Od zvijezde s Rujevice se više očekuje! Prošle sezone je bio briljantan, ali to više nije isti igrač, postoji razlog

Portugalac i dalje sudjeluje u ključnim akcijama Rijeke, ali u Kekovu sustavu igra nešto dublje i s drukčijim zaduženjima. Dvije asistencije potvrđuju njegovu kvalitetu, no Rijeka još čeka Dantasa koji je prošle sezone jednako uvjerljivo kreirao i završavao napade

Ako je Toni Fruk prošle sezone bio lice Rijeke, Tiago Dantas bio je njezin ritam. Portugalac je određivao brzinu napada, tražio loptu kada je trebalo izaći iz pritiska, ubrzavao igru jednim dodirom i, što je posebno važno, sve češće završavao akcije tamo gdje se utakmice odlučuju – oko i unutar suparničkog kaznenog prostora. Prema statistici Transfermarkta, sezonu je završio s, košarkaškim rječnikom rečeno, double-double učinkom od 10 pogodaka i 10 asistencija, a bez obzira na manje razlike među statističkim servisima zaključak je isti: uz Fruka je bio motor momčadi i jedan od igrača preko kojih se lomila gotovo svaka važnija riječka utakmica.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Na početku nove sezone slika je drukčija. Dantas ima dvije asistencije, obje vrlo "njegove": protiv Rudeša povukao je akciju i pravodobno otvorio Adu-Adjeija za 2:0, a protiv Ilvesa spustio loptu Jankoviću prije njegove bombe za pobjedu. Protiv Rudeša bio je među najboljim igračima Rijeke, protiv Ilvesa imao je nekoliko opasnih udaraca i ulazaka, dakle kvaliteta nije nestala preko ljeta. Ali ono čega nema dovoljno jest kontinuitet. Nema Dantasa koji deset, petnaest ili dvadeset minuta potpuno preuzme utakmicu, koji se stalno nudi između linija i kojem se suparnik mora prilagođavati. U Varaždinu je cijela ta priča dobila i vrlo jasnu Kekovu poruku – Dantas je, zajedno s Gojakom, ostao u svlačionici na poluvremenu.

Je li onda problem u njemu ili u sustavu? Dio odgovora sigurno se krije u promjeni uloge, ali sustav ne može biti dovoljan alibi. Kod Victora Sancheza Dantas je imao veliku slobodu. Formalno je često kretao iz sredine, ponekad i kao dublji vezni, ali njegova uloga nije završavala prvim dodavanjem. Imao je pravo napustiti zonu, pojaviti se više, napasti međuprostor, doći na povratnu loptu ili završiti akciju udarcem. Sanchez mu nije oduzeo odgovornost u organizaciji, ali mu je dao dovoljno slobode da nakon organizacije ode po završnicu. Rijeka je od toga dobila igrača koji nije samo pokretao napade, nego ih i završavao.

U Kekovoj Rijeci zasad ga češće gledamo nekoliko metara dublje i s većom odgovornošću u samom početku napada. Dantas se spušta uz Pavića, traži loptu od stopera i postaje jedan od prvih igrača kroz koje lopta mora proći. To znači više dodira daleko od gola, više rada u izlasku iz prve linije pritiska i više discipline bez lopte. Ispred njega su Fruk, Gojak ili Janković, igrači koji zauzimaju zone u kojima se Dantas prošle sezone češće pojavljivao. Posljedica je logična: Portugalac i dalje može biti važan za igru Rijeke, ali je manje opasan za suparnički gol.

Tu, međutim, prestaje opravdanje sustavom. Dantas nije igrač kojeg se može svesti na "žrtvu taktike", pogotovo ne nakon sezone u kojoj je pokazao koliko može. I u dubljoj ulozi mora nametnuti ritam, tražiti loptu pod pritiskom, ubrzati pasom i prepoznati trenutak kada treba krenuti naprijed. Upravo je toga u nekim utakmicama bilo premalo. Varaždin je najbolji primjer. Rijeka je imala posjed, ali gotovo ništa nije stvarala, sredina nije uspijevala promijeniti tempo, a Kek je nakon 45 minuta reagirao. Takva izmjena ne znači da je Dantas odjednom postao problem, ali znači da trener od njega traži više.

ZELJKO HAJDINJAK Cropix

Najveća razlika zapravo nije u tome što Dantas danas igra loše. Problem je što smo prošle sezone vidjeli koliko može igrati dobro. Tada je bio igrač koji je spajao faze, stvarao višak, asistirao i zabijao. Danas je češće važna karika nego čovjek koji određuje utakmicu. Dvije asistencije pokazuju da produkcija nije nestala, ali nula pogodaka i manji utjecaj u posljednjoj trećini pokazuju gdje Rijeka trenutačno gubi njegovu najveću vrijednost.

Zato bi bilo prejednostavno zaključiti da ga je Kek "ugasio". Vjerojatnije je da novi sustav od Dantasa traži drukčiju vrstu odgovornosti, a on još nije pronašao način da u toj odgovornosti zadrži staru količinu utjecaja. Rješenje možda nije u tome da ga se vrati deset metara više i oslobodi svih obveza, nego da Rijeka pronađe mehanizme kojima će ga nakon prvog pasa ponovno dovesti bliže golu. Jer najbolji Dantas nije samo igrač koji započinje napad. Najbolji Dantas ga i završava.

Upravo zato će dvomeč s Midtjyllandom biti zanimljiv test. Rijeci protiv fizički snažne i agresivne danske momčadi neće trebati samo Dantas koji će pomoći iznijeti loptu iz presinga. Trebat će joj onaj prošlosezonski Dantas koji je nakon toga nastavljao akciju, dolazio pred kazneni prostor i odlučivao utakmice. Možda se njegova pozicija promijenila, ali očekivanja nisu. Nakon sezone od 10 pogodaka i 10 asistencija, dvije asistencije (od kojih je jedna bila "prava") na početku nove nisu dovoljne da bi Dantas izgledao kao isti igrač.