Tri pobjede u uvodna tri kola, dvije čiste mreže i gol razlika 9-1. Pogled na ljestvicu SHNL-a nakon nepotpuna tri kola i uz utakmicu manje koje imaju Dinamo i Rijeka danas izgleda nevjerojatno. Kada je pogleda prosječni pratitelj naše lige i vidi koji je klub na prvom mjestu, uz napomenu ‘‘Kvalifikacije za Ligu prvaka‘‘, mora dobro protrljati očima i još jednom provjeriti je li to točno. Je li moguće da je to isti onaj klub koji je prije samo tri mjeseca bio u grčevitoj borbi za ostanak u ligi? No, to je, na veliku sreću i zadovoljstvo navijača Osijeka, istinito da ne može biti istinitije.
Premda se i oni sami vjerojatno i danas štipaju za obraze i mjere si temperaturu kako bi bili sigurni da je to stvarno tako, odnosno da to nije rezultat neke deluzije ili bolesti. Ruku na srce, uoči početka ove sezone nitko tko prati hrvatski nogomet nije mogao ni pomisliti da bi Osijek nakon prva tri kola mogao biti tu gdje je sada, a pogotovo da bi mogao biti to što je sada. Odličan, razigran, efikasan, energičan, agresivan, pun samopouzdanja, s odnekud izvučenim karakterom... Nisu to, prilično smo sigurni, mogli pomisliti ni sami igrači Osijeka. Jer, realno, na to nije baš ništa upućivalo. Niti se Osijek nešto posebno pojačao, štoviše ako će se gledati po igračkim imenima moglo bi se reći da je slabiji nego prošle sezone, niti je atmosfera u klubu i oko njega bila poticajna.
Bilo je zapravo sve suprotno, a sva ona jeza kroz koju su navijači prolazili u zadnje dvije sezone mnogima je bila okidač da učine ono što pravi navijač nikada ne bi trebao – da odluče prestati dolaziti na stadion. Prodaja godišnjih ulaznica išla je najslabije otkako su Mađari preuzeli klub, dio navijača zamjerio je klubu i način na koji su se riješili Tomislava Radotića, a vrhunac je bila potpuno nepotrebna situacija s klupskim glasnogovornikom Marijom Mihićem ‘‘Mihom‘‘. Iako je to na kraju izglađeno i popravljeno, iako su u međuvremenu povučeni i neki odlični potezi kao što je povratak Ive Vranješa u stručni kadar Škole nogometa te povratak Tomislava Šorše u klub u ulozi trenera u mlađim kategorijama, svejedno je oko Osijeka vladala tjeskobna atmosfera. I onda se sve preokrenulo naglavačke. U vrijeme kada je Drava skoro presušila, pokraj nje traje berba bodova kakva se ne pamti. U povijesti HNL-a Osijek je samo još 2018. godine ostvario tri uvodne pobjede. Danas to nisu samo pobjede, impresivan je i način na koji su do njih došli. I koji je pokazao kako je njihovom navijačkom puku tako malo potrebno za sreću i zadovoljstvo.
Već za utakmicu s Lokomotivom enormno se pojačala prodaja ulaznica. Pazite, za Lokomotivu. Ne za Dinamo, Hajduk ili Rijeku, već za Lokomotivu. Odnosno, ne za Lokomotivu, nego za Osijek. Da, ulaznice su se sada kupovale za Osijek, što bi zapravo trebalo biti normalno. Za ovaj Osijek stvarno vrijedi kupiti ulaznicu. U ovom Osijeku treba uživati. Iako nikome nije jasno kako je to moguće. No, vidimo da jest. Federico Bessone u Hrvatskoj je dočekan s popriličnom skepsom, što i ne čudi, jer ovaj 42-godišnji Argentinac realno iza sebe nema neku impresivnu trenersku karijeru. Ipak, na njegovom smo predstavljanju uočili nešto posebno i podijelili smo to poslije s kolegama. Smjelo sam rekao kako imam osjećaj da je Federico s ljudske strane pozitivac, da ima u njemu nešto posebno i ljudski dobro. Što, naravno, ne mora ništa značiti u trenerskom smislu. No, već nakon prvog tjedna priprema u razgovorima s nekolicinom igrača dobio sam jednaku povratnu informaciju, ali i dopunu koja se tiče stručnosti.
- Vrhunski čovjek. Osvojio nas je svojim pristupom i neposrednošću, ali već sada mogu reći i da mi se čini kako je odličan trener, jer ono što smo do sada radili je baš bilo dobro, zanimljivo i s puno smisla. S radošću dolazimo na treninge – sukus je razmišljanja nekolicine igrača Osijeka nakon uvodnih sedam dana s Bessoneom. Danas svi vidimo da tu izgleda stvarno ima nešto posebno. To je pogotovo pokazala utakmica s Lokomotivom. Ona je, zapravo, bila najveći izazov za Bessonea i njegove ‘‘gaučose s Pampasa‘‘. Jer, nakon impresivnih partija protiv Gorice i Rudeša, trebalo je istrčati na Opus Arenu i razbiti neka njezina prokletstva.
Neki drugi Osijek, onaj iz prošle i pretprošle sezone, vjerojatno bi i ovo uprskao. No, ovaj Bessoneov je potvrdio da su se stubokom promijenili. Isti oni igrači koji su u zadnje dvije sezone pred svojim navijačima padali pod pritiskom, a ima ih podosta u ovoj momčadi, sada su izgledali prepuni samopouzdanja, energije i volje. Kako je to moguće svi se pitaju. Jednoznačnog odgovora nema, jer je to kombinacija brojnih faktora, a jedan od njih, možda i najbitniji, svakako je trener. Osijek je u prva tri kola uputio nevjerojatnih 75 udaraca prema protivničkom golu. To je impresivna brojka. To je brojka koja govori jako puno, koja priča o momčadi koja ne staje, koja želi gaziti, koja želi igrati i zabijati golove. To je i slika trenera. Protiv Lokomotive se činilo da će se ponoviti utakmica s početka prošle sezone protiv Rijeke na Opus Areni. ‘‘Bijelo-plavi‘‘ su u tom susreti rastavili Rijeku na proste faktore. Na travnjaku su ih doslovno uništili, ali od 22 udarca koje su poslali prema Rijekinom golu nijedan nije završio u mreži. Inače, za one koji su zaboravili, Osijek je i na početku prošle sezone u prve tri utakmice protiv Dinama, Rijeke i Varaždina na terenu izgledao sjajno. Tada su u tri utakmice protiv tri top momčadi uputili 48 udaraca na gol, no gola nisu mogli zabiti.
Tadašnjem treneru Simonu Rožmanu, kada danas vidi kako igrači Osijeka zabijaju, vjerojatno dođe da lupa glavom o zid. Iako, treba reći i da se njemu sve što je tada u pripremama gradio doslovno urušilo sedam dana prije početka prvenstva kada se ozlijedio Arnel Jakupović, koji je na pripremama bio uvjerljivo najbolji igrač i vođa momčadi. Da se on tada nije ozlijedio i da ga je Rožman imao u ta prva tri susreta, tko zna u kojem bi smjeru otišla prošla Osijekova sezona. Eto, baš je Jakupović na kraju bio ključni faktor Osijekove pobjede u subotu, nakon što je ušao s klupe. I to je nešto za što treba pohvaliti Osijekovog trenera. Izmjenama koje je radio pokazao je hrabrost i odlučnost da mu momčad dođe do gola i pobjede. Pola sata prije kraja izvadio je veznjake Ježića i Mikolčića te uveo napadače Jakupovića i Dolčeka. Fantastični potezi! Jakupović, koji je sasvim sigurno najbolji realizator u momčadi Osijeka ali koji je prošle sezone imao puno problema, kod Bessonea je trenutačno u statusu pričuve. Međutim, na njemu se ne vidi ni minimalno nezadovoljstvo.
Nevjerojatna je sinergija koju smo vidjeli između igrača i stožera. Baš se vidi da se jedni s drugima osjećaju jako ugodno, a to se onda prelijeva na tribine, pa je sada idila. Užitak je gledati Osijek, a osobito Luku Vrbančića, koji je definitivno temeljni kamen ove momčadi. Fascinantna je njegova nogometna inteligencija, računalo u glavi koje zlata vrijedi. Samo da ga zdravlje posluži s ovim tempom i formom, uvjereni smo, vrlo brzo će doći i na ozbiljan radar Slavena Bilića. Uglavnom, navijači Osijeka sada mogu i trebaju uživati, ali i biti spremni na krizne dane, kojih će vjerojatno biti. Treba vidjeti i hoće li Osijek rujan dočekati sa svim igračima koji su sada tu, jer nije tajna da će prodaja biti kako bi se dopunio klupski proračun. Nije tajna da ponuda ima samo što za sada nisu zadovoljile ni klub ni igrače. No, dok je ovako navijači se ne trebaju opterećivati ničime drugim, nego jednostavno uživati i pustiti si Parni valjak: ‘‘Pusti, nek‘ traje/Sve dok traje, dobro je/Ne obećavaj ništa, ja te ne tražim ništa/Lijepo je i to je sve!‘‘
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....