Niko Kranjčar zabio je dva gola s bijele točke za pobjedu protiv Trinidada i Tobaga 2001., Robert Murić u porazu od Maroka 2013., a Nikola Moro za remi s Čileom 2015. Tako je do petka izgledao popis strijelaca hrvatske reprezentacije do 17 godina na prvim utakmicama svjetskih prvenstava tog uzrasta. Nakon što su lani mladi Vatreni sa Senegalom na otvaranju odigrali 0:0, susret istih suparnika godinu dana kasnije završio je 1:1. Hrvatska je povela u osmoj minuti...
- Vidio sam da će centaršut Luke Posavca završiti kod mene. Namjestio sam se na ljevicu, opalio, zažmirio i, hvala Bogu, ušla je - nastajanje remek-djela objasnio je njegov autor, 16-godišnji hrvatski napadač Luka Bartolović.
Projektil se od grede u mrežu odbio tolikom brzinom da vratar Baba Camara nije znao što ga je snašlo. No taj ga je udarac dobro razbudio jer je upravo on najzaslužniji što prvak Afrike nije pao pred opasnim Europljanima u crveno-bijelim dresovima.
- Nije htjela opet u gol, ali sad imamo Tadžikistan i Kubu, nadamo se da protiv njih hoće - logično rezonira Bartolović.
Pretposljednji mjesec najteže godine u mladom životu Luka je otvorio spektakularnim pogotkom i jedan je od glavnih aduta izbornika Marijana Budimira na katarskom Mundijalu. Sin Mladenov, koji nas je nakon duge borbe s teškom bolešću napustio 19. siječnja ove godine, Senegalcima je zadavao ogromne probleme. Snažno tuče ljevicom, ali prije svega desnicom s kojom je spomenutog Babu zamalo svladao direktno iz kornera. Tri udarca u okvir, najviše na utakmici, tri presječene lopte i pet uspješnih ubačaja, najviše od Hrvata, a da se voli družiti s loptom govori i podatak da ih je izgubio uvjerljivo najviše na utakmici. Statistika kaže da je imao čak 27 izgubljenih posjeda...
- Prije tri i pol godine na turniru Vukovarskih branitelja igrao je za Cibaliju i tad sam primijetio malog, bucmastog dečkića, veznjaka koji je igrao na krilu. Tad smo svi mi instruktori vidjeli da se radi o dobrom igraču. Kasnije je on igrao kod kolege Smoje u regionalnoj selekciji Središta Osijek i potom postao jedini igrač koji je iz drugoligaša došao na kamp HNS-a U15. Od tada je on standardni reprezentativac - sjeća se Sreten Ćuk, čovjek koji je prvi Bartolovića učinio reprezentativcem.
- Sjećam se i kad smo 2025. igrali finale turnira Vlatko Marković i izgubili od Portugala. Dva gola zabio je sin od Cristiana Ronalda i tada sam vašem kolegi Draženu Antoliću rekao "pa zakaj u Sportskima toliko pišete o malom Ronaldu kad mi imamo jednog boljeg igrača?". Pitao me "pa tko je to" i rekao sam mu - Luka Bartolović!
Nije bio bezgrešan, ali bio je najbolji. Nije brz poput oca, ali je strašno probojan. Nije Bartolović ni nepoznanica, nova zvijezda na hrvatskom nogometnom nebu. Odavno su prepoznate kvalitete tinejdžera rođenog 11. siječnja 2010. u Vinkovcima. HNS kaže da je Bartolović s 11 nastupa među rekorderima po broju utakmica za reprezentaciju U15, a da je u dresu svih mladih reprezentacija postigao deset pogodaka. Jedan je od sedmorice mladih Vatrenih koji su rođeni 2010., što znači da će i dogodine moći nastupiti na SP-u do 17 godina.
- Neću ništa pričati o njegovim manama jer mi se čini kao da je danas svaki igrač iz Urugvaja, Belgije, Bugarske, Moldavije i Tunguzije danas bolji od naših igrača. Dečko ima nogometni gen, u sebi ugrađen nogometni vic. Na terenu reagira instinktivno, to su reakcije - nogometaša. Odličan udarac s obje noge, iznimni prekidi, čini mi se da ima i bolju duel-igru od pokojnog oca, a da je od njega i bolji tehničar. Ima vrlo dobru izdržljivost i brzinu, govorim o dobnoj konkurenciji u kojoj se natječe. Može igrati desno i lijevo krilo, a može igrati i veznog jer zna nogomet. Nije brz kao otac? Razlika je u tome što je njegov otac Mladen tražio loptu u prostor, a on više voli maziti loptu. Ako je mogao prolaziti dečke iz Senegala, koji su brzi i okretni poput antilopa, onda ne možemo pričati da nije brz - analizira Ćuk.
Budimir mu beskrajno vjeruje, to nije tajna. U studenom prošle godine Bartolović je briljirao u 3:2 pobjedi protiv Nizozemske u kvalifikacijama za Euro kad je na klupi bio baš Ćuk, ali utakmicu nije završio jer je u 79. minuti zaradio crveni karton. Zbog tog isključenja nije mogao nastupiti u elitnom kolu kvalifikacija, koje je Hrvatska u ožujku uspješno odradila bez njega, ali Budimir ga je poveo i koristio kao startera na sve tri utakmice na Europskom prvenstvu u Estoniji.
- Nije me on izdao, taj potez samo pokazuje emociju, koliko želi pobijediti. Naravno da si takve stvari ne smije dozvoljavati, upozorio sam ga ja poslije, ali ne ljutim se na njega nimalo. Svatko tko je igrao nogomet zna što znači takva reakcija. Uklizali su on i Nizozemac, Bartol je na zemlji kad se dizao udario dečka jer je bio bijesan na sebe. Najnormalnija nogometna reakcija, zasluženi crveni karton, ali nije da ga je udario šakom u glavu ili nešto tako. Onaj tko je bio nogometaš i razumije nogometaše, shvaća što govorim - objasnio je Ćuk.
Pakleni krilni dvojac žario je i palio na Baltiku. Desno Bartolović, lijevo - Nik Škafar-Žužić. Istra 1961 je razdvojila taj duet, prevažan im je Nik da bi ga pustili na svjetski mladenački piknik pa je Bartolović protiv Senegala prebačen na omiljenu poziciju lijevog krila dok je na desno instaliran Vid Seitz iz Rudeša. On se, pak, ozlijedio na premijeri i zamijenio ga je Vito Jakovljević iz Sesveta, mogući starter u ponedjeljak u sudaru s Tadžikistanom.
- Ima stvarno puno toga od svog pokojnog oca, taj korak, tu hitrinu. Vidi se i da u sebi ima ulicu. Zna on i gurnuti kroz noge, ima malo te mangupštine u sebi. Stalno se govorilo da Hrvatskoj nedostaju prava krila, ali sad su se u mlađim uzrastima počeli pojavljivati igrači, među njima i Bartolović, koji bi mogli zadovoljiti te kriterije koje zadovoljava Ivan Perišić. Jer, ne zaboravimo, i on je bazično bio vezni igrač. Bartolović svojom motorikom to sigurno može ispoštovati. Izdržljiviji je od Škafar-Žužića, koji je puno nezgodniji oko šesnaesterca i u šesnaestercu, na njemu će biti puno kaznenih udaraca. Bartolović je drugačiji, silniji, on kad te zanjiše, onda stvari rješava udarcem. No ova reprezentacija koja je na Mundijalu sigurno bi bila još moćnija da ima Škafar-Žužića, kao i teže ozlijeđene Mihaela Kelavu i Mateja Miličića.
Bartolović igra svoju drugu seniorsku sezonu u karijeri. Nakon siječnja u kojem je napunio 16 godina i osam dana kasnije ostao bez oca, u veljači je debitirao za seniore Cibalije s kojima je dosad odradio 18 drugoligaških utakmica uz dva gola i dvije asistencije. No nisu Vinkovčani bili ti koje se pitalo smije li Bartolović na SP. Početkom rujna Baki je postao član Lokomotive potpisavši s njom do 2029., a ona ga je ostavila na posudbi pokraj Bosuta do kraja polusezone.
- Cijela zajednica mu treba pomoći. Moram ga pohvaliti jer se iznimno dobro nosio s teškom situacijom oko oca. Svjestan je bio svega što se zbiva, da mu otac odlazi i mislim da su ga ti teški, tužni, tragični trenuci koje je proživio čak i ojačali. Može iz svega izaći još čvršći i spremniji za ono što ga čeka u profesionalnom nogometu. On kao izlazni kadet i, iskusni Gabrijel Boban, dvije su udarne igle Cibalije. Ne želim se petljati nikome u posao, ali po meni on mora ove zime ući u sustav prve momčadi Lokomotive i zajedno s njom osigurati ostanak.
Je li fizički spreman za to?
- Pa čekajte, on gostuje u Dugopolju, gostuje u Bijelom Brdu, nije baš da ga tamo maze. Nema on problema s duelom, a u prvoj ligi je ipak lakše jer ima puno više kamera... Naravno da mora proći proces odrastanja, kao što su ga prolazili i Niko Kranjčar i Milan Badelj. Mora ga proći i Bartolović - zaključio je Ćuk.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....