Pobjednički gol Lovre Majera u samom finišu osječke utakmice sa Češkom bio je ispraćen kolektivnim uzdahom olakšanja, ali uvod u tu malu priču o rasterećenju u kampu nacionalne momčadi nakon serije teških nokauta zaokružen je bitno ranije, već tamo na izlasku iz 15. minute utakmice. Razlog? Među navijače se dotad naselio osjećaj da je hrvatska reprezentacija napokon logično postavljena. Na terenu su bili oni najbolji, raspoređeni na svoje prirodne pozicije, fiksirani u formaciju u kojoj najbolje plivaju.
Znači li to da je Slaven Bilić na Opus Areni pronašao svojih idealnih jedanaest za nastavak izborničkog mandata? Kada bi raspored sljedeću utakmicu servirao za dva ili tri tjedna, na osječku momčad kladili bismo se bez grižnje savjesti. Ali umjesto natjecateljske hektike, Bilića i suradnike sada čeka razdoblje zimskog sna. To, u prijevodu, znači da za nekolicinu protagonista iz utakmice sa Češkom sezona tek počinje, jer u svojim klubovima žive u maglovitim situacijama, bez jamstava da bi se u nastavku sezone mogli oporaviti i ugnijezditi u prvoj momčadi. Neki drugi reprezentativci, koji su preskočili ili s klupe odgledali Osijek, u međuvremenu su kroz klubove počeli statusno napredovati i rasti, tako da izbornikova priča uoči doigravanja za opstanak u A Ligi nacija ostaje otvoreno gradilište, tzv. work in progress. Kralježnica je tu, ali neka onaj kozmodisk za svaki slučaj ostane u kutu sobe.
Zadržimo li se u potrazi za idealnom jedanaestoricom na onoj nogometnoj mudrosti da napad zabija golove, a obrana osvaja titule, logika nalaže odmah na startu potražiti dobitnu obrambenu formulu. Na vagi između Wembleya i Opus Arene, između sve popularnije obrane s trojicom stopera i konzervativnog izbora ‘četvorice‘ u defanzivnom redu, očito je da se Vatreni lakše snalaze sa četvoricom, dok teritorij ispred vratara pokrivaju dvojica stopera uz pomoć dvojice klasičnih bekova. Tko bi, dakle, trebala biti ta petorica prvotimaca?
Dominik Livaković je na okupljanje u studenom stigao praćen blagom skepsom javnosti nakon što je posljednjih osam utakmica Barcelone odgledao s klupe, ali predugo odležavanje u skladištu Hansija Flicka zasad ne škodi njegovoj formi. Šuterski treninzi Laminea Yamala i Raphinhe pokazuju se kao učinkovit WD-40 u borbi protiv korozije vratarskih refleksa, nema dvojbe da su neki treninzi Barcelone natjecateljski zahtjevniji od mnogih SHNL utakmica, no rasplet ove priče ipak će uvelike ovisiti o Livakovićevu klupskom statusu u nastavku sezone. Dominik Kotarski i Ivor Pandur dobro su pozicionirani u svojim klubovima i spremni su iskoristiti prvu ponuđenu Bilićevu priliku.
Izvjesno je da tri od četiri mjesta u nastavku ove defanzivne kadrovske križaljke do daljnjeg popunjavaju Josip Stanišić, Luka Vušković i Joško Gvardiol. Iako Stanišić i Gvardiol ove jeseni u Bayernu i Manchester Cityju prolaze kroz zone turbulentnog leta, u pametno strukturiranoj igri Vatrenih oni ostaju bez konkurencije najbolji izbor za desnog i lijevog braniča. Ista ocjena vrijedi i za Vuškovića juniora u stoperskoj konkurenciji: premda je, prema vlastitu priznanju, serijom nesebičnih asistencija pogurao Harryja Kanea prema Zlatnoj lopti, 19-godišnjak igra zrelo i standardno hrvući se svakog vikenda u dresu Brightona s nekima od najubojitih svjetskih napadača. Vuškovićev partner može biti Duje Ćaleta-Car, prekaljeni legionar koji je ove jeseni upisao četvrtu od pet zvjezdica ‘liga petice‘, iako u kontinuitetu nešto bolji dojam ostavlja Josip Šutalo.
Vezni red u kojem iskustvo, pregled i rutina Luke Modrića i Matea Kovačića žive u skladu s energijom i probojnošću Petra Sučića i Martina Baturine najbolje je što Hrvatska trenutačno može ponuditi na sredini terena, ali kao i u Livakovićevu slučaju, za neke ozbiljnije zaključke morat ćemo pričekati proljeće. Dotad će se razbistriti klupski obzori Modrića i Kovačića, a osim toga bi Luka Sučić, Lovro Majer, Kristijan Jakić i Josip Mišić u klupskim domicilima trebali pokazati koliko su visoko sposobni podizati letvicu.
Natječaj za centarfora ostaje otvoren sve dok Bilić ne pronađe vrućeg golgetera, spremnog zabijati u serijama za nacionalnu momčad, ali poslije Osijeka u ovom nadmetanju Dion Drena Beljo stoji barem jednako dobro, ako ne i bolje, kao Igor Matanović. Izbornik neće žuriti s križanjem zaslužnih veterana, ali iz svježeg primjera Andreja Kramarića čitamo da se oni polako približavaju izlazu iz Bilićeve kompozicije...










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....