Ćiro je francusku broncu iskovao s desetoricom igrača iz hrvatske lige, Dalić vodi ‘jednoga i pol‘

Ćiro Blažević predstavio se kao ljuti odmetnik od svijeta nogometnog glamoura dok je slagao popis putnika za Svjetsko prvenstvo u Francuskoj: čak desetoricu nogometaša iz HNL-a karizmatični je izbornik 1998. godine ugurao na popis od 23 putnika u Francusku.

Niti jedan od njegovih nasljednika na klupi nije se u tom smislu približio Ćirinim visinama, dapače, kako vrijeme odmiče HNL-ovci sve jasnije izumiru i polako prerastaju u endemsku vrstu na popisu nacionalne momčadi za velika natjecanja. Još samo jedan turnir i UNESCO će se živo zainteresirati za zaštitu ugrožene nogometne baštine, koju izjedaju invazivne vrste ne samo iz Serie A i Bundeslige, nego i one manje razvikane iz danske Supelige i engleskog Championshipa. Ilustracije radi, Zlatko Dalić ovog ljeta u Ameriku vodi jednog i pol igrača iz hrvatske lige. U postojećoj podjeli zapravo je jedino Toni Fruk ovdje nazočan bićem i važećim ugovorom, dok je Dominik Livaković tek prolaznik kroz Dinamo s važećim kontraktom u Fenerbahceu.

Je li Ćiro svoj popis ‘98. slagao kao uvjereni zaštitnik talenata ‘iz domaćeg uzgoja‘ ili se samo oportunistički šlihtao državnom poglavaru, koji u to vrijeme nije propuštao Croatijine utakmice, više nije niti važno. Ostaje činjenica da su tada u Francusku otputovali dinamovci Dražen Ladić, Robert Prosinečki, Goran Jurić, Dario Šimić, Silvio Marić i Krunoslav Jurčić zajedno s hajdukovcima Igorom Tudorom i Anthonyjem Šerićem, te da su im društvo činili Petar Krpan (Osijek) i Vladimir Vasilj (Hrvatski dragovoljac) Ladić, Prosinečki, Šimić, Jurčić i Marić odigrali su zapažene role na putu do bronce.

Četiri godine kasnije politički projekt u Maksimiru se ugasio, a u paketu su uvenuli i svi nasadi domaćih talenata - osim onih vratarskih. Izbornik Mirko Jozić u roster za Japan utrpao je Stipu Pletikosu (Hajduk), Tomislava Butinu (Dinamo) i Vladimira Vasilja (Zagreb), a HNL-ovu čast među igračima u polju branio je usamljeni Ivica Olić, tada još uvijek ‘zagrebaš‘. Na Svjetskom prvenstvu 2006. godine Zlatko Kranjčar naslonio se na Jozićevu formulu uručivši pozivnice samo četvorici igrača iz nacionalnog prvenstva. U Njemačku su tako otputovali hajdukovci Pletikosa i Niko Kranjčar te dinamovci Luka Modrić i Ivan Bošnjak, ali ne i Eduardo Da Silva premda se u prethodnoj HNL sezoni sa 20 golova najavio kao golgeter raskošnog potencijala.

Ovu problematičnu procjenu Cice Kranjčara nogometna javnost doživljavala je majkom svih grubih izborničkih previda, barem dok se pod Dalićevim prozorom ovog proljeća nisu pojavili Dion Drena Beljo i Luka Stojković. Beljinih 38 nedosanjani je san mnogim igračima pikada, nije lako pogoditi 2x19, a o nogometnim strijelcima bolje da i ne govorimo. Sličnu brutalnu amputaciju planet nogomet ne pamti od trenutka kada je s brazilskog popisa za Japan odrezan napadač Mario Jardel, iako je za Sporting u sezoni 2001/02 zabio 55 golova. Bez obzira na njegov validan argument da su svi napadači s popisa imali odlične sezone, Dalić je u Beljinu slučaju morao pokazati više takta. Jer ne radi se samo o igraču, već i o imidžu lige. Ako ne trebaš zvijezdu koja iznad HNL stadiona leti visinama Monda Duplantisa, zašto bi onda u perspektivi trebao bilo koga drugog?

Niko Kovač je na Mundijal 2014 vodio samo dvojicu nogometaša iz hrvatske lige: Marcelo Brozović (Dinamo) je nešto odigrao, a Oliver Zelenika (Lokomotiva) putovao u turističkom aranžmanu. Četiri godine kasnije Dalić je do početka SP-a taman stigao zauzdati momčad punu talenta - trebalo je izvući ono najbolje iz Modrićeve generacije koja je tada dosegnula vrhunac moći - pa nije rasipao enegiju na afirmaciju novih lica iz HNL-a. U Rusiju su kao predstavnici nacionalnog prvenstva otputovali samo Livaković i Filip Bradarić (Rijeka).

Kada su, međutim, nakon Rusije krenuli prvi renovacijski radovi izborrnik je pokazao sluh za uvođenje najboljih igrača HNL-a u reprezentaciju, pa su korak po korak, do početka Mundijala u Kataru, svoje pozicije izgradili i učvrstili Josip Šutalo, Bruno Petković, Mislav Oršić, Marko Livaja i Ivica Ivušić. Kao i u slučaju Ćire Blaževića iz uvoda teksta, nekolicina njih odigrala je važne uloge na putu do bronce postižući ključne golove u utakmicama najvećeg uloga.

Dovoljno za zaključak: koliko god nekonkurentan bio na većoj mapi, HNL zaslužuje bitno ozbiljniji kredit umjesto ovakvih mrvica...