Gianni Infantino je, ipak, napravio nemoguće. I treba mu "odati priznanje". Predsjednik krovne nogometne organizacije ujedinio je 55 europskih država, a u suštini je, zapravo, ujedinio i svijet. Protiv sebe. Dok čelnik Fife možda broji svoje posljednje dane u pozlaćenom uredu, nogometni zaljubljenici se ironično prisjećaju njegove ere u ulozi voditelja na ždrijebovima za europska klupska natjecanja, kada je, tako barem kažu, bio "simpatičan tip". Nakon što je počastio Donalda Trumpa "nagradom za mir", redizajnirao Svjetsko prvenstvo i klupski nogomet, a onda i najavio nova proširenja, prodaju udjela Mundijala i iduću rundu suludih promjena, povratka nije bilo i ideje iz njegove "kuhinje" više nisu bile podložne ignoriranju.
"Gianni be good", upozoravali su ga niži nogometni vlastodršci jer se predsjednik nakon 10 godina mandata oteo kontroli kao nikada prije i zaprijetio onome što je sveto za nogometne fanatike, ali ta se ideja, zapravo, pretvorila u prijelomnu i možda oproštajnu točku od njegove vladavine. Predsjednik će sada potencijalno uzeti "break", ali ne hidracijski, nego - nogometni.
Nakon što je na Svjetskom prvenstvu "preko bare" proveo čak 148 sati u zraku i odradio više od 100.000 kilometara na 54 leta između 18 različitih gradova, Infantino se našao na meti nogometnih saveza zbog ideje o prodaji udjela svjetske smotre, a kada je shvatio da se svijet okrenuo protiv njega, odaslao je izlizanu, političku izjavu:
- Naš je cilj oduvijek bio - i uvijek će biti - ujedinjenje i poboljšanje. Kao rezultat toga, ovaj prijedlog neće biti usvojen - diplomatski je zaključio, ali požar nije ugasio.
Glasovanje o nepovjerenju
UEFA i Concacaf (nogometno tijelo za Sjevernu, Srednju Ameriku i Karibe) otvoreno su se protivili ideji, ali i na glas pojačali sumnju u vodećeg čovjeka svjetskog nogometa, pa su se sve nogometne oči usmjerile prema Maroku i 18. ožujku iduće godine. Tada će se, naime, u Rabatu održati 77. kongres Fife, na kojemu će se Infantino, prema najavi iz travnja ove godine, kandidirati za četvrti mandat na čelu organizacije. Iako su ga vodeća nogometna tijela u Africi, Aziji i Južnoj Americi podržala na početku njegove kandidature, izvjesno je da se njegove dionice tope i povjerenje rapidno pada. Nakon što je prije 10 godina zamijenio Seppa Blattera - a u očima javnosti su dogurali do slične razine omraženosti - Infantino pleše po rubu. Za pokretanje glasovanja o nepovjerenju potrebne su 43 članice, ali istovremeno je potreban i alternativni kandidat za mjesto predsjednika, koji se (još) nije pojavio.
Primjerice, njegov najsvježiji prijedlog odbile su članice iz Europe, Azije, Sjeverne i Srednje Amerike, Kariba, što je ukupno 143 članice, a za usvajanje prijedloga mu je bilo potrebno 106 "ruku". Jasno je da se ova kriza pretvara u savršeni trenutak za stvaranje konkretne opozicije Infantinu, a kandidati za novoga predsjednika morat će objaviti kandidaturu do 18. studenoga. Za to će im biti potrebna podrška samo pet članica organizacije. Kada je preuzimao novu funkciju i pretvarao se u šefa svjetskoga nogometa, zadatak mu je bio "očistiti" organizaciju od korupcije nakon Blattera, a njegova izjava s početka mandata iz današnje perspektive djeluje krajnje ironično:
- Radit ću neumorno da vratim nogomet Fifi i da Fifu vratim nogometu - rekao je "drugačiji" Infantino.
Dvaput je sačuvao mandat na "izborima", iako nije imao protukandidata, a ista se scena očekivala i u ožujku iduće godine, ali ta prognoza sada je postala klimava i šuška se da u nadolazećih sedam mjeseci slijedi politička bitka za Fifu, koja će, zapravo, biti i bitka za nogomet jer je Infantino usmjeravao najvažniju sporednu stvar na svijetu prema osobnim idejama i pokušavao je prodati ono što mu ne pripada.
Plamen se proširio
Od nagrade za mir američkom predsjedniku, preko uvođenja "hydration breaka" bez konzultiranja, do polusatnog programa u poluvremenu finala Svjetskog prvenstva. Uzorak sumnjivih ideja i odluka, čiji je popis, doduše, znatno veći i konkretniji, povezuje se isključivo s Giannijem Infantinom. Moderni nogomet u stopu prati ispravna mudrost da su "igru kreirali siromasi, ali ukrali su je bogataši", a trenutačni predsjednik Fife postao je ilustracija te formulacije. Isti je čovjek odigrao ključnu ulogu u dodjeli domaćinstva Svjetskog prvenstva 2034. Saudijskoj Arabiji, imao je prste u fleksibilnoj definiciji i kriterijima za uključivanje Inter Miamija na prošlogodišnjoj svjetskoj smotri klubova, ali i u "aferi Balogun", kada se crveni karton pretvorio samo u uvjetnu kaznu.
Sada ga čekaju nova lobiranja i gašenja požara, ali plamen se, ovaj put, možda već nezadrživo proširio. Iako službenih objava nema, na listi potencijalnih protukandidata pojavljuju se Victor Montagliani (predsjednik Concacafa), Dariusz Mioduski (vlasnik i predsjednik varšavske Legije), Salman bin Ibrahim Al Khalifa (predsjednik Azijskog nogometnog saveza i potpredsjednik Fife) i Mattias Grafström (glavni tajnik Fife). No, utrka se tek otvara. Nogomet ponovno postaje političko i bojno polje.











Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....