Toronto nudi atmosferu "kockica", Panama je suparnik po mjeri za prve bodove, neka se čuju fanfare – Hrvatska u drugom kolu mora krenuti u žetvu! Englesku je trebalo zaboraviti, ne i pouke, svakog protivnika bitno je ozbiljno shvatiti, no da se zna – Vatreni su toliko bolji da ništa osim trijumfa ne može imati opravdanje. Premda bi i bod Hrvatsku ostavio u igri za prolaz.
Doživjeli smo da na Svjetskom prvenstvu budemo Golijat, a netko drugi David. Neobična uloga za državu s nepuna četiri milijuna stanovnika, ali objektivna. Iako panamskoj momčadi tepaju da je Crvena plima, a ekipa s Kanala sanja prvi bod na svjetskim prvenstvima kojemu je s Ganom bila vrlo blizu, svaki rezultat osim pobjede rekao bi ružne stvari o Hrvatskoj. Potopio bi nas gore od bilo kakve plime. Vjerujemo da strahovi nisu potrebni, da na američkom kontinentu imamo momčad vrijednu ozbiljnih rezultata kojoj je sve otvoreno da to dokaže. Pa dečki, arena je vaša!
Neće se samo braniti
Ne treba računati da će se društvo iz Concacafa braniti bunkerom, htjet će igrati i demonstrirati što zna. Koliko god to može, jer hrvatska je ideja preuzeti kontrolu i dominaciju, napadati, kreirati i – zabijati! Ako bi nam krenulo pa dobijemo rezultatom poput 4:0, gotovo bismo osigurali prolaz. Takav skor bi 99 posto značio da idemo dalje u šesnaestinu finala. Međutim, kalkulacije na stranu. Hrvatska je ukupno na mundijalima pobijedila trinaest utakmica, na to ima i četiri prolaza s bijele točke. Za četrnaestu se vrijedi potruditi. Itekako.
Veznjaci – Modrić, Petar Sučić, Kovačić, Baturina, Mario Pašalić... kako ih god izbornik rasporedio, koga od starta, koga kasnije, pa napadači – Perišić, Budimir, Musa, Kramarić, Matanović, Marco Pašalić... posjeduju nadmoćnu kvalitetu u komparaciji s rivalom. Jedino ako sami sebi pucamo u koljeno, s terena ćemo izaći šepajući. U svakoj drugoj varijanti Toronto mora biti odredište slavlja. Vjerojatno i najava novog susreta već 2. srpnja.
Zlatko Dalić vraća ekipu u formaciju 4-2-3-1, poklanja vjeru starim standardima, ali momčad i on moraju prikazati svoj novi "face art" kako bi lice njihove igre i navijača na tribinama ovaj put bilo – vedro i lijepo! Izbornik voli kazati da je u tom sustavu Hrvatska sve napravila, međutim posljednjih je godina znala i patiti, zato željno čekamo vidjeti Vatrene u pravom izdanju.
Nitko ne izgleda zabrinuto
Ozračje u Alexandriji je poticajno, ni Dalić ni momčad ne djeluju zabrinuto, vjeruju u sebe i rezultat. Jednaka je atmosfera u pratnji i među novinarima, neki će kazati da o toj utakmici ne treba previše ni razbijati glavu jer Hrvatska to rješava. Tako je radila ranije, jednako će i ovaj put. Za razliku od Engleske, gdje smo specijalno upozoravali na prekide, ovaj put nema elementa igre koji bi svijetlio crveno, ali bitan je pristup, angažman i koncentracija jer Panama neće pasti sama od sebe. To je ekipa koja ne prima puno golova kad se gleda njezin objektivan rejting, iako je od Brazila inkasirala šesticu, ako joj se ne zabije rano, posao može biti zahtjevan. Hrvatska je želi slomiti već u prvom poluvremenu, no neće igrati bezglavo. Analiza koja pokazuje da suparnik često pada nakon sat vremena igre daje dodatne opcije. Dalić razmišlja da bi mu neki igrači s klupe u tom završnom razdoblju mogli donijeti presudu, ako do nje ne dođe ranije. No, to treba tretirati kao nužno zlo, a Panamu stisnuti i svladati već prije toga. Ući u napetu završnicu ne bi ostavilo osobit dojam, čak i da rezultat na kraju bude pobjeda.
Igramo utakmicu uoči koje ne možemo komparirati domete nacionalnih vrsta kroz povijest, deplasirano je povlačiti paralele između snage ekipa, pogotovo bi suvišno bilo staviti na vagu glavne protagoniste jer i zadnji hrvatski igrači koji možda neće zaigrati ni minutu, poput Tonija Fruka, bili bi prve violine i najveće zvijezde Paname, kao da im je došao Jude Bellingham. Zato bi pobjeda bila imperativ čak i da bodovi nisu toliko skupi i teški, ali na svjetskim prvenstvima nikad ne dolazi sama. Pogotovo je zeznuto kad moraš, a Vatreni moraju. Međutim, to pokazuje i karakter momčadi, koji je bitan i za jake utakmice. Hrvatska se protiv Engleske nije uplašila, ali je grubo griješila, a vrhunske momčadi sve naplaćuju. Panama ne može ni to, to je ipak razina Konferencijske lige. Osmine finala.
Kiks si nikada ne bi oprostili
Luka Modrić u Torontu igra 200. utakmicu za Vatrene. Fantastičan doseg koji će teško itko nadmašiti. Ako nekom i uspjeti, puno će vode pasti slapovima Niagare. Nikako drugačija za takav jubilej kapetana ne smije biti nego slavljenička. U svakoj drugoj varijanti reprezentativci bi izdali i Modrića i same sebe. Kapetanov 200. nastup i da onda ne matiraju Panamu... To si nikad ne bi oprostili. Karijera Zlatne lopte zaslužuje da okruni brojku uvjerljivom izvedbom i rezultatom, a svi mi želimo ga vidjeti razigranog i moćnog.
Hrvatski je motor i dalje jak. Valja popraviti ono što šteka i realizirati puni potencijal. Za Panamu neće trebati ni toliko, samo maksimalan angažman i kvalitetna strategija igre. Ajmo nastaviti gdje smo u Kataru stali. Pa dokle ide. Sve drugo bio bi gadan antiklimaks. U taboru Vatrenih razmišljaju pozitivno. To je jedino normalno. Panamu ne treba podcijeniti, ali ni precijeniti. Hrvatska jest i mora biti nešto drugo.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....