Hrvatska i Portugal igraju u Torontu, asocijacija nekog tko je dovoljno star mora ići prema 1976. godini kad su Ivica Grnja, Ivan Lukačević i Eusebio tom gradu donijeli prvu ekipnu titulu prvaka u nekoj od američko-kanadskih liga s klubom Toronto Metros-Croatia. Grnja, legenda Osijeka i dugogodišnji izbornik mlađih hrvatskih uzrasta, i najveći portugalski nogometaš do pojave Cristiana Ronalda žarili su i palili Sjevernom Amerikom, a jednako vrijedi za sjajnog Luksa čiji su potezi fascinirali publiku. Kad su po osvojenom naslovu sletjeli u Toronto, u zračnoj luci dočekalo ih je dvadeset tisuća ljudi i zaogrnulo ih u hrvatske zastave.
- Pitao sam se kako će to odjeknuti u tadašnjoj Jugoslaviji, znao sam da se sve snima, ali kad smo se Luks i ja vratili u Osijek sve je bilo u redu jer je "komandir milicije" Milan Stilin bio predsjednik kluba i jako nas je volio. Iako smo morali na informativni razgovor. Samo nam je rekao: "Sve znam gdje ste se kretali, kod koga bili...". Išli smo kod brojnih Hrvata, zvali su nas na ručkove i večere. Uđem u kuću, gledam unutra slike Ante Pavelića, nisam ni znao tko je to. Ja sam bio seljačić iz obitelji s desetero djece, o politici nisam imao pojma. Nisam znao ni kako ljude pozdraviti - priča nam Grnja.
Možda bi se HNS mogao sjetiti da ga pozove na utakmicu kao gosta...
- Nisam sada u prilici ići, ali jako bi zvučno odjeknulo u Torontu kad bi se to dogodilo – kazat će 77-godišnjak.
Nego, kako komentirate nastup Vatrenih?
- Hrvatska je toliko uspješna, na već nekoliko svjetskih prvenstava, da su rezultati fantastični i realno preveliki. Vrlo sam zadovoljan još jednim plasmanom u nokaut fazu. S Portugalom će biti vrlo teška utakmica, momčadi se izvrsno poznaju, a ne bih mogao ovog trenutka reći kako će završiti. Jedno je želja, a drugo mogućnosti.
Što kažete za Portugal?
- Uvijek su znali igrati na rezultat, vrhunska su ekipa, nemojmo forsirati da smo bolji, ali isto tako niti Portugal nema veliku prednost u odnosu na nas. Detalji će odlučivati. Sigurno.
S Portugalom nemamo dobra rezultatska iskustva, ali kao izbornik U-19 na Euru 2010. godine pobijedili ste ih 5:0.
- To je jedno od mojih najdražih sjećanja, najveća pobjeda nad Portugalom. Svi su govorili da je to svjetsko čudo, dobro sam zapamtio da ste pisali kako je ta utakmica diplomski rad izbornika – smije se Grnja.
- Te riječi su mi bile veliki kompliment.
Eh, da se to ponovi.
- Ne mora baš toliko, samo da prođemo.
Kako igrati s njima da ih se svlada?
- Izbornik i stožer puno više znaju, što god bih pričao, bilo bi bez veze. Sada sam samo kibic.
Mi imamo Modrića, oni Cristiana Ronalda, obojica su rođeni 1985. godine...
- Fenomeni. Svaki na svoj način. Ronaldu treba trenutak inspiracije da riješi utakmicu, a naš Modrić je igrač kontinuiteta, koji puno radi i znači za momčad. Svi vole imati igrača kao što je Ronaldo, iako on ne igra na sto posto, koristi malo zavjetrine i čuva svježinu za realizaciju, a Modrić svaku utakmicu ide sto posto.
Grnja je davno bio u Torontu, prije točno 50 godina.
- Metros-Croatia nije dobro krenula u sezonu, stigao sam na pola prvenstva, debi sam imao baš u Philadelphiji, dobili smo 2:0, zabili smo Eusebio i ja. Gledao sam sad Svjetsko prvenstvo – Seattle, New York, Los Angeles, Dallas... u svim tim gradovima sam igrao u prvenstvu Sjevernoameričke lige, kako se zvala. Dirljivo mi je evocirati uspomene na sve to. Ljudi, kakav je to bio doček na aerodromu, kako su uopće ušli u zgradu toliki navijači. Znali smo da će to biti ogromna hrvatska fešta, pa mi je Lukačević rekao – ajmo nas dvojica zadnji izaći iz zrakoplova. Nismo se htjeli gurati u prvi plan jer su jugoslavenske službe sve pratile. U Seattleu smo u finalu svladali Atlantu 3:0. Na kraju, kad smo nas dvojica izašli, sve je gorjelo, zaogrnuli su nas u hrvatske trobojnice, to je bila razdragana masa. Nikad nitko iz Kanade dotad nije bio ispred američkih klubova. Koliko im je to ostalo u sjećanju vidio sam kasnije kad bi me tamo zvali kao gosta. Specijalna je priča igrati s nenadmašnim Eusebijom. Lako je bilo igrati s njim, znao je gdje treba i kad treba biti, natjerao bi te da odeš gdje on želi, a to je upravo za tebe najbolja pozicija. Čudesno je bilo kakvu je taj čovjek radio razliku.
Je li on bio ogrnut u hrvatsku zastavu?
- Nisam vidio jer su ga htjeli rastrgati. Hrvati su ga obožavali, a i on nas, pa vjerojatno jest. U svakom slobodnom trenutku družio se s nama. Trener je bio također Hrvat Domagoj Kapetanović. Vrlo brzo smo ga naučili što nije trebalo – smije se Grnja, te otkriva:
- Igrali bismo ševu, kad bi ga netko pogodio loptom, poskočio bi i opsovao: "Pičiku mater". To smo ga prvo naučili, ali nije dobro svladao, pa nam je bilo najsmješnije kako je izgovarao. Kad bi god u nečemu pogriješio, uvijek bi to rekao. Čim smo skužili, namjerno smo ga kuhali da poludi. Nakon utakmice u Seattleu našao sam se u njegovu naručju, digao me u zrak kao malu bebu. Sudjelovao sam u sva tri gola koja smo zabili. Jedan je on dao iz slobodnjaka u rašlje nakon prekršaja na meni.
Gdje ste igrali u Torontu?
- Nismo na ovom stadionu gdje se sad igra. Na drugom. Povodom 20. godišnjice tog naslova pozvali su nas sve tamo i primili u Kuću slavnih kanadskog nogometa. To je bilo nezaboravno.
U Torontu cijene ulaznica lete u nebo, naših navijača bilo je s Panamom preko trideset tisuća.
- Toronto je uvijek volio nogomet, naši ljudi tamo presretni su što Hrvatska igra u njihovu gradu, zovu me sad od tamo jer im naviru sjećanja. Kad se onda sjetim da sam na Opus Areni doživio da mi nisu dali ući na stadion zato što nisam imao specijalnu propusnicu. Rekli su mi: "Vi ne možete ovdje". A nemam se kome požaliti.
Eusebio je preminuo, a kad biste ušli u vremenski stroj da vas dvojica sada šetate po Torontu i čekate utakmicu Hrvatska – Portugal, što biste mu kazali?
- Kad smo stigli na spomenutu proslavu u Torontu, Eusebio nas je pozvao u veliki portugalski restoran. Otvorim vrata, a tamo iz daljine odjednom prema meni krene on. Mene kao običnog jadoša za nogomet, u odnosu na Eusebija, to je stvarno oduševilo. Sjedili smo tri sata, bilo mi je drago što me je toliko volio. Mislio sam si, on je takva legenda svjetskog nogometa, njega su uspoređivali s Peleom, što mu ja značim, seljačić koji je stigao iz Druge jugoslavenske lige. Ne znam o čemu bismo razgovarali, bilo bi puno tema.
Kao izbornik prije više od dvadeset godina doveo je hrvatsku juniorsku reprezentaciju u Portugal.
- Pitao sam ljude iz portugalskog saveza za telefon Eusebija. Čuli smo se, rekao sam da bih ga volio vidjeti. Jedan dan u vrijeme ručka odjednom su se svi ustrčali, konobari, recepcionari, stigao je Eusebio. Tada sam mu predstavio kompletnu našu reprezentaciju te sam taj dan upoznao, između ostalih, i Luku Modrića s Eusebijom. Pitao sam dečke znaju li tko je on, znali su. Imam i fotografiju na kojoj smo Eusebio, Modrić i ja. Poklonio mi je svoj dres s brojem 10.
Luka je kao mladić upoznao Eusebija, a kasnije je bio suigrač s Ronaldom.
- Ne bih mogao reći koji je od njih bolji. To su dva različita nogometna vremena i svijeta. Obojica su na svoj način majstori.
Grnja na kraju ističe:
- Utakmica Hrvatska – Portugal u Torontu mora biti spektakl. Po svemu. Nadam se da ćemo se na kraju mi veseliti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....