I, tko će na to ići? Stari, priča će se otopiti poput leda ispod Medveščakovih klizaljki..."

Mjesto radnje također je bio Draženov dom, ima tome devet-deset godina. Krcata dvorana, a dolje, na parketu, stari, dobri, kultni Domagoj Purgar, ako se ne varamo, u zadnjoj minuti "okreće" Alumnus, i Futsal Dinamu donosi prvi trofej, mislimo da je bila riječ o regionalnom Kupu, ili tako nešto. Nebitno, u konačnici.

"Mali" Dinamo kao simbol otpora, vjerovalo se, neće izdržati. Pogotovo kroz futsal, tada za naše prilike prilično egzotični sport. "Kaj je to, pa imamo mali nogač i Kutiju, ne?" Oni su bili otpor obitelji koja je uzurpirala Maksimir, no velik dio ljudi stekao je svojevrsni otpor i prema njima. Prema ideji, realizaciji, sportu, roku trajanja...

Devet, ili deset godina - manje je važno - od te večeri, futsal je najbrže rastuća grana loptačkih sportova u nogometnom okruženju, FD je aktualni prvak države, a večeras u tom istom Draženovu domu ugostit će - Ligu prvaka! Trijumf ideje, vjere i ustrajnosti.

"Ovo je pravi Dinamo"

Od utorka do petka Dinamo će igrati kontra Örebra, Lubawe i Titograda, a Elitnu rundu LP-a dohvatit će samo osvajač skupine. Ključnim se čini duel kontra Lubawe u srijedu... Istodobno, kojih 400-injak južnije, od srijede do subote, na omiškom Ribnjaku svoj elitni put započet će i Olmissum. Na ušće Cetine stižu Ayat, HIT i slavni Sporting, a tri od četiri momčadi izborit će Elitnu rundu. Ovo je velik tjedan hrvatskog futsala. Dva kluba igraju, i imaju priliku kroz početni stadij dohvatiti Elitnu rundu LP-a. Biti doslovce elita. Mjesto gdje inače hrvatski futsal već stanuje, a ovim korakom definirao bi se među top 5 najboljih europskih liga. Uz Španjolsku, Portugal, Rusiju, Kazahstan, Italiju... Tek toliko.

Postoji, međutim, dodatna vrijednost svega. Više puta tijekom frenetičnog finala prošle sezone i općeg ludila u Zagrebu, kojem se - napokon! - priključio i veliki Dinamo, stizale su poruke iz Splita i okolice: "Bravo, čestitke, ovaj Dinamo je "onaj" Dinamo, pravi Dinamo!". No, vice versa, javljali su se i dinamovci, vođeni predsjednikom Nikolom Milojevićem:

- Mi večeramo zajedno, mi se družimo zajedno, mi dijelimo savjete, ideje, jer postoji jedan zajednički interes: futsal.

Te su riječi komunicirane tijekom finalne serije. Bez fige u džepu. Jer, reći će i Dalmatinci: "Futsalu je trebao ovaj Dinamo, koji će zapaliti mase i privući još veći interes". Nešto potpuno drugačije od nekih ustaljenih narativa. I sada, nakon što su u svibnju cijeli snop sportskih i društvenih reflektora usmjerili na sebe, sada će oba kluba krenuti u boj za Elitnu rundu.

Led se nije otopio

Sami su se izborili za tu priču, jer dugo je i sam futsal bio neželjeno dijete Saveza, no vlastitim fanatizmom izborili su se za status. I poštovanje. Draženov dom bit će pritom utvrda "plavih". I teško je povjerovati da ga u usta stavlja veliki Aco Petrović. Samo u dva finala kontra Olmissuma i ova tri dana pred nama, FD okupit će na tribine vjerojatno onoliko gledatelja koliko Cibona nije u posljednje desetljeće. Zar je za to krivac Futsal Dinamo? Ili, ipak, Cibona?

Retoričko je to pitanje, ali i druga tema. U gradu koji, nažalost, nema kulturu odlaska na utakmice, ako uz njih ne ide spektakl i naslovi, ovaj "mali" Dinamo, koji se gradio transparentno i pošteno, na svakoj utakmici ima barem 500 gledatelja. Sada i mnogo više.

Olmissum je, pak, dodana vrijednost grada Omiša, i jedan od simbola klupskog futsala u Hrvatskoj. Ta dva kluba, dakle, koja si ne podmeću noge, u sljedeća četiri dana ugostit će kremu europskog futsala.

Odgovor na uvodno pitanje je, dakle, stigao: led se ispod njihovih nogu, eto, nije otopio... Jedino je žalosno što su se neki tome silno nadali.