Katarza. Pojam koji znači pročišćenje, odnosno oslobođenje. Pri tome je Hipokrat mislio na tjelesno očišćenje, tj. na istjerivanje iz tijela tvari koje uzrokuju bolest, a Platon na tjelesno i duševno, u smislu oslobađanja duše od tjelesnih sklonosti i strasti putem razvijenog duhovnog života. Aristotel je, pak, držao da katarza treba izazvati strah i sažaljenje, kao preduvjet "pročišćenja"...
Sve, u kompletu, posljednjih godina prolazi vječni "Div". Onaj iz - predgrađa. Svojevrsni "Veli Jože" hrvatskog nogometa, osvajač Kupa 1992., viceprvak 2005., klub koji se trsio, pokušavao, trajao, ali na koncu i pao u srpnju 2022. godine, kada je zbog dugova proglašen stečaj. Kraj, zaderalo se društvo iz ugla, gledajući papire i financije, čime je ugašen onaj mikrofon "debele gospođe koja pjeva". Tradicija duga 97 godina, uz "keramičare", pa stadion dizajniran od strane Zorka Srebrića, osnovna kovačnica igrača, vedeta, svjetskih zvijezda, ali i tradicija te vrijednost kluba koji je tamo iza Podsusedskog tunela trajao i vrijedio, okončana je baš poput zaprešićkog jugo-kolosa: svi doma još imaju pokoju šalicu, ali na kraju sve se svelo na - wc školjku. U prijevodu - nepovrat.
"Pehari, trofeji i fotografije NK Inter Zaprešića, njih ukupno 147 komada, procijenjeni na oko 4.000 eura, prodani su na prvoj javnoj dražbi i to zasad nepoznatom kupcu. Osim toga, prodana su i dva kontejnera koja su bila korištena kao sportske svlačionice, dvije kosilice trave, stroj za održavanje terena, a naknadno je prodana i klupska perilica rublja te ledomat i to za samo 80 eura", glasila je vijest iz kolovoza 2023., kao posipanje ružinim laticama nad smrtnom rakom kluba koji je nosio imena Save, Jelačića, Jugokeramike, Inkera i naposljetku Intera.
A u svemu tome, čak nije bilo ni posmrtnog marša...
- Klub je 1999. godine blokiran i trebalo nam je tri godine da se izvučemo iz blokade. Otada do 30. lipnja ove godine klub nije bio blokiran i funkcionirao je. Tri godine tražio sam nekoga tko bi investirao u klub da možemo normalno nastaviti raditi, no nisam ga našao, a "lockdown" je ubrzao cijeli proces. Inter je - mrtav - kazao je tih dana dugogodišnji direktor Branko Laljak. - To je moj najveći životni poraz i neuspjeh, a iako sam manje bitan, bez obzira što sam napravio neke stvari u tome klubu, s ovim danom moj je život u nogometu - završio...
Nije, ipak, završio Laljkov život u nogometu, jer danas je dio HNS-a, ali ono bitnije jest svakako to da ipak nije završio niti život - Inkera.
U srpnju 2022., naime, kao sljednik velike povijesti, osnovan je NK Inker: osnovan kako bi se nastavilo s uspješnim radom Škole mladeži donedavnog Intera. U Školi će biti 14 momčadi, a perjanica su svakako juniori, članovi Prve HNL. Ipak, uz tradiciju rada s mladima, uskoro je osnovana i seniorska sekcija. Vukla je snažne uspomene i emocije činjenica da, recimo, seniore vodi Bernard Gulić, da je u momčadi Tomislav Šarić, da je šef Škole Ernad Skulić... Ipak, ta ekipa, iako nije jedina, odlučila je krenuti - ispočetka. Od zadnjeg ranga, osmog u hrvatskom nogometu. Podrum bez trofejne sobe, tih 147 komada razne obiteljske srebrnine, bez prosperiteta, zaboravljen, uz čekanje da se baci "gruda zemlje" na lijes. Entuzijazam, strast, želja, ljubav, nazovite to kako hoćete, međutim, snažna je deviza, jača od eura ili dolara.
Lovro Benčević tada postaje predsjednik, a Inker umjesto Intera - možda i simbolično - kreće. Klinci kao osnova, ali onda i seniori, doduše tek druge godine reosnivanja. A seniori su, eto, nekidan osigurali tri uzastopne promocije i sada više nisu šesta, već treća liga: Prvo su prije dvije godine osvojili Jedinstvenu ŽNL, prije godinu dana 4. NL Središte Zagreb, a sada i - 3. NL - Centar! Sada slijedi - Druga NL.
Iz ove perspektive, možda se, zapravo, propast i trebala dogoditi. Da tresneš na pod, da se suočiš sa svime, da okajaš svoje grijehe. Da nakon pokore kreneš ispočetka. Inker - a svima nama uvijek će biti Inker - bio je klub, s velikim K. Nama koji smo ga pratili i simpatizirali, neobično je drago da još uvijek - jest. Da dođe do toga, morao se suočiti s nepremostivim preprekama, ali, zapravo, možda su baš ti tada grozni detalji bili potrebni. Neki, naime, i dalje žive u svom "stockholmskom sindromu".
U hrvatskom nogometu, od devedesetih do danas, trofeje su osvajali Dinamo, Hajduk, Rijeka, Osijek, Inker i - Zagreb. A dok je Inker, pardon, Inter lupio u zid i time se "resetirao" i krenuo naprijed, čist, svoj i vrijedan, Zagreb tone u bezdan, uz orkestar "papinskih poruka", koje ne mijenjaju kurs hrvatskog/zagrebačkog velmože, kojem više nitko niti ne piše: život u 4. Nogometnoj ligi Središte Zagreb, skupina A, što je peti rang hrvatskog nogometa, nije posljednja stanica zagrebačkog miljenika iz Kranjče, jer slijedi još jedan pad i, simbolično, sraz sa Zagrebom 041, klubom osnovanim kao kontrapunktom Draženu Mediću.
Dok, dakle, Zagreb, taj veliki, značajni, važni klub, čeka svoje "oslobođenje", tamo zapadnije dogodilo se nešto veoma važno, puno entuzijazma, sreće, slobode prije svega. Osvajali su se trofeji, stvarali velikani, no kraj je u biti označio - novi početak. Da, tamo u predgrađu, na radost svih, događa se - "žuta katarza"...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....