne momčadi. Anderson nije mogao ostati imun na poziv Manchester Cityja, ali njegov se izbor već danas pokazuje krajnje rizičnim. Na terenu kod menadžera Enza Maresce stvari ne funkcioniraju najbolje, jer Anderson uglavnom odrađuje prljave poslove za plemenitije vezne igrače, a više je nego izvjesno da će na kraju sezone za taj predani rad biti nagrađen selidbom u Championship ili League One jer ‘građani‘ ne mogu izbjeći drakonsku kaznu zbog financijskih malverzacija kluba u proteklih petnaestak godina...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....