Rijeka je u Puli izgubila mnogo više od tri boda. Poraz od Istre 1:3 razotkrio je momčad koja teško stvara razliku igrom, previše ovisi o pojedinačnom potezu i pod pritiskom ostaje bez mirnoće. Kada se tome dodaju dva neshvatljiva isključenja iskusnih igrača, dobije se večer nakon koje reprezentativna stanka zvuči kao dobra vijest. Matjaž Kek ima posla na terenu, ali i razloga za ozbiljne razgovore u svlačionici i sa sportskom strukom.
Prvi i neposredni razlog poraza bila je neodgovornost Jakova Puljića. Udariti Nasraouija i zaraditi crveni karton već u 27. minuti znači ostaviti suigrače da više od sat vremena igraju s igračem manje. Takav potez posebno je teško prihvatiti od igrača vraćenog zbog iskustva i napadačkog učinka. Puljić je Rijeci trebao donijeti rješenje pred suparničkim golom, a na Drosini joj je stvorio problem koji je obilježio gotovo cijeli susret.
Slična glupost
Kapetan Ante Majstorović u završnici je ponovio sličnu glupost nad istim suparnikom. Kapetanska vrpca podrazumijeva kontrolu vlastitih reakcija i smirivanje suigrača. Umjesto toga stigli su drugo isključenje i jedanaesterac za Istru. Kek može pripremiti sustav, raspored i zamjene, ali teško može pripremiti odgovor na dva takva udarca vlastitim izgledima.
Ipak, svesti poraz samo na kartone bilo bi prejednostavno. Rijeka je i s desetoricom izjednačila Frukovim sjajnim lobom, pokazavši da susret nije izgubljen Puljićevim odlaskom. Potom je primila pogodak u nadoknadi prvog dijela, upravo kada je trebalo sačuvati rezultat i dočekati predah i reorganizaciju. U nastavku su Škafar Žužić i Nasraoui dolazili u velike prilike, a Vekić držao Rijeku u utakmici. Brojčani manjak otežao je obranu, ali ne oslobađa od odgovornosti za koncentraciju, praćenje suparnika i međusobno pomaganje.
Rijeka nije pronašla način zaustaviti Frederiksena, ni kao strijelca ni kao igrača koji priprema prilike. Fruk je ponovno morao ponuditi majstoriju za pogodak, dok je na drugom kraju Vekić sprečavao uvjerljiviji poraz. Kada su individualna inspiracija naprijed i spašavanje vratara glavni oslonci, jasno je koliko nedostaje momčadske sigurnosti. Posebno na gostovanjima, gdje Rijeka sve teže nameće vlastiti ritam i kontrolira utakmicu.
Očekivalo se više
Vekić je zasad najuvjerljivije opravdao ljetni dolazak. Nakon jedanaesterca obranjenog Varaždinu, zaustavio je i Frederiksenov, uz nekoliko teških udaraca u Puli. Potvrdio je status prvog vratara, premda ni Todorović na početku sezone nije bio loš. Kod sedmorice prinova u polju, uključujući povratnika Jankovića, učinak je znatno skromniji. Kostopeč i Aščić ulaganja su u budućnost; od ove sedmorke očekivala se pomoć odmah.
Rijeka je zaključno s Pulom odigrala 20 službenih utakmica, odnosno 1800 minuta bez sudačkih nadoknada. Prema Transfermarktu, Janković je skupio 958 minuta ili 53,2 posto, Ćubelić 766 ili 42,6 posto, Puljić 521 ili 28,9 posto, Mohebbi 200 ili 11,1 posto, Kabadayi 199 ili 11,1 posto, Živković 157 ili 8,7 posto, a (valjda ozlijeđeni) Calixte nijednu. Kasniji dolasci i zdravstveno stanje utječu na usporedbu, ali brojke pokazuju koliko je tko zasad prisutan u Kekovoj momčadi.
Puljić ima tri pogotka, Janković dva gola i dvije asistencije, Mohebbi dva gola, Kabadayi jednu asistenciju, a Ćubelić, Živković i Calixte bez golova su i asistencija. U prvenstvu, međutim, cijela sedmorka ima samo Puljićev pogodak Istri na Rujevici, bez asistencije. Janković je zabio važan europski gol Ilvesu, dok je ostalih pet pogodaka stiglo protiv Vrbovca i Karlovca. Veznjaka i stopera ne procjenjuje se samo završnim učinkom, ali od dovedenih krila mora se očekivati više.
Ozbiljna pitanja
Zato Kekov izbor u Puli otvara ozbiljna pitanja. Uz Vignatove zdravstvene probleme, krilne su zadaće dobili Gojak i Puljić. Kabadayi i Janković ostali su na klupi, Mohebbi ušao tek u 81. minuti. To sugerira da trener u dijelu prinova još ne vidi rješenja kojima dovoljno vjeruje. Calixtea ograničava ozljeda, ali za ostale vrijeme prilagodbe ne može trajati unedogled. Kek i sportska struka moraju procijeniti zašto ljetni dolasci zasad nisu donijeli očekivanu kvalitetu, a trener pronaći jasnije uloge i učinkovitiju igru.
Šesto mjesto i 18 bodova, samo dva više od osmoplasiranog Rudeša, dovoljno su upozorenje. S ovakvim nastupima priča o samom vrhu ostaje teorija. Stanka mora donijeti otvoren razgovor, povratak discipline i nogomet koji neće ovisiti o Frukovoj majstoriji i Vekićevoj obrani. Rijeka mora krenuti prema gore. Drugog prihvatljivog smjera nema.










Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....