Navigation toggle

Slaven Bilić

 BRADLEY COLLYER/PA IMAGES/PROFIMEDIA Bradley Collyer/pa Images/profimedia
analiza: robert matteoni

Slaven Bilić nije pogodio! Bio je hrabar trener, s jasnom vizijom... prije 20 godina

Svakome je jasno da aktualna grupa igrača za 18 mjeseci ne može igrati bitno drugačije. Smatra li Bilić da su oni potencijal s kojim će na EP-u napraviti (naj)bolji rezultat?
Piše: Robert MatteoniObjavljeno: 18. studeni 2026. 18:40
Prati Sportske novosti na Googleu

Kad je sredinom srpnja startao s drugim mandatom na kormilu Hrvatske, Slaven Bilić se doimao kao dobro izborničko rješenje. Došao je nakon najtrofejnijeg, Zlatka Dalića, koji je bio i najdugovječniji. Bilić je odmah iza Miroslava Blaževića (imao osam utakmica više) po stažu.

To znači da je imao ogromno izborničko iskustvo, a kao bivši trofejni reprezentativac, općenito visoku razinu poznavanja svih pluseva, minusa, zamki i javnih (ne)raspoloženja i zbilja Vatrenih. Dugo se godina nakon Blaževićeve bronce 1998. teretilo izbornike i igrače tim dometom prethodnika. Još više će se godina opterećivati izbornike i igrače dometima Dalićeve ere.

Bilić je zato mogao biti odmah spreman za sve izazove koji su čekali reprezentaciju nakon SP-a 2026. Već je prošao fazu rekonstrukcije posrnule reprezentacije prije 20 godina, upoznao i kao trener domaće euforije uz pobjede, ali spoznao i što znači druga krajnost rada u atmosferi javnih obezvrijeđivanja i folklornih diskvalifikacija nakon rezultata koji nisu bili po volji javnosti...

image

Slaven Bilić

IMAGO/IMAGO SPORTFOTODIENST/PROFIMEDIA Imago/imago Sportfotodienst/profimedia

Slaven Bilić je na startu svoje druge ere iznenadio nametnuvši retoriku koja golica tu javnost. Promovirao je tezu kako treba slijediti Dalićev put, koji je pokazao da Hrvatska može biti (i) finalist velikog turnira. Tu se dalo razumjeti da želi pridobiti cijelu javnost, uključujući one koji nisu blagonaklono dočekali Dalićev (svojevoljni) odlazak, one koji imaju negativan stav ne samo prema njegovom trenerskom kurikulumu, nego osporavaju i njegovu domoljubnost.

Je li iskustvo iz prvog mandata, kao i doživljaje koje je imao sa strane proteklih 14 godina od posljednje utakmice (EP 2012.), Bilić dobro iskoristio za takvu početnu najavu željenog dometa? Uvjerljiv je dojam da nije pogodio. Naša šira javnost je takva da nekad nije dovoljan ni željeni rezultat da bi bezrezervno bili uz nekog aktera. Taj dio javnosti će pričekati loš trenutak da bi to onda glasno istaknuo. Drugim riječima, gledano s logične strane, svaki izbornik pa tako i Bilić jedini štit može imati u rezultatu ili jasnoj strategiji perspektive, koja kroz proces stasanja jedne momčadi nagovještava njezine željene perspektive. Široj javnosti, pogotovo u današnje vrijeme kada su svi njezini dijelovi postali "medijska javnost", nema svrhe podilaziti. Tko to radi odaje dojam da nema čvrstu viziju što mu je raditi da bi ostvario najavljene domete.

image

Slaven Bilić

MARIN FRANOV Cropix

Slaven Bilić je prije 20 godina pokazao što znači biti hrabar trener, s jasnom vizijom i odmakom od populizma. Modernizirao je igru, stvorio kompaktnu grupu, koju usput rečeno nije krasila samo mladost raznih Modrića, Ćorluke, Eduarda, nego i iskustvo zanemarenih talenata kao Rapaić, nedovoljno cijenjenih Kovača ili dobrom dijelu javnosti omraženog Nike Kranjčara (status kod oca izbornika). Bilićeva uloga u pridobivanju Ivana Rakitića za Hrvatsku bila je ključna, pogotovo što je dio javnosti promicao kako je "prilično spor igrač", pa kao takav nije nužan...

Svaka era nosi nove okolnosti, pa bi bilo neprimjereno sada tretirati Bilićev start u drugi mandat s uspješnostima prvog mandata. Isto kao i da primijenimo kao kriterij njegove neuspješnosti (propustio plasman SP 2010.). No, u nogometu su generacijske i ine promjene, kraj jedne i početak druge vizije, pristupi procesu i prilagodbe stvarnosti okruženja, načelno istih protokola. U tom kontekstu prvih 6 utakmica Bilićeve druge ere gledamo kroz dvije zbilje.

Prva je ona aktualna, koju je Bilić svojim pristupima tako i definirao. Dakle, želio je ostvariti najbolji rezultat kroz Ligu nacija. Je li u tome uspio? Djelomično, jer će Hrvatska prvi put morati u play-off da bi zadržala status u elitnoj grupi LN. No, temeljno je uspio ostvariti natjecateljski cilj, jer je osiguran status nositelja u ždrijebu za EP. Uz to se ostanak u eliti LN smatra odgođenim, odnosno očekuje se uspješno odigravanje play-offa sa suparnicima koji su rejtingom ispod Vatrenih.

image

Slaven Bilić

DAMIR KRAJAC Cropix

Dakle, natjecateljski gledano, u sadašnjosti, Bilićeva je Hrvatska ispunila realna očekivanja. Iako se puno lamentira o debaklu (istinskom!) protiv Engleza u Rijeci, po nama je reakcija odmah potom sa Španjolskom u Splitu, te prošlog tjedna u Londonu s Englezima, pokazala važne detalje. Prvi se odnosi na potencijal aktualne momčadi, a drugi na činjenicu da igrači prate Bilića. To je ukupno gledano značajnije od više-manje realnog očekivanja da se pobjede ili plasmanom nadvise Česi. Koliko je Biliću ovaj natjecateljski postavljen turnus (6 utakmica) bio važan pokazao je urlik olakšanja kada se svladalo Češku u Osijeku...

Eh sada, stvar je u tome kako aktualnost natjecateljskog dometa nije presudni momentum za ono što se očekuje od projekta Euro 2028. To je onaj dio, stvaranje preduvjeta da Hrvatska izbori i onda odigra uspješno EP, na kojem Bilić nije bio uvjerljiv ove jeseni. Svakome je jasno da aktualna grupa igrača za 18 mjeseci ne može igrati bitno drugačije od onog što je do sada činila. Uz bitan dodatak, da će ona biti i godinu i pol starija.

image

Slaven Bilić

MARKO PERKOV Afp

Smatra li Bilić da oni koji su sada dio te grupe jesu i potencijal s kojim misli da će na EP-u napraviti (naj)bolji rezultat? Mi imamo velike dvojbe da je to tako. Prije svega zbog činjenica da ovako selekcionirana grupa, s više-manje stalnim stilom igre, a koja već četiri godine nije napravila značajniji iskorak, ne može ispuniti tu ambiciju. Od izbornika se, i temeljem gore navedenih argumenata, očekivalo da će strategijski djelovati u viziji tog Europskog i kasnije Svjetskog prvenstva. To znači da se oda nagovještaj u kojem pravcu će ta strategija ići, i da je uvjerljiva kako bi javnost bila svjesna da nešto sada (rezultat) treba žrtvovati i u to ime biti strpljivija.

image

Slaven Bilić

MARKO PERKOV Afp

Činjenica da osim (donekle) Josipa Mišića (u 33. godini) nismo imali prilike vidjeti ni jednog debitanta, ni jednu značajniju novost u kadru, sugerira i zašto je igra na istim razinama.

U analizi jeseni izbornik će trebati dobro promisliti što mu je činiti u play-offu i potom kvalifikacijama za Euro. Da ne bi fokus na trenutni rezultatski dril iscrpio sve jače potencijale aktualnosti, te istovremeno onemogućio da se nova lica, i ona koja duže čekaju svoj momentum kao alternative, pripreme za željene iskorake i novije tehničko-taktičke pristupe...

PLUSOVI PRVA ČETIRI BILIĆEVA MJESECA

1. ISPUNJEN REALAN NATJECATELJSKI CILJ

U grupi sa svjetskim-europskim prvakom te viceprvakom Europe i trećim na svijetu, Španjolskom i Engleskom, bilo je nerealno očekivati da bi se Vatreni mogli domoći druge (prve) pozicije. Pogotovo u ovom periodu te dvije reprezentacije djeluju najmoćnije na svijetu. Posjeduju puno individualne kvalitete, a Španjolska već od prije, a Engleska sada s Tuchelom, imaju kolektivnu kompaktnost na terenu i izvan njega. Hrvatskoj je po logici stvari ambicija bila osvojiti što više bodova te biti na trećoj poziciji, a kako bi se održala u prvoj skupini za ždrijeb Eura 2028., te ostvariti ostanak u elitnoj skupini Lige nacija. Treće mjesto je osvojeno, uz dvije pobjede, koje nisu bile dovoljne da bi se izravno ostvario ostanak u elitnoj skupini. Zato će Hrvatska prvi put u play-off, na proljeće, kako bi u srazu sa suparnikom iz drugog ranga (drugoplasirani), kroz dvije utakmice, potvrdila status člana elitne skupine. Pozitivno je što će uzvrat biti u Hrvatskoj.

2. REAKCIJA NAKON DEBAKLA NA RUJEVICI

Izgubila je Hrvatska od Španjolske na startu Lige nacija, par mjeseci nakon što je impresionirala svijet na SP-u u Rusiji. Kao viceprvaci svijeta Vatreni su doživjeli debakl 0:6 protiv, tada ne baš tako jakih, Španjolaca. Dovoljno još srebrom opijeni i od javnosti kreditirani zbog fantastičnog pohoda na SP, taj je ružan poraz djelomice kompenziran s 0:0 protiv Engleza (bez navijača) i dva mjeseca potom pobjedom nad Španjolskom...

Englezi su sada na Rujevici djelovali kao druga galaksija za Vatrene jer su u njihovom odličnom momentumu naletjeli na "nikakvu" vatrenu selekciju. Pristup ispod svih razina neraspoložene momčadi doprinio je da se upiše najveći poraz Hrvatske u povijesti. Bilić je već u trećem nastupu postao predmet rasprave treba li ga mijenjati odmah, što je moglo samo dodatno "potopiti" Vatrene tri dana potom na Poljudu protiv Španjolske. No, kako Bilić, tako i momčad, odlično su reagirali, odigrali možda i najbolju partiju ovog turnusa. Izgubili su nesretno 1:2, ali su pokazali da imaju atribute kada je situacija na rubu raspada. Bio je to pokazatelj i da igrači slijede izbornika.

3. OSVOJENI ‘UNAPRIJED‘ UPISANI BODOVI

U većem dijelu naše je javnosti živo uvjerenje kako Hrvatska treba u svakoj utakmici i s najjačima pobijediti. Stoga nije slučaj, nego je standard očekivanja kako Vatreni u srazu s reprezentacijama nižeg rejtinga moraju pobijediti. I to uvjerljivo. Češka je na 51. mjestu FIFA rejtinga, već dugo nema neki značajniji domet, a pogotovo joj nedostaje individualne klase. Uz svježa sjećanja, sukladno spomenutoj navici očekivanja, pobjeda u prvoj utakmici u Pragu dočekana je kao nešto sasvim normalno. Uz dodatak da se na kraju moglo lošije završiti zbog nesigurnosti u obrani. Ljudi će, naravno, više pamtiti i orijentirati se prema 5:1 s Česima u Osijeku, nego prema 0:0 u Pragu u uzvratu kvalifikacije borbe za SP. Kako god, Bilić je s igračima ostvario važnu pobjedu u gostima, a potom je u imperativnoj utakmici u Osijeku ponovio (uvjerljivije od rezultata) pobjedu. Najteže je dobivati unaprijed "upisane" bodove...

MINUSI PRVA ČETIRI BILIĆEVA MJESECA

1. NASTAVIO PO STAROM SELEKCIJSKOM PUTU

Nakon osam i pol godina izbornika Dalića, bilo je za očekivati da će osvježenje reprezentativnog tabora krenuti od imenovanja novog izbornika. Uz to se logički nadovezuje i promjena određenih dinamika momčadi, kadra, pristupa, što je ciklički nužno da jedna selekcija vrlo intenzivnih doživljaja i odjeka krene drugačijim ritmovima. Sukladno činjenici da je do dolaska Bilića Hrvatska imala jednu od najstarijih selekcija u Europi, realno je bilo očekivanje kako će se pomladiti redovi. Dakako, u onoj mjeri koju dopušta kvaliteta koja je na raspolaganju izborniku. Bilić je sličnu situaciju imao 2006., kad je preuzeo Vatrene nakon SP-a, i hrabro je uveo više mladih (Modrić, Ćorluka, Eduardo...) i odmah postigao dobre rezultate. Ovaj put nije bilo takvog pristupa. Bilić je zadržao gotovo sve kadrove iz Dalićeve ere, praktično jedino novo ime je igrač u 33. godini, Josip Mišić. Slažemo se kako godine nisu presudne, ali bez energije novijih mlađih snaga teško može biti punjenja nove energije i entuzijazma grupe.

2. TAKTIČKI I NA PLANU IGRE IPAK DEJA VU

Govorimo li o taktičkim inovacijama i kakvoći igre, to je svakako najsloženiji dio trenerskih zaduženja. Prije svega zato što je nužno vrijeme za novotarije, a toga u reprezentaciji najmanje ima. Zato je i teže mijenjati način igre. Dakako, Hrvatska nema ni toliku širinu kadra da bi mogla značajno mijenjati, a nema ni značajnog smisla odmaknuti se od stila koji je njen izvorni identitet.

Hrvatska je svoje iskorake gradila na istim postulatima na kojima je bilježila i svoje neuspjehe. To je težnja za posjedom lopte, spuštanje ritma koji odgovaraju profilu igrača, kombinatorika kao pristup ofenzivnoj igri. Nije pretjerano kazati kako je takav stil ovisan o razini kvalitete koja je trenutno na raspolaganju. No, kada igrate sa više-manje istim snagama, koje u međuvremenu i stare, suparnici vas lakše "čitaju" i organiziraju protuigru. Nismo zato očekivali odmah nov(ij)u igru, ali jesmo nagovještaje onog što se u njoj želi u perspektivi "ažurirati". Dakako, bez novotarija u kadru, taj proces je još zagušeniji.

3. JOŠ NIJE UVJERLJIVA STRATEGIJA

Nije bilo jednostavno ući u pozicije prethodnika Dalića. Jedini način da se nadmaši njegove rezultate jest, primjerice, osvajanje Europskog ili svjetskog prvenstva. Bilić je znao što ga čeka, i da će pobornici bivšeg izbornika biti njegovi prvi opozicionari. Znao je i prije SP-a scenarij, po kojem će Dalić otići u UAE, a njemu uslijediti druga era na kormilu Vatrenih. Baš zato se očekivalo da će uz dovoljno vremena, upoznavanja kadra i velikog iskustva u tom poslu, biti strategijski jasniji, u početku procesa i hrabriji u provedbi. Hrabrost je bila odmah istupiti sa ambicijom da želi trofej sa reprezentacijom po uzoru na prethodnika. Nepotrebno si je nametnuo taj pritisak, a onda je više-manje nastavio utabanim selekcijskim, taktičkim i inim stazama prethodnika. Koji jest osvojio dvije medalje, ali je posljednje četiri godine ta Vatrena grupa bila u silaznoj putanji. Ligu nacija je Bilić mogao iskoristiti za novi proces revitalizacije kadra, igre i ambijenta, te temeljem jasnije pokazane strategije pr(o) EP 2028., dobiti bitno veću podršku kompliciranoj provedbi tog procesa.

18. studeni 2026 18:41