Nije to bila ‘nemilosrdna‘ Kekova Rijeka kakvu navijači pamte, ali jasno je kakav smjer ima ova momčad

Prva službena utakmica nije ponudila nogomet za pamćenje, ali je ponudila dovoljno da se prepoznaju prvi obrisi Rijeke Matjaža Keka. Bijeli su protiv Derry Cityja bili ozbiljni, taktički disciplinirani i kontrolirali susret. Nisu dopustili da ih nervoza premijere i dugo čekanje na pogodak odvedu u stihiju, što Kek uvijek traži od svojih momčadi.

Rijeka je od početka nametnula posjed i visoko pritisnula goste, posebno nakon izgubljene lopte. Derry je većinu vremena proveo duboko u svojoj polovici, prisiljen braniti vlastiti kazneni prostor. Dantas je usmjeravao igru, Pavić donosio energiju i okomitost, a Janković se dobro kretao između linija. Nije sve bilo brzo ni precizno, ali momčad je znala što želi i nije odustajala od plana.

Najveći problem bio je završni potez. Rijeka je dolazila u obećavajuće situacije i stvarala višak, ali je prečesto nedostajalo odlučnosti, kvalitetnog zadnjeg dodavanja ili pravodobnog ulaska u kazneni prostor. Protiv suparnika koji se brani s gotovo svim igračima iza lopte upravo su brzina odluke i preciznost presudni. Tu je Rijeka još djelovala kao momčad u nastajanju.

DAMIR SKOMRLJ Cropix

Kek je bio zadovoljan kontrolom, pritiskom po izgubljenoj lopti i taktičkom zrelošću, ali nije skrivao da neke stvari neće tolerirati. Posebno ga može brinuti što izmjene nisu podigle ritam, nego ga čak i spustile. Momčad zasad nema dovoljno rješenja s klupe, a u napadu se previše toga i dalje svodi na Frukovu inspiraciju.

Bilo je i upozorenja. Duffy je krajem prvog dijela mogao kazniti trenutak nepažnje, a Derry je u nastavku nakon riječkog kornera složio opasnu kontru. Protiv jačeg i hrabrijeg suparnika takve se situacije plaćaju. Obrana je najveći dio susreta djelovala stabilno, ali razloga za potpuno opuštanje nije bilo.

Za premijeru je ipak najvažnije ostvareno. Rijeka je pobijedila, sačuvala mrežu i pokazala da prihvaća trenerove zahtjeve. Nije to još bila ona čvrsta, brza i nemilosrdna Kekova Rijeka kakvu navijači pamte, ali nije ni izgledala kao momčad bez smjera. Temelji se vide: disciplina, kontrola, reakcija nakon izgubljene lopte i svijest da se utakmica ne mora dobiti u prvih pola sata.

Kek je dobio rezultat i dovoljno materijala za ispravke. U njegovu povratku možda je upravo to bio najrealniji mogući početak – bez velike predstave, ali s pobjedom, jasnim problemima i porukom da će se ono što nije bilo dobro rješavati već u svlačionici.