Hrvatski trener razotkriva veliku tajnu: Ne znam za Bilića, ali meni su ti ljudi - ključni!

Nekada je reprezentacija izgledala jednostavno. Izbornik, pomoćnik, trener vratara, liječnik i fizioterapeut. Igrači su izlazili na teren, trener bi povukao poneki potez s klupe, a ostatak bi rješavali talent, karakter i trenutak inspiracije. Danas je priča potpuno drugačija.

Moderne reprezentacije na Svjetskom prvenstvu više ne dolaze samo s 26 igrača i osnovnim stručnim stožerom. Dolaze s vojskama stručnjaka. S analitičarima koji po cijele dane režu video, kondicijskim trenerima koji prate svaki sprint, stručnjacima za prekide koji osmišljavaju kretanja kod kornera, psiholozima, nutricionistima, liječnicima, skautima i ljudima čiji se posao svodi na jednu jedinu stvar - pronaći detalj koji može odlučiti utakmicu. Specijalistima. U vremenu kada su fizičke razlike među vrhunskim reprezentacijama minimalne, a taktičke ideje dostupne svima, upravo su detalji postali nova valuta uspjeha.

Drugim riječima, moderna reprezentacija više nije samo momčad od 26 igrača plus "stručni stožer". Ona je sustav.

- Specijalizacija unutar stožera iz godine u godinu sve je izraženija i to su trendovi koji su već dugo prisutni u vrhunskom nogometu. Kod nas je dugo vladalo uvjerenje da pomoćni trener(i) trebaju odrađivati sve, od pripreme prekida do videoanalize. Danas je sasvim normalno da stožer ima jednog ili dva videoanalitičara, a sve je veća važnost i takozvanih data departmenta koji obrađuju taktičke, kondicijske i skautske podatke - objašnjava nogometni analitičar i kolega s Tribine Josip Paušić, koji je već dugo član Sopićeva stožera.

- Posebno je zanimljivo da se posljednjih godina događa dodatna specijalizacija i unutar samog trenerskog posla. Treneri za prekide trenutno su u najvećem fokusu, ali brojni stožeri već imaju pomoćnika za napadačku fazu igre, drugoga za obrambenu, a trećega za individualni rad s igračima. Na taj se način maksimalno povećava učinkovitost rada u svakom segmentu - dodaje Paušić.

Koliko je takav pristup postao standard, pokazuje i Svjetsko prvenstvo. Precizne brojke razlikuju se od reprezentacije do reprezentacije, no trend je potpuno jasan. Danas, naime, nije neobično da stožeri najvećih reprezentacija broje petnaestak, dvadesetak pa i više stručnjaka. Engleska je možda najbolji primjer takvog razvoja. Uz izbornika Thomasa Tuchela rade pomoćni treneri zaduženi za različite segmente igre, treneri vratara, stručnjaci za izvedbu, kondicijski treneri, analitičari utakmica i čitav odjel sportskih znanosti. Slične strukture posljednjih godina izgradili su Francuzi, Portugalci, Španjolci i Nijemci.

- Nisam istraživao točan broj, ali podatak da je Gana angažirala Gregoryja De Grauwea, koji inače radi u Kortrijku, jasno pokazuje da i reprezentacije koje ne pripadaju samom svjetskom vrhu traže specijalizirana rješenja za prekide - kaže Paušić.

Prije desetak godina ideja da netko bude zaposlen samo kako bi osmišljavao korner ili slobodni udarac zvučala bi gotovo komično. Danas je riječ o jednom od najtraženijih poslova u nogometu. Razlog je pritom iznimno pragmatičan. Na najvišoj razini razlike među reprezentacijama sve su manje, pa svaki detalj postaje potencijalna prednost. Upravo zato posljednjih se tjedana sve češće postavlja pitanje: gdje je u toj priči Hrvatska? Osobito nakon Svjetskog prvenstva na kojem su Vatreni imali ozbiljnih problema upravo u segmentu obrambenih prekida.

- Teško je objektivno ocjenjivati dosadašnji rad stožera jer nemamo sve informacije. Znamo da je Vedran Ćorluka bio više fokusiran na taj dio, ali ne znamo kolika je bila njegova uključenost, kolika analitičara, a kolika ostalih članova stožera. Ono što smo svi vidjeli jest krajnji rezultat, a to je da smo na obrambenim prekidima imali jako puno problema.

Upravo tu, smatra Paušić, leži najveća vrijednost specijalista.

- Takav trener ne bavi se ničim drugim. Analizira suparnike, razvija vlastita rješenja, implementira ih kroz trening i individualni rad s igračima. To jednostavno nije usporedivo s pomoćnim trenerom koji paralelno mora pokrivati deset drugih područja.

Zato se sve više govori i o promjenama koje želi provesti novi izbornik Slaven Bilić.

- To nije pomodarstvo nego nužnost. HNS sa svojim proračunom i sa svime što je reprezentacija rezultatski ostvarila u proteklom razdoblju ima mogućnosti omogućiti izborniku slaganje vrhunskog specijalističkog stožera. Znamo da je Danilo Butorović odličan mladi trener koji je kao prvi asistent i desna ruka Slavena Bilića zadužen za funkcioniranje stožera, i smatram ga sjajnim rješenjem. Spominju se i imena poput Računice i Jurčevića, iako ne znamo koja bi točno bila njihova zaduženja u smislu rada. Smatram da je nužno angažirati stručnjaka za prekide po uzoru na druge reprezentacije - dakle, čovjeka koji radi u klubu i koji se priključuje reprezentaciji tijekom okupljanja. Hrvatska je prekide na Svjetskom prvenstvu branila zonski. Stav da su "prekidi stvar koncentracije i voljnog momenta" čista je banalizacija tog segmenta igre i samih igrača. Odličan primjer za to je pogodak Kanea na utakmici protiv Engleske: ako druga linija naše obrane nije 100% sigurna što točno mora raditi u trenutku kada Kane dolazi s ruba kaznenog prostora, oni mogu imati volju i koncentraciju na maksimalnoj razini, ali bez jasnih zaduženja ta je volja uzaludna. Prekidi su danas ozbiljna znanost.

A kada govorimo o budućnosti hrvatske reprezentacije, nazire se idealan model koji omogućuje izvlačenje najboljeg iz onoga s čim igrački raspolažemo...

- Ključ je, po meni, u kvalitetnoj suradnji analitičara i pomoćnih trenera kako bi se kreirali konačni izvještaji i prijedlozi za izbornika - od analize faza napada i obrane do prekida. Dobar workflow izgledao bi tako da se nakon pripremljene analize sve prođe s pomoćnicima koji izrađuju prijedlog napadačke i obrambene strategije, dok specijalist za prekide radi isto za svoj segment. Tako pripremljeni materijali prezentiraju se izborniku, koji potom donosi konačne odluke za sve dijelove igre. Nakon izbornikove odluke o planu igre, pomoćnici kreiraju trenažni proces, dogovara se plan za momčadske, grupne i individualne analize te proces od pomoćnika teče prema igračima. Izbornikova je ključna uloga odnos s igračima i donošenje glavnih odluka oko plana igre. Smatram da je izuzetno važno da pomoćnici vode sve trenažne segmente, što izborniku daje širinu i odmak da sve sagleda te dobije kompletnu sliku na temelju koje donosi odluke o sastavu i odabiru igrača. Isto tako, pomoćnici u modernim stožerima odrađuju dosta individualnih sastanaka s igračima, što je posebno bitno kod specijalizacije rada. Što se tiče samog stožera, smatram da bi naša reprezentacija uz trojicu pomoćnih trenera (prvi pomoćnik, pomoćnik za fazu napada i pomoćnik za fazu obrane) trebala imati trenera, specijalista za prekide, te dva analitičara - pri čemu bi jedan bio fokusiran na našu momčad, momčadsku taktiku i individualni rad s igračima o našem modelu igre, a drugi na suparnika i individualnu analizu po toj temi. Za reprezentaciju razine Hrvatske to je, po meni, minimum stručnjaka koji bi morali biti uključeni u rad samog stožera, a smatram i nužnim da savez razine HNS-a ima odjel koji se bavi podacima. Od podataka za našu ekipu, suparnika do nižih kategorija i dugoročnog praćenja igrača - reći će Paušić.

Na njegove riječi savršeno se uklapa i primjer iz Arsenala, koji je posljednjih godina postao praktički simbol specijalizacije za prekide zahvaljujući Nicolasu Joveru. U sezoni 2023./24. zabili su 20 pogodaka iz prekida (bez penala) u Premier ligi, što je bio najbolji učinak u ligi, a 16 ih je stiglo nakon kornera. Ove teze potvrdit će i Igor Jovićević, koji je u klupskoj karijeri odavno utvrdio pravilo šireg stožera s točno određenim "specijalcima". Radeći u Šahtaru, Ludogorecu, Dnjipru, Widzewu, put do četiri trofeja krčili su upravo i ljudi iz sjene. Koje je, u međuvremenu, i "prodavao" velikanima...

- U zadnjih šest godina čak je šestorica ljudi iz moga stožera otišlo u druge klubove, a jedan specijalist kojeg sam imao u Ukrajini prešao je prije četiri godine u Arsenal. Bavio se build-upom. Drugi je, evo, s Arbeloom nekidan otišao u Fulham. Treći je, recimo, lani nakon osvajanja trostruke krune s Ludogorecom dobio ponudu ženske sekcije Reala iz Madrida. Četvrti je u Dinamu iz Bukurešta... Svi su oni, ujedno, Španjolci. A, inače, mislim da je to postao jasan standard rada u današnjem nogometu i, konačno, ako postoji prilika (budžet), taj segment treneru samo može olakšati cijeli posao - priča Jovićević, pa otkriva materiju: - Ne znam kako je u reprezentacijama, ali u klubovima danas stožer uz osnovne pomoćnike i kondicijskog trenera broji cijeli niz ljudi, striktno zaduženih za određena polja, od skautinga, analitike svoje momčadi i suparnika, individualnih performansi, a onda dolaze i stručnjaci za prekide, iznošenje lopte, pojedine faze igre itd. O kondiciji da ne govorim. Čini mi se da Arsenal, recimo, odnosno Arteta u timu ima 30 ljudi. Ovaj "moj" trenutačno je zadužen da s mladom momčadi kreira ključne segmente igre suparnika, gdje na treningu prva momčad to potom uvježbava. Koliko je stvar jaka, kada smo primjerice kod Arsenala, govori i podatak da sam u Ludogorecu putem prekida, računajući penale i slobodnjake, u jednoj sezoni imao učinak od 24 pogodaka. Stvar je jasna: njihova prisutnost apsolutno vrijedi. To je svojevrsna demokracija unutar autokracije: oni nude podatke i ideje, a ja sam tu da u šumi podataka, vizija i ideja vidim drvo rezultata. I koristim danas, ovisno o mogućnostima kluba, stručnjake za obranu, napad, prekide, iznšenje lopte, iskakanje igrača na pojedinim pozicijama itd. To shvaćam kao nužnu pomoć. I slažem se apsolutno: trener je danas jak koliko je jak njegov stožer.

Drugim riječima, ono što je u vrhunskim europskim klubovima već odavno standard, sve se snažnije prelijeva i na reprezentativni nogomet. Nekada su utakmice odlučivali oni koje svi vide. Danas ih sve češće odlučuju ljudi koje nitko ne primjećuje. Analitičar koji je pronašao obrazac. Stručnjak za prekide koji je osmislio kretanje. Čovjek za podatke koji je uočio problem prije nego što se pojavio na terenu. Zato moderna reprezentacija više nije samo skup najboljih igrača koje država ima. Ona je skup najboljih ljudi koje je uspjela okupiti oko njih...