U Španjolskoj novinari, analitičari, kamere i posebni stručnjaci za govor tijela, čitanje sa usana i slično, uvijek su u punoj formi. U srijedu navečer, nakon poraza Reala u Münchenu, koji je i ovu sezonu definirao kao debakl, mediji su dobili priču.
- Mogao si mi dodati, bio sam sâm! - dobacio je iritirani Jude Bellingham suigraču, koji mu nije, a po njegovom mišljenju trebao je dodati loptu u jednoj situaciju iz 82. minute.
- Ma, šta hoćeš? Hajde, začepi usta! - bijesno je uzvratio Vinicius Junior engleskom reprezentativcu.
Tipična španjolska priča
Taj naoko detalj zapravo je simbolika glavnih uzroka koji su doveli do neugodne situacije za klupsku vrhušku i potom trenera i igrače, a to je "kraj" sezone 15. travnja. Kao i prošle sezone, Real Madrid zaključit će prvenstvo bez titule, bez pobjede u Kupu Kralja i eliminacijom u četvrtfinalu Lige prvaka. Lani su u "svojem" natjecanju ispali od Arsenala, ove sezone od odličnog Bayerna.
- Bila je to pljačka! - galamili su u eteru španjolski novinari i solili priču o sudačkom zakidanju na Allianz Areni, pomalo urotničkom tezom.
- Pogodite koje je nacionalnosti Vinčić. Naravno, Slovenac je, kao i predsjednik UEFA-e, Aleksander Čeferin...
Tipična priča za španjolske navike. Kad rezultati nisu po volji onda su u pitanju sudačke štete. Galami Joan Laporta nakon pada s Atletico Madridom, buku diže Realov svijet nakon ispadanja od Bayerna. Teško je, dakako, i Kataloncima i Madriđanima prihvatiti zbilju u kojoj više nisu dominantni kao što su bili u proteklih 10-15 godina. Uvjerljiv je dojam da, u ovom slučaju Madriđani, potpuno pogrešno adresiraju svoje frustracije.
Dakle, na Allianz Areni gledali smo u prvom poluvremenu rijetko spektakularnu utakmicu. Ona sa stručne strane nije bila sjajna, jer su (i ne samo) obrane griješile ispod razine ovog natjecanja. Lunin na golu Reala, pogotovo Neuer na golu Bayerna, definitivno nisu imali svoju večer. No, iz kuta neutralnog promatrača, bilo je užitak gledati nadmetanja "tko će koga", stalni napadi u visokom ritmu, sjajni golovi i niz velikih prilika na obje strane.
Bilo je logično da nakon 2:1 na Bernabeu, poglavito što gol u gostima više nije bonus prednost, računati na reakciju Reala. Nije bilo logično očekivati da će Bayern, pogotovo što je u Madridu dopustio da mu Blancosi smanje vodstvo, imati lakši posao. Prevelika je kvaliteta bila na terenu, na obje strane, da bi nadmetanje bilo "jednosmjerno".
Ono što je, međutim, bilo jasno od početka, bez obzira na tri vodstva gostiju, Real živi na bljeskovim pojedinaca i greškama suparnika (Neuer prvi), dok Bayern igra kontinuirano kao momčad i na snagu kolektivnosti. Prije ili poslije potonji će faktori prevagnuti, a kao pravedni epilog dvije četvrtfinalne borbe, Bayern je potpuno zasluženo izborio polufinale.
Suđenje Slavka Vinčića, dakako, nije bilo kakvim se očekuje za ovakve utakmice. No, daleko od toga da je nešto "skrojio" Realu. Da je zbilja imao takvih podsvjesnih natruha ne bi dosudio prekršaj koji to u stvari nije bio, a iz kojeg je Güler pogodio iz slobodnog udarca. Da je htio kazniti igrače Reala, prvo je mogao ozbiljno sankcionirati rabijantnog Rüdigera.
Strogo, ali po slovu propisa
Da je naginjao za domaćina, mogao je kod trećeg pogotka pronaći "nešto" (Lamier tražio prekršaj). Istina je da je Camavingi pokazao vrlo strog drugi žuti karton, ali je činjenica da je to po slovu propisa. Kao što je točno da ih se nije stalno pridržavao, ali to u tom slučaju nije presudno. Tko kaže da bi zatvoreni blok Reala izdržao i s Camavingom, ili da je baš to uzrok što nije izdržao (a branili su se s devet igrača iza lopte)?
Slavko Vinčić Realu je sudio finale Lige prvaka 2024., kada su slavili protiv Borussije Dortmund. Sudio je Realu ove sezone protiv Juventusa i Benfice, obje su utakmice dobili. Jedini poraz prije Münchena s Vinčićem imali su protiv Milana, u studenom 2024., kada su Talijani demolirali Blancose na Bernabeu (1:3).
U 16 FIFA godina Vinčić (46) je, između ostalog, sudio na dva Eura i jednom na Mundijalu. S obzirom na to da je u prvoj utakmici u Madridu na Bernabeu prvi puta nakon niza godina uz Florentina Pereza sjedio i Aleksander Čeferin, jasno je da su obnovljeni pozitivni odnosi UEFA-e i Reala, nakon "afere Superliga", koju je forsirao vremešni šef Blancosa. Upravo zbog tog "politički važnog primirja", očito je da Florentino Perez i Real neće javno "napadati" UEFA-u.
Osim što nemaju razloga, bitno je i kako će proći Güler, koji je dobio nakon utakmice crveni karton zbog vrijeđanja suca, a pratili su ga i drugi, pogotovo uvijek bijesni Carvajal. Kapetan koji ne igra, svoje frustracije liječi u prosvjedima prema sucima. Realu se, eto, "urote" kao alibiji događaju i u prvenstvu, gdje kasne za Barcelonom devet bodova i sedam kola prije kraja imaju samo teorijske šanse za naslov...
Priča o prepirci Viniciusa i Bellinghama odaje da su odnosi u svlačionici daleko od optimalnih. Nakon odlaska "stare garde", koju je simbolizirao Luka Modrić (do prošle godine), u svlačionici su se poremetile hijerarhije, nema lidera, ali ima niz onih koji misle da su baš oni predodređeni da budu glavni. Kako je Perez "potrošio" i Xabija Alonsa kao trenera, pa u nedostatku velikog rješenja odabrao nužno, početnika Alvara Arbelou, izostala je i jaka figura koja će nametnuti sva pravila funkcioniranja unutar momčadi.
Manjak vizije
Odlasci Tonija Kroosa (2024., svojom voljom), pogotovo Modrića (2025., odlukom Pereza), bili su očito podcijenjeni u značaju posljedica. Ne samo da nema više lidera koji kreiraju u srcu igre, nego je izgubljen identitet na kojem su Blancosi u 11 godina ostvarili čak šest europskih naslova.
Florentino Perez sa svojim je "savjetnicima", a zanemarujući nelogičnost da Real već dugo nema sportskog direktora, osmislio još jedan rastrošni prijelazni rok. Dok je Mbappe došao 2024., bez odštete, ali je praktično te novce (200-injak milijuna) Real namijenio igraču na drugi način (jedini ima veliki postotak za marketinška prava u odnosu na klub, dodatni bonusi za dolazak), prošle godine dovedeni su za 171 milijun eura Huijsen, Carreras i Mastantuono. Sva trojica su bili izvan kadra u Münchenu, zbog loše forme ili nekakvalitetnih partija tijekom sezone.
Real nije slučajno ispao u Münchenu, kod kluba koji ozbiljno planira i strateški stvara svoje momčadi i struku. I za to bitno manje troši u odnosu na Real. Real nije slučajno već dvije godine zaključio sezonu bez trofeja sredinom travnja. Puno krivih poteza i podcijenjenih znakova nereda u svlačionici i na terenu, naposljetku bi moglo ehom žestokog navijačkog nezadovoljstva odnijeti i vodstvo.
Alibi sudaca traje dok je svjež šok zbog debakla na terenu, ali ubrzo slijedi otriježnjenje i dan poslije počela su "suđenja". Florentino Perez navršio je u ožujku 79 godina i sve su glasnije primjedbe da unatoč karizmatičnosti i statusu najuspješnijeg predsjednika u slavnoj povijesti Reala, više nema dovoljno energije i niti nužnih vizija u biranju kvalitetnih suradnika, koji će Blancose resetirati i vratiti u standarde dugih pobjedničkih ciklusa.
Poraz u Münchenu završni je kadar suočavanja sa prazninama Reala nakon dekade fantastičnih ostvarenja. Velika čistka upravo slijedi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....