Kakav šok, kakva šteta... Utakmica koja se trebala pamtiti kao jedna od najvećih europskih u moderno Hajdukovo doba pretvorila se u tragediju. Možda je to prejaka riječ jer Splićani nisu izgubili i nakon startnog remija sljedećeg četvrtka u Częstochowi nisu bez šansi u borbi za ulazak u skupinu nekog europskog natjecanja nakon 16 godina, ali ovih splitskih 2:2 ima iznimno gorak okus.
Neodlučeno na poluvremenu u kojem je bilo i puno sreće jer je Michael Ameyaw propustio strašan zicer i umjesto gotovo nebranjene mreže pogodio vratnicu pa resetiranje u pauzi i brzi gol na startu nastavka za drugo vodstvo. Onda dva velika promašaja dvojca koji je odigrao veliku utakmicu, prvo Bamba Sanyang, potom i Dalisson, mogli su baciti Poljake na koljena. Nastavio je Hajduk mljeti, ali ubrzo je vrući Poljud zaledio hladan tuš. Pedeset i petu minutu prvog dvoboja play-off runde između Hajduka i Rakówa mogli bismo pamtiti kao presudnu u borbi za Konferencijsku ligu. Nadamo se da nećemo...
Adrion Pajaziti, 23-godišnji albanski reprezentativac, skoro sat vremena igrao je izvrsno. Bilo ga je svugdje, požrtvovno je branio pred svojim vratima, vezao i oduzimao lopte u sredini terena, opasno napadao pred suparničkim vratima. I onda je napravio nešto što bi ga moglo dugo pratiti. Lopta s aut-linije za Laminea Diaby-Fadigu na desetak metara od centra na polovici Rakówa, potpuno neopasna situacija i potpuno nevjerojatan start splitske četvorke. Uklizao je francuskom Gvinejcu tako žestoko da je slovački sudac Michal Očenaš razmišljao točno jednu sekundu prije nego što je iz džepa izvadio crveni karton. Što to radiš, Očenašu, pomislili smo u prvi trenutak, sve dok nekoliko trenutaka kasnije nismo vidjeli snimku. Otvorenim, podignutim džonom kopačke na stopalo suparnika u trku. Nije Diaby-Fadiga folirao kad se počeo valjati po travnjaku i na njemu dugo ostao ležati. Sigurno je vraški zaboljelo, jer izgledalo je jako ružno.
Napravio je sudac, čije je prezime izvedeno iz kršćanske molitve, na Poljudu niz pogrešaka, ali isključenje Pajazitija nije bila jedna od njih. Apsolutno zasluženo je rođeni Londončanin prerano morao u svlačionicu zbog poteza kojim je ostavio svoje suigrače na cjedilu. Junački su se držali bez njega 40 minuta, ali u konačnici su ipak posrnuli. No nije Pajaziti oštetio Bijele samo u Splitu, oštetio ih je i za uzvrat u kojem ga neće biti. Dvostruki je to hendikep, koji je već skupo plaćen, a lako je moguće da će se cijena i povećati.
Svakome se dogodi, Pajazitija je ponijela igra, nije ni prvi ni zadnji. Želio je najbolje, ispalo je najgore, no sada je najvažnije da se resetira i shvati da nešto u svojoj igri mora promijeniti. Zaslužio je već deset žutih kartona u Hajdukovom dresu koji nosi tek od prošlog ljeta, a uzavrela krv i vrijeđanje suca u 21. minuti sudačke nadoknade još jedne šokantne Hajdukove utakmice, onog poraza u četvrtfinalu Hrvatskog kupa u ožujku na Rujevici, koštali su ga tri utakmice suspenzije. On bi trebao biti jedan od nositelja bijele momčadi, ne čovjek koji će joj takvim potezima kvariti planove.
Pajaziti je rođen 2002., dvije godine nakon što je član Fulhama postao Luis Boa Morte, koji je i zbog svog uzavrelog temperamenta postao ljubimac navijača Cottagersa. I zbog njega, koji su mu donijeli četiri premierligaška isključenja, najviše od svih igrača Fulhama u povijesti, ali prvenstveno zbog svojih sjajnih igara. Pajaziti je kasnije bio učenik tog strašno talentiranog i strašno neobuzdanog Portugalca koji mu je bio trener u Fulhamovoj akademiji i od kojeg je očito naučio dosta dobrih stvari, ali, nažalost, i one loše. Ako Raków izbaci Hajduk, ići će to i na Pajazitijevu dušu, iako ga u toj utakmici neće biti. Odnosno, baš zbog toga. Vrijeme je da nauči lekciju i sljedeći put malo promisli prije nego što se odluči za ovakav pogibeljni klizeći start. Boa Morte je sigurno imao i pametnijih savjeta...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....