Svojevremeno je Igor Tudor, na početku svoje trenerske karijere, bio pristupačniji. Između ostalog, bio je spreman raspravljati o taktičkim i inim pogledima na nogomet, a djelovao je i vrlo potkovan znanjima. Nije to slučajno, jer je Tudor, nekoć veliki igrač Juventusa i Hrvatske, koji je rano (1998.) napustio Hajduk, imao sjajne trenere. Carlo Ancelotti, Fabio Capello i nadasve Marcello Lippi prenijeli su svoja velika znanja na igrače koje su vodili (i) u Juventusu, a Tudor, suprotno onome što se mislilo za njegov temperament i karakter prznice, sve je to upijao.
U jednom od naših posjeta Igoru Tudoru u Torinu, zatekli smo ga u krevetu torinske klinike. Nije to bio prvi put da je skočni zglob otkazao poslušnost i da se morao operirati. Preskočio je Svjetsko prvenstvo 2002. u Japanu i Republici Koreji zbog tog nesretnog mu zgloba. No, taj posjet dao je naslutiti ono što će se uskoro dogoditi, a to je svojevrsni oproštaj od vrhunskog nogometa, onog na razini ambicija Juventusa. Tudor nije samo operirao gležanj, nego je dobio i opasnu infekciju zbog koje mu je noga izgledala u otečenom stanju kao lubenica...
Tudor završio karijeru protiv Dinama
– Što je, tu je, trebam se zaliječiti, oporaviti i ponovno u borbu – kazao nam je Tudor prkosno, u situaciji koja mu je već bila dozlogrdila u karijeri.
Splićanin se ubrzo morao suočiti sa stvarnošću i vratio se u Hajduk. Htio je još igrati, pogotovo je to želio u Hajduku, kojeg je napustio kao novi veliki potencijal 1998., sretan što ide u veliki Juventus, istovremeno sa žalom što nije sa “svojim klubom” ostvario nešto značajnije...
Dakle, u razgovorima koje smo vodili, Tudor je tek tada, a govorimo o razdoblju prije 17–18 godina, dao naslutiti da ga jako zanima trenerski posao. Malo prije njegova posljednjeg aktivnog nastupa, s Dinamom 8. ožujka 2008., kada je u Maksimiru odigrao 90 minuta, dao je naslutiti da ne može više. Gležanj je previše bolio i nije imalo smisla dalje s tom kalvarijom.
Postao je dio struke na Poljudu, a nakon što je asistirao Eduardu Reji, koji je odmah istaknuo da “Igor ima štofa za trenera”, postao je trener u omladinskom pogonu. Već 2013. dobio je šansu da vodi Hajduk i pokazat će se da je promptni trofej (Kup Hrvatske 2013.) do danas ostao njegov jedini “naslov” trenerske karijere. I još nešto važno u kontekstu aktualnosti, koja mu donosi vjerojatno najtežu misiju, Igor Tudor je u prvoj eri kao trener Hajduka pečatirao najdužu mu dionicu na klupi jednog od 10 klubova. Izdržao je 22 mjeseca, što je period koji mu se više nigdje nije ponovio.
Koga je sve trenirao Igor Tudor?
Stoga se logičnim postavlja pitanje: zašto Tudor ne može zadržati dulje poziciju prvog trenera u jednom klubu, odnosno iz kojeg je razloga i danas, kada je dobio u ruke posrnuli Tottenham Hotspur, tretiran kao stručnjak koji u pravilu teško završava ili počinje sezonu na istoj klupi...?
Hajduk (2 ere), PAOK, Karabükspor, Galatasaray, Udinese (2), Verona, Marseille, Lazio, Juventus, pokazali su različite verzije njegove (ne)uspješnosti. Vjerojatno najbolja dionica bila mu je u Veroni, gdje je “uletio” nakon par kola početka sezone i do kraja je, na opće iznenađenje, limitiranu momčad doteglio do devetog mjesta. Verona je pod Tudorom igrala vrlo dobar nogomet, zato se prije pet godina činilo da je optimalno rješenje za uzburkani život na Vélodromeu, gdje se sa strašću sličnom njegovu hajdukovu okruženju doživljava svaki trenutak Olympiquea Marseillea. Jako je dobro mišljenje o njemu imao i neprijeporni autoritet za navijače i klub, Josip Skoblar.
U Marseilleu je bio baš dobar, “nabrijan” za okruženje koje to voli, taktički zahtjevan i pogotovo strog po pitanju discipline. Obično to tako ide, igrači koji su bili fakini, jednom kao treneri inzistiraju na redu. Nakon jedne relativno uspješne sezone Tudor je sam odlučio da neće nastaviti taj posao, ne otkrivajući prave razloge, ali oni su svakako posljedica težine ambijenta i ogromnih pritisaka, gdje treneri teško izdržavaju na dulji rok...
Kako će se dalje pokazati, i u pozivima Lazija, pa Juventusa, dok su klubovi u problemima rado će se pozvati “trenera koji zna razdrmati situaciju, probuditi momčad i dotegliti je u mirnu luku”. Već prije toga imao je i pozive predsjednika prznice iz Napulja, Aurelija De Laurentiisa, ali Tudor nije želio polovična rješenja ad hoc, nego duži ugovor. Nisu se dogovorili. Kao što nije našao točke suglasnosti za ostanak u Laziju.
Što Tudora čeka u Tottenhamu?
Juventus je prihvatio u kriznom trenutku “jer to je njegov klub”. Nakon otkaza Thiagu Motti smirio je ambijent i osigurao si duži ugovor. No, nije dugo trajalo, sedam mjeseci i nova smjena. Nepuna četiri mjeseca kasnije, eto, dobio je vjerojatno najtežu trenersku misiju, odnosno posao u najkvalitetnijoj ligi svijeta.
Novi šef parade u Tottenhamu, Vinai Venkatesham, suočen s teškom krizom momčadi, koja u 11 posljednjih utakmica ima samo jednu pobjedu, i na 16. poziciji je te je samo pet bodova udaljena od zone ispadanja, odabrao je Igora Tudora za rješenje tog kriznog stanja. Što je potvrda općeg doživljaja na nogometnom tržištu, da je Splićanin uspješan “fikser” kao trener i svojevrsna garancija da će se momčad(i) koju vodi izvući iz krize.
Tottenham živi noćnu moru u Premier ligi, u suprotnosti s uspješnošću u Ligi prvaka. Tamo su Spursi osvojili četvrto mjesto i izravni plasman u osminu finala natjecanja, a to su zaslužili tako što su prošle godine osvojili svoj prvi europski trofej u 40 godina, Europsku ligu! Danskom stručnjaku Thomasu Franku to očito nije bila dovoljna preporuka da mu se vjeruje kako je sposoban momčad koja je u 26 kola osvojila tek 29 bodova (samo 7 pobjeda i čak 11 poraza, za 37% bodova), i koja u LP ima pet pobjeda i samo jedan poraz, oporaviti u nacionalnoj ligi.
Čelnik Tottenhama, kažu, imao je opciju bivšeg trenera, sadašnjeg izbornika SAD-a, Mauricija Pochettina, ali moralo ga se čekati do nakon Mundijala. Druga opcija bio je svježe smijenjeni trener u Marseilleu, Roberto De Zerbi, ali bilo je prekomplicirano tog Talijana, koji je vrlo temperamentan i sklon drastičnim promjenama u momčadi, uvesti u posao tijekom krizne situacije. Znakovito je da je Venkatesham procijenio da je inače također temperamentni Tudor vještiji u ovakvim fazama, odnosno da zna ukrotiti svoj temperament toliko koliko je potrebno da bude učinkovitog utjecaja na momčad.
Koliko će Tudor voditi Tottenham?
Igor Tudor će jednog dana, sasvim sigurno, imati vrlo zvučan trenerski CV, s klubovima koji su velikani u svojim ligama. U dobi od 47 godina, kada stručnjaci zapravo tek ulaze u zenit karijere, Tudor već ima staž u šest europskih liga (Hrvatska, Grčka, Turska, Italija, Francuska, Engleska). Istodobno ima ritam promjena koje ukazuju na to da ono što mu je tretirano kao vrlina, a to je optimiziranje momčadi u kriznim situacijama, ujedno se smatra njegovom manom za dugoročnije suradnje. Koliko će biti uspješan u spašavanju situacije u Tottenhamu, pokazat će se uskoro. Hoće li mu Spursi dati novu šansu ako bude uspješan? To je opcija, iako navijači i tamošnja javnost žele “zvučnije” ime, koje ima veće preporuke uspješnosti na dužu stazu.
Kako god bilo, Tudor neće moći kazati da nije imao velike šanse da pokaže kako nije samo optimalan kao stečajni upravitelj, nego da je itekako sposoban dugoročnije razvijati jednu momčad. Možda je u tom promišljanju Tudor opterećen krivim izborima projekata (i klubova) koji mu se nude. Jer trener koji dobiva pozive velikana kao što su Juventus, Galatasaray, Marseille, Tottenham, sasvim sigurno ima i manje glamurozne klupske pozive, koji bi možda bili prilika da pokaže kako može na dužu stazu iskoristiti ogromno iskustvo još od igračkih, a potom i trenerskih mu intenzivnih dana...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....